23,45 h 01.05.
Danas sam uspjela držati svoje osjećaje i emocije pod nekom kontrolom za razliku od jutros kad sam pukla čekajući da me nazove, a od poziva ništa dok ja nisam poslala jednu poruku,pa opet ništa, zatim uputila poziv na koji nisam dobila odgovor.Onda sam posve pukla napisala poruku teškog sadržaja poslije koje je uslijedio poziv s obrazloženjem. Malo me je umirio al ništa nije riješilo moju neizvijesnost, nemir, gorčinu pa čak i grizodušje,
konfuziju, nego odgodilo do sutra. Obećanje koje sam dobila da sutra u jutro će doći i nastavljamo započeti razgovor,koji ne mogu niti zamislii u kojem će smijeru otići a kamoli završiti, kakav ćemo zključak donijeti, kako dalje. samo želim da definiramo sve nejasnoće,otklonimo nedoumice i nedorečenost, budemo iskreni i jasni pa koliko to možda bude i bolno al ja više nemogu podnosirti taj kaos.Poludjet ćuTo sam mu u današnjem tel. razgovoru dala do znanja i nadam se da je shvatio ozbljnost i da sutra neće izvrgavati.Al ako i bude ja moram biti odrješita i ne dopustitiNema alternative,doista je više nema.Iscrpljena sam do posljednjeg atoma.Funkcioniram uz pomoć sedativa. Milionti puta sam se upitala jel to vrijedno tolikog mog trpljrnja.Na što definitivno dajem negativan odgovor.A onda se pitam što je to, što se samnom događa?samo se nadam i vjerujem da je Krist samnom, da će me izvesti iz pustinje očaja i beznađa tame u svjetlo.
Post je objavljen 27.04.2008. u 20:40 sati.