07,05, 18,23h
Dogovoren sastanak u pola osam i čekam ga.Al ne očekujem ništa pozitivno, nažalost ,intuicija mi govori da ću provesti još jednu stresnu večer, razgovarajući i drhteći.Uzela sam Normabel, on djeluje.Doista žalim samu ssebe zašton se izlažem stresu kao da ih u životu nije nedostajalo, il sam postala ovisnica, znam da nešto samnom ne štima.Slabosti uzimaju svoj danak,a nije da nisam imala izbora i sto, ma šta sto puta sam si rekla dosta i ponovno padam.Jel to križ?Križ koji sam sama izabrala, od kojeg nikada nisam mogla ništa niti očekivati,toga sam uvijek bila svjesna al nisam sigurna znam li odgovor zašto sam se ponovno vraćala i prihvaćala ga poslije mnogih poniženja, povreda omalovažavanja, zanemarivanja...Križ pod kojim se ne ustaje,lažni križ zločestoga.
Mislim da na to pitanje nikada neću spoznati odgovor, ili možda i hoću vrijeme će pokazati al ga ja nemam previše da se mogu razbacivati.
Ničim ne zaslužuje moju toleranciju a ja toleriram, doista nisam sposobna biti realna, odnosno postupati realno.U tome je problem.Ništ koristi od spoznaje ak je ona samo teorija i ostaje na teoriji a ja iako odlučim ponovno pristajem i padam.kao da osjećam prema njemu neko grizodušje, neosnovano, sažaljenje jer je doista i on pogubljen u životu a ja sam ta koja ću ga izvući , doista suludo,suludo da suludije nemože biti.Hvala Bogu što postoji ovaj blog pa ovako razgovaram sama sa sobom inače bih me rastrgalo i raspukla bih se od vlastite budalaštine.Upropastila sam si godine života, sunčanih dana koji su mi bili mrkla tama i sve zbog jednog nižeprosječnog čovjeka kojemu sam ja očito davala samopouzdanje i koji je crpio snagu iz mene.kriva sam sama ,dopustila sam mu to,i stoga plaćam račune.Samo molim boga da me oslobodi i prosvijetli,izvuče i da snage da ga stavim tamo gdje mu je mjesto, van mog života.jer doista tu nema niti tračka svjetlosti koje bi ulijevalo nadu.Neka ga dragi Bog prosvijetli i izbavi iz njegove tame u koju je i mene uvukao.ja hoću svjetlost.
Post je objavljen 07.05.2008. u 18:22 sati.