Danas sam razmjenjivala poruke, naime primila sam ih više nego li slala.
Lijepo se osjećam, naravno ha, kome nebi godilo, kad ti komplimentira zgodan, pametan a uz to i muškarac u najljepšim godinama. Iako, doista ,
želim graditi prijateljstvo, čisto prijateljstvo temeljeno na razgovorima i samo razgovorima.
Al, iz podsvijesti ili potisnutih misli mi se javlja tračak nečega što me pritišće. Pitanje, pitanje ,.. dali ja to bježim od situacije iz koje sam nadam se nedavno izašla, bježim li???
Ili da lakše prebrodim krizu prilagodbe,pitam se.
toga, sigurno, ova promjena mi godi, i ovo novo događanje.
Osjećam da nisam sama iako u biti jesam, al naravno da daje samopouzdanje , diže ti krila... lijepa poruka, ... Ne, da se hvatam za neku novu nadu, ili kao utopljenik da se hvata za slamku, nego , samo sam prihvatila komunikaciju , ugodan razgovor. Nadam se dobrome....
Post je objavljen 05.12.2008. u 16:18 sati.