svjetlost svjetlosti

Bajka

Noć je već odavno zašla u svoje dubine, a ja promišljam o svojoj bajci.
Nemogu se oteti osjećajima. Lebdim u želji za osmijehom na usnama, licu, koji je došao s mojom bajkom. A već sam bila zaboravila kakav je osjećaj, smijati se, lebdjeti bez misli. A bajka mi je vratila osmijeh, vedrinu pogleda, sjaj očima.
Čekam radost jutra da mi zraka mog jutarnjeg sunca pošalje topli poljubac u pola šest. Istina, ne volim rano buđenje ali to buđenje ja radosno, predivno, pa makar bilo i u pola šest. Bajkovito. Buđenje moje zrake jurarnjeg sunca.