srebrnosiva

Sjecanje

…neka meka, memljiva tama prikrada se na prozor, …jesen, hladna sa svojim sivim maglama, kristalno bistrim kapljicama koje drhte na rubu pozutjela lisca ..svi se nekako stiscu sami u sebe, bjezeci od hladnoce ljudi i vremena, a ja lunjam hodnicima sjecanja, razgrcem suho lisce, osjecam miris pecena kestenja i osluskujem da li cu cuti kestenjara, muk …
Sjecanja na veliku i kao blagoslov toplu ljubav koja poce nekih davnih godina u ovo doba…
Htjedoh zapaliti cigaretu, jos jednu od mnogih, ali kutija bijase prazna, pa rekoh, mada smo se tek upoznali…idi po cigarete…i cigareta po cigareta, casica po casica, otisli tramvaji, noc se spustila…ma naravno da si me pratio na drugi kraj grada, mi i peraci ulica, nas smijeh i nase nespretno drzanje za ruke tek da bi preskocili lokve vode… a moje gazde odlucile bas to vece staviti lanac na vrata i ja ne mogoh u kucu, morali smo se vratiti pjeske…kuda?... k tebi, a kuda bi. Prosjedili ostatak noci u tvojoj podstanarskoj sobi, ti n aklimavom stolcu (jedinom koji si imao), ja ma rubu kreveta, mjerkajuci se plasljivo, bojeci da tko ne otkrije da smo sami…da tako je to nekada bilo.Tek na rastanku to jutro poljubio si me, heh kako smo treperili…a danas?
…naslonjena sama na sebe, stojim, u mislima gledam …gledam tebe, tvoju dugu, kao gavranovo krilo crnu kosu, kako ti pada na koscata ramena, na koja bi se tako rado naslonila…i ne bi mi smetala tvoja kosa na licu, samo da osjetim miris, miris tebe, tvoj topli dah…da vidim pogled tvojih velikih crnih zacudjenih oci, samo za mene, …da me okrznes vrelom usnom… i nista vise.
…glavnom stazom, pa iza cetvrte odrezane breze, odmah u drugom redu…
Evo sam ti dosla, oprosti sto me tako dugo nije bilo…ali nisam, nisam htjela znati, nisam…nisam prihvacala da te vise nema…tebe, nas…
Danas neke jos ne odrezane breze svojim zuto- zelenim liscem trepere iznad tebe, masu svojim dugim granama i mozda ti pricaju kako sam i sta radim. Da li ti je hladno? Tako nisi volio hladnocu,…da cudno uvijek si se grijao mojim rukama…kupovao tople kestene i gledao kako ih jedem, kazivao da to nekako posebno radosno radim…
…i ostavljam ti samo jednu ruzu, koje si mi s ljubavlju kupovao, samo jednu, jer bili smo jedno.

13.10.2007. u 18:47 | 21 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

srebrnosiva

Sjecanje

Opis bloga

Linkovi