srebrnosiva

Bez naslova

Jos uvijek sjetna.
Tugaljivo nebo place nad uspomenama
Nosim cvijece onima koji nisu tu
Stojim pred kamenim spomenikom i nemam vise sto reci
Samo se misao vine do nekog drugog vremena
Samo suhi list pokazuje prolaznost
Topla suza i uzdah
Moglo je biti sve drugacije
...ali nije.

Korak sto drobi kamen
Tu negdje iza mene
Opomena da treba krenuti
Pitam se, kuda?
Kao i uvijek
Odgovor je nijema tisina

31.10.2007. u 20:43 | 31 Komentara | Print | # | ^

Sjecanje

…neka meka, memljiva tama prikrada se na prozor, …jesen, hladna sa svojim sivim maglama, kristalno bistrim kapljicama koje drhte na rubu pozutjela lisca ..svi se nekako stiscu sami u sebe, bjezeci od hladnoce ljudi i vremena, a ja lunjam hodnicima sjecanja, razgrcem suho lisce, osjecam miris pecena kestenja i osluskujem da li cu cuti kestenjara, muk …
Sjecanja na veliku i kao blagoslov toplu ljubav koja poce nekih davnih godina u ovo doba…
Htjedoh zapaliti cigaretu, jos jednu od mnogih, ali kutija bijase prazna, pa rekoh, mada smo se tek upoznali…idi po cigarete…i cigareta po cigareta, casica po casica, otisli tramvaji, noc se spustila…ma naravno da si me pratio na drugi kraj grada, mi i peraci ulica, nas smijeh i nase nespretno drzanje za ruke tek da bi preskocili lokve vode… a moje gazde odlucile bas to vece staviti lanac na vrata i ja ne mogoh u kucu, morali smo se vratiti pjeske…kuda?... k tebi, a kuda bi. Prosjedili ostatak noci u tvojoj podstanarskoj sobi, ti n aklimavom stolcu (jedinom koji si imao), ja ma rubu kreveta, mjerkajuci se plasljivo, bojeci da tko ne otkrije da smo sami…da tako je to nekada bilo.Tek na rastanku to jutro poljubio si me, heh kako smo treperili…a danas?
…naslonjena sama na sebe, stojim, u mislima gledam …gledam tebe, tvoju dugu, kao gavranovo krilo crnu kosu, kako ti pada na koscata ramena, na koja bi se tako rado naslonila…i ne bi mi smetala tvoja kosa na licu, samo da osjetim miris, miris tebe, tvoj topli dah…da vidim pogled tvojih velikih crnih zacudjenih oci, samo za mene, …da me okrznes vrelom usnom… i nista vise.
…glavnom stazom, pa iza cetvrte odrezane breze, odmah u drugom redu…
Evo sam ti dosla, oprosti sto me tako dugo nije bilo…ali nisam, nisam htjela znati, nisam…nisam prihvacala da te vise nema…tebe, nas…
Danas neke jos ne odrezane breze svojim zuto- zelenim liscem trepere iznad tebe, masu svojim dugim granama i mozda ti pricaju kako sam i sta radim. Da li ti je hladno? Tako nisi volio hladnocu,…da cudno uvijek si se grijao mojim rukama…kupovao tople kestene i gledao kako ih jedem, kazivao da to nekako posebno radosno radim…
…i ostavljam ti samo jednu ruzu, koje si mi s ljubavlju kupovao, samo jednu, jer bili smo jedno.

13.10.2007. u 18:47 | 21 Komentara | Print | # | ^

Pricam ti pricu

Vec duze vrijeme mi se mota po glavi, da moram, trebala bih, pa red je, rekao je krajem godine, ...ma da naruciti se na kontrolu, ma jooooooj.
Dakle, opet ono, nazovi, predstavi se, reci svoje podatke i smjerno upitaj kada si na redu ( za sta, molim lijepo, za ljubazan odgovor, osmjeh, objasnjenje, da na moje pitanje zasto je izvrsena segmentoktomija dobijem odgovor, znate kod vas svasta ima, tek toliko o kontrolama i :da li ste culi kako stize rak dojke, nikoga ga nikada nije cuo, a ipak je dosao, zato svi na preglede i kontrole, jer ako je na vrijeme, imate sanse, huh). Pricaju, pricaju...
Treba dogovoriti termin da me tamo stiscu s nekim plocama, jedva cekaju da odes, ma koga zapravo zanima imas li sta reci, pitati, zasto ti se znoje ruke, zasto...
Dobar dan, ja sam , znate....a kada bi vi htjeli (upada mi u rijec sestra medena), pa sta kada bi ja htjela, veliki dr. je rekao krajem godine, pa ono da se na vrijeme narucim... javite se kada budete htjeli doci, ne ceka se dugo, tu tu, tu tuuu...
Ajd, sad zovem kod dr. da dogovorim pregled...zovite krajem mjeseca, nemamo termina. Nesto novo? Ma nije sve isto kao i prije 2 godine.
Ok, znaci obavljeno, sada mogu lagano poceti sa preznojavanjem, biranjem garderobe koja ce frcati s mene cim udjem u ordinaciju, ubjedjivanjem same sebe, samo pozitivno misli i bit ce sve ok, ma daaaj.
Kad zazvoni tulifon, vidim na tuzibabi broj Bolnce, brrrrrrr, sta sada, nije valjda nesto poslo po zlu.
Dobar dan, jeste vi gospodja xy? Da, ja sam, izvolite. Znate zovem vas radi vase pretrage za koju ste upisani pred duze vremena (citaj prije 2,5 godine, DOBRO STE VIDJELI, UPISANA U LISTU CEKANJA 2005. godine), pa mislim da vidim da li vam je jos potrebna ta pretraga (he he, valjda su mislili da sam pokojna i da je trava vec narasla iznad mene, ma ne trava i jorgovan koji je stigao i procvjetati. No dobro, kada da dodjem, usudih se pitati, aaaaaaa nazovite krajem mjesea. A da li ce te me obavijestiti o terminu, da nazvat cemo, a ako ne budem doma, heh, onda nista, bravvooo...trebala sam 2,5 godine dahtati kao pas kraj tulifona i cekati da me zovu, ne ici ni po kruha, ne se tusirati, mozes ne cuti tulifon, ne ici.... umri, jedna manje.
Inace radi se o dopleru karotida, i TCD-u mjerenju cirkulacije prema glavi.
Nije vam vise cudno moje pisanje zar ne, bar vise ne?
I sada ti idi na kontrolu i sada ti njima vjeruj, da trebas doci, rekao bi covjek kada ih slusa na tv-u da te jedva cekaju, da jedva cekaju da ti potvrde kako si ok, a kad ono....
...i ako bude, a bit ce onako kako mora biti, pisat cu i dalje, nadam se, ne, vjerujem, zelim vjerovati u to.

03.10.2007. u 22:26 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

srebrnosiva

Bez naslova

Sjecanje

Pricam ti pricu

Opis bloga

Linkovi