I jutros ponovo, buđenje, nježno uz zvuk poruke s moba.
Ali nešto kasnije, u pola osam.
Uvažava spoznaju da sam spavalica.
Moja zraka jutarnjeg sunca, govori mi.
Ljubi te, želim te,poludjet ću za tobom....
Srce mi zatreperi u zagrljaju mašte, snova,željenih želja.
Duboko svjesna da su to samo snovi,
nedosanjani snovi koji se događaju meni, njemu,
u želji da otplovimo u zagrljaj bajke na krilima vjetra
iz okrutne zbilje svagdašnje.
Na tren zastanem,
malo me plaši misao,
istina,
ne, neću dirati našu bajku,
okrutnom stvarnosti skrnaviti ,
želim hodati dalje u zagrljaju vjetra,
dublje i dublje u našu bajku srca.
Post je objavljen 22.12.2008. u 15:28 sati.