srebrnosiva

Dogovor



Pogledah malo sto sam to do sada pisala…sama tuga i jad, pa se sada pokusavam nagoditi sama sa sobom, da nesto promijenim, ali sta, …sebe naravno… skinuti to breme tuge koje me pritisce … misliti i na lijepe trenutke, jer bilo ih je…podijeliti ih s vama, nasmijati vas mojim glupostima koje su mi se dogadjale, hm…
Bit ce malo tesko, da malo, pa vecinu zivota svoga zivim ovako, pa kako sada..?, mozda i uspijem.
Evo , dogovorit cu se sama sa sobom , proslavit cu docek Nove, svakako sama, a i s kim bi, zamisliti da sam sama sebi najbolje drustvo, he he.
Evo me pravim plan…
Dakle, svakako pripremiti svecanu veceru, ispeci si i kolac, (nece biti lako, ali…ma vrijedi truda bar pokusati).
Pripremiti svecanu odjecu, pocesljati svoju srebrom protkanu crnu kosu, nasminkati se (kao nekada za njega), servirati stol, neka glazba lagano svira i… nastojati biti sretna.
Za sada mi se cini da bi mogla to sve izvesti, polako i oprezno da ne zapnem negdje u stanu, da ne srusim pola stvari, da se ne povrijedim da…
Tako to bi bilo to…dakle nema natrag, javno objavljeno, obecano i hvatam se posla, da hvatam, hvata posao mene…
…bit ce te uredno izvjesceni o uspjehu moga pohoda na kuhinju… ,
kako sam bila obucena i sve ostalo, a moja razmisljanja, mastanja, sjecanja, ma sve cu vam ispricati, malo strpljenja molim.


28.12.2006. u 17:53 | 4 Komentara | Print | # | ^

Kako znati

Kako znati što će biti,
kad` me više ne bude

Možda bolje ne...
Niti će tko zažaliti.
Niti suza iskrena kanuti,
već uzdah olakšanja (griješim li?)
nad mojim pepelom.

Neka vjetar čarlija,
neka cvijeće povija,
lagano, nježno,
jer neće me biti da ga podignem.

Bit ću, ali me neće biti, doći ću ti.
Da li ćeš znati?
Spustiti nježni poljubac zabranjeni.
Bit ću setna, slobodna, stobom...

27.12.2006. u 18:28 | 3 Komentara | Print | # | ^

Samoca

Neka poznata, ili mozda ipak nova, hladnoca i samoca uvlace mi se pod kozu, u misli. Vec poznati scenarij blagdanske euforije, svi se nekamo zure, svi nesto kupuju, svi nekako razdragani, …mali paketici, veselih boja..
Ima li itko tko bi znao zapakovati moje suze, u mali paketic, koji bi nekako dosao k tebi da te ugriju, da ti ne bude hladno, jer ne volis zimu.
I sada te vidim kako sjedis pred kaminom i strpljivo slazes u njega drva, jedno po jedno, sve do vrha, da bude toplo, toplo svima …
A ja?, da, a ja?, sta ja?
…pa da se i ja pokusam pozuriti…
zaliti kako sam stigla obaviti kupovinu, pospremiti i…
bas u zadnji tren…kazem, da pokusam...
mogu pokusati, mislima, jer niti to ne mogu dugacije, mogu samo mastati, zeljeti, da si tu, da me cujes, da odlozis knjigu i kazes…napravi kako zelis, ma ne kako zelim, nego kako mogu, a ne mogu nikako, jer eto... ne mogu…
ostavljeno mi da mogu samo misliti, ali to je danas tako bolno.

19.12.2006. u 11:32 | 4 Komentara | Print | # | ^

Suze...

osluhnite

Vruče, slane, teške, same se slijevaju niz lice, kvase mi vrat. U grlu nelagoda, steglo se, od nemoći, straha, pitanja, nevjerice. Bol je stalno prisutna, nekada jača, nekada slabija, ali tu je i neda mi da ju zaboravim, a tako bi to htjela. Čuje li itko moj vapaj očaja, samoće, prevarene i povrijedjene? Zanima li ikoga spodoba što sto šeta uz rijeku, oblivena suzama srama, jer je dozvolila opet biti prevarena...

13.12.2006. u 23:52 | 2 Komentara | Print | # | ^

...samo da ti kazem

...da, jos samo da ti kazem,
ne brini, imamo vremena, nemoj da te grize savjest.
Znas, kada budes imala manje posla, kada ti dijete odraste i ne budes mu stalno potrebna, kada budes imala kuna na mobitelu, a ja jos uvijek budem mogla i znala govoriti, citati i pisati, napricat cemo se nas dvije i napisati poruka.

11.12.2006. u 21:15 | 2 Komentara | Print | # | ^

Pitam se

Moram priznati da ne znam sta mi je. Zbunjena sam, mozda zato sto imam priliku pisati i biti citana!?!
Pisem, brisem, pa opet pisem, a tako sam bila sretna da cu pricati...
Sve se to nesto zbrkalo u mojoj glavi, preskacu misli jedne drugu, nastao totalni kaos (a kao prvi puta ha).
Odjednom mi tesko progovoriti, a toliko sam to cekala, sta cekala, trazila nacina da ispricam, da kazem, da se pomaknem u tom zivotu bez zivota...da hodam, trcim, sama, bez pomoci, bez oslanjanja na nekoga ili nesto...da poletim visoko (ali, da, da ne padnem, lijepo molim, ako moze).
Vidi, vidi, potekose rijeci, mozda nesto i bude od ovoga, mozda ...
Luda misao...

09.12.2006. u 19:15 | 2 Komentara | Print | # | ^
Zar nas toliko dijeli?

Ako sam ovo uspjela, sretna sam, jako.

07.12.2006. u 22:24 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pokusaj

Jos jedan pokusaj, bez icije pomoci, hm da. Nije ovo bas tako lako, pogotovo za nekoga poput mene. Koga pitati, kome reci da ne znas, a da te ne pita, kako to? Koliko ima spremnih da pomognu, a da se ne osjete ugrozenim, da se ne upitaju, mogla bi biti popularnija od mene?
Ali, ja ovdje ne trazim nikakvu popularnost, ja samo zelim pisati, reci sve ono sto zelim, a nemam kome, jer nema nikoga kraj mene tko bi slusao, jer nema nikoga koga bi zanimalo, jer....
zelim napisati pismo koje pisem u glavi vec godinama. Da, godinama, od vremena kada su pocele pucati veze koje sam tako brizljivo tkala, od samog njenog rodjenja, izgradjivala medjusobno povjerenje, a onda...
samo neka ne dodje jednoga dana na moj grob i ne osjeti potrebu reci, oprosti. Neka joj se to ne dogodi, jer tada ce za nju biti kasno, tada nece znati da ju cujem, ali necu moci odgovoriti, tada vise nece moci vidjeti suzu koja se otima ne bi li izdajnicki kliznula iz moga oka. Tada suza nece biti, ni mene, ni mogucnosti da se nesto promijeni, sve ce biti receno...

07.12.2006. u 21:16 | 1 Komentara | Print | # | ^

Komp i ja

Da, reci cu to, imam puno godina. Jako puno, ali se ne osjecam tako i puna sam planova i ideja. Tako se rodila i ideja da si kupim kompjuter, stvarno, da, da ga donesem u svoju sobu , na svoj stol (a kupit cu kasnije radni stol, a sada neka stoji na ovome koji imam), da sjednem pred tu carobnu kutiju i pisem, citam, igram se, slusam ....
Dakle, krenem ja u potragu po trgovinama, puna nade, ali treba skupiti hrabrosti i ovako stara izreci sto me zanima. To su mladi ljudi, duge kose (doduse ne svi ali...), sve znaju, pisu i crckaju po tome, da ja ne mogu ni stici vidjeti sta rade, pricaju nekim nerazumljivim jezikom, te neki RAM, pa megabajt, pa neka brzina, pa sta ti ja znam, a ja samo znam da hocu kompjuter i internet ja....
Dobar dan, uljudno pozdravih ulazeci u trgovinu punu monitora, zvucnika, nekih kutija, tipkovnica, ali i ljudi koji me odmjerise, kao, sta ova ovdje trazi.....
Izvolite (rece preko volje mladic u bijeloj kosulji), pa znate, ja bih zeljela imati kompjuter, izgovorih nekako. Evo (oh kako ljubazno), tu su vam brosure pa pogledajte to doma i odlucite se.
Vjerujte, odoh ja, pa kuda nego u drugu trgovinu i tako redom, svi me u cudu pogledase, ponudise brosure i reklamne materijale, samo neka im odem iz trgovine, tako stara i puna neznanja.
Nema vise, nema vise trgovina, ostala je samo jos jedna u koju nisam usla, jer sam kroz staklo izloga vidjela visokog mladica duge crne kose i pomislila, ma gdje ce on samnom razgovarati o mojoj zelji da imam komp.
Prolazili dani, a ja sve nekako obilazim oko te trgovine, pa mozda ima jos netko, pa mozda neki stariji trgovac,....
Nist od toga, uvijek on i jos jedan isto tako mlad, doduse krace kose, ali, ma otepst ce me da ce sve zvoniti, joj meni.
Eto da ne duljim, konacno udjem u trgovinu i kazem s vrata,
znate sta, ja nista ne znam osim da zelim imati kompjuter.
decki ostavili posao koji su radili, podigli glave i......i.........
da izvolite gospodjo, recite...
Covjece, pa oni se ne zgrazaju, pa oni mi se ne smiju, pa oni to mene ozbiljno pitaju!!!
I tako, rijec po rijec, objasnim ja njima sta zelim, zasto zelim, i da nista ne znam.
Sve je ok gospodjo, bit ce sve u redu, pa mi smo tu (i bili su kada god sam ih trebala).
Ljudi, pa znate li vi da sam ja drugi dan imala na stolu u svojoj sobi kompjuter, ma daaaaaaaaaa, upravo taj crnokosi, dugokosi mladic ga je dovezao, slozio i objasnio mi gdje se pali i gasi hahahahahah, mozete li vi to vjerovati, da da, ni to nisam znala, stvarno, kad vam kazem.
Eto, proslo od tada 14 mjeseci, danas ja sama otvaram svoj blog, i sretna sam, sretna jer ucim kako se sluziti svojim mezimcem. Nekada me naljuti, ali cesce razveseli, nekada mi nista ne ide (ma ne da ne ide, nego ne znam), pa bauljam trazim, kopam po rijecnicima i prirucnicima, ali sve zaboravim kada nesto uspjesno napravim, heh.

06.12.2006. u 21:05 | 1 Komentara | Print | # | ^

Pocetak

Ne mogu se vise bas nicega sjetiti sto bih napisala, tako mi je sve cudno, da bih najradije utekla odavde. zujo
Da li je to moguce da sam uspjela sama otvoriti svoj blog?
Covjece pa prije nepunih godinu dana nisam znala upaliti ni komp, svi me u cudu gledali kada sam rekla da zelim komp u svojoj sobi, na svom stolu, da mi krati vrijeme i samocu.
Ovo je tek mali pokusaj, vidjet cu kako cu i sta cu huh.rolleyes

06.12.2006. u 19:26 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sljedeći mjesec >>

  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Pocetak
Komp i ja
Pokusaj
Pitam se
...samo da ti kazem
Suze
Samoca
Kako znati
Dogovor
Zavaravati sebe, da ili ne
Tko sam

Zatvori tiho
Stafeta
Kako sam ja vidjela
Zao mi...
U gostima
Muko moja
Sama
Tu si
San
Muka po neznanju
Palica

Da ne povjerujes
Cestitka
Macak
Trazim se
Kome reci?
Tuga
Pismo
Samo vedro i veselo
Jos uvijek vedra i vesela
Matura
Ucim...
Komp i ja po drugi puta
Malo cvijeca
U setnji
Glazba
Sta se mora, mora se...
Miris sjecanja
Ma, posve sam ok
Zasto?
Zar...
Da, i ?
Neka svi cuju, hvala

Internet
Dilema, trilema...
Sva u poslu...
Pitam...
Cestitka...
Pricam ti pricu
Sjecanje
Bez naslova
A sta da kazem...
Samo kap...
Cizmice za pamcenje
Tebi...
Prijatelju
Tisina
Putovanje
More, more...
Kako ti je ime?
Ogledalo
Malo smijeha
Red smijeha, red suza
Prvi puta sam
Nevolja
Igraliste zivota
Cijena obraza.
Misli...
Poruka
Igracke za odrasle
Dolazis po mene?
Jedna od onih koji su otisli
Povratak?









Ima Neka Tajna Veza Lyrics





Hit Counter
Hit Counter





Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us







Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.

Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.
(Jakamoči)


Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.

Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)

Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)



Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)



Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)


Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)

Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)

Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)

U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)


Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Pablo Neruda


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.


Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....

Pablo Neruda
_________________________________________

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda...


PRIJE

Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,

sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

Pablo Neruda





Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Simonov




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se