Ha, što reći danas??? Imam li mir ili je to samo privid.Vrijeme će pokazati, sigurna sam i to ne zadugo.
Da, donijela sam odluku, razumom, ako ga ja konačno i imam, pitam se jer sam satkana od emocija koje vladaju mnome.A razum, on uvijek ostaje po strani, ne dolazi do izražaja u mojem životu bar kad je riječ o odnosima između ljudi. Emocije vladaju.
Ali, eto, poslije mog prijedloga da se ponovo vidimimo, jučer, pa ništa od toga, pa danas, pa ponovo ništa od toga, samo blijede poruke.
I eto, napisa i ja tu poruku koja nadam se da će mi donijeti mir, prekid komunikacije , prekrižiti sve iza sebe, nastojati potisnuti , s razlogom. Jer činjenice idu u prilog mojoj odluci.
Bila bi samo nekome oslonac u njegovim potrebama, nesebično sebe davala kao i do sada. Al to doista više nema smisla.Doista!!! davati se toliko osobi kao na klik, kad me trebaš, ha tu sam, ali dali ja što trebam, to se zanemaruje i daju se prednosti drugome, a ja čekaj i samo čekaj. Pitam se što sam čekala. Čekala sam svoju želju koja se nikada nije dogodila, bila je samo moja želja. Glupa želja.
Sada, dok ovo pišem, nisam ljuta ili očajna nego naprotiv prilično mirna. da li od normabela ili same spoznaje da sam se odlučila reći dosta, neznam???
Ali to je realnost i realna odluka , sagledana sa više strana, iskustava skoro pet godina stečenog.
Nesmijem niti promišljati, što sam u proteklom vremenu davala, nesebično i samo davala i nadala se. Ne, neću razmišljati o prošlosti, vrijeme ne mogu vratiti. Samo mogu priznati sa žaljenjem što sam si dopustila vladanje srca i emocija a ne bar djelomično da sam uključivala razum.
Sigurna sam da do ovoga ne bi došlo. Već odavno bi se završilo.
Post je objavljen 01.11.2008. u 16:43 sati.