Četiri sata je u jutro.Napisala sam mu poruku otvorenog sadržaja, i rekla mu kako sam uočila i prepoznala njegov problem, a unatoč spoznaji postala sam i sama žrtva.Problem sam umanjivala,zlo na djelu. Zlo u njemu koje djeluje.Razlog zašto se vraćao meni, poput utopljenika koji se nesvjesno hvata za slamku spasa, al u njegovom slučaju on je to činio nesvjesno.vraćajući se meni s nadom spasa s onim dobrom koje želi nadvladati zlo.A to zlo je toliko perfidno i lukav, koje obmanjuje, vara diskretno pije krv,truje, ubija.Otvoreno sam rekla neka potraži pomoć Fra Zvjezdana Linića u Samoboru, To mu se neće svidjeti al zbog svoje savjesti i mira to sam rekla s nadom da će i on kad, tad shvatiti svoj problem prosvijetljen i dotaknut božjom providnošću, potražiti pomoć duhovnika i kroz njega pustiti Krista u svoje srce.Jer zlo nema zadnju riječ.
Zadnju riječ ima Krist.Kriste molim te zahvati ga svojom dobrotom, molim Te.A meni daj snage kao što si mi dao spoznaju da se izdignem iznad,visoko, visoko u tebi.U tebi vidim, očekujem, želim vidjeti spasenje, istinu, smisao života.Molim te Kriste,iz dubine duše svoje te molim,primi moju ruku,ruku osobe koja se utapa povučena,nejaka, ranjiva,molim te uzmi me.Hvala ti Kriste.
Post je objavljen 15.05.2008. u 04:04 sati.