srebrnosiva
Putovanje...
Jos ne vjerujem da je bas meni i to bas samo meni posveceno, meni napisano…uzivaj …
Znam da ces prepoznati da je pisano tebi i zato mi je tesko pisati, a to ne volim.
Vec sam pocetak…pises mi glazbom i slikom…vodis me plavetnilom bijeloga, bljestavilom netaknutog djevicanski cistog kutka, da li svijeta, pitam se. Zaobljujes moje misli pahuljama snijega, a onda od takvog ushita, smiraj dana…vece…za snove. Voda se zrcali kao moja dusa i u njoj ti duso moje duse, gdje pocivas na sigurnom, mada te kidaju od mene uvijek nanovo.
U snovima padam u dubine nepoznatog, sledjena od straha na grani bez lisca, ali ne bojim se, putujem s tobom i dalje…
Cvrsto se drzim za tvoju toplu ruku i dopustam biti ponesena u zivot neke druge dimenzije, gledajuci svijet sirom otvorenih oci, sva cuda ne lijepog i lijepoga…spoznajem da sve ima svoju cijenu…da sve nekuda brza, samo ti ostajes moja sigurna luka, moj svjetionik da se ne izgubim u mraku samoce..
Sve brze plovim u nebeskim visinama uzivajuci u osjetu da nisam sama, da si tu, da se mogu nasloniti na tvoje rame i samo sutjeti, dopustajuci ti da mi pokazes
cijeli svijet, da mi pokazes da mogu jos zivjeti, da mogu zaustaviti zlo koje mi prilazi, da se mogu i moram boriti.
Hvala ti…
predivan post. moja ruka je uvijek tu, spremna da nastavimo putovanje.
| corsair | 28.02.2008. u 12:20
hvala tebi na ovom blogu.
jako ne volim kad me razdvajaju od nekog, a to ne želim.
| siamese dream* | 28.02.2008. u 23:43
dobro jutro.
| Angel's Voice | 29.02.2008. u 08:43
odličan odabir riječi, sve asocira na bijelu, snježnu zimu okrunjenu toplinom ljubavi.
hvala na lijepom komentaru.
šaljem pusu.
boriti se moramo, jer ionako ne može drugačje...
| Decy | 29.02.2008. u 11:00
držim fige!
Draga, život je stalna borba. No, puno je lakše kada uz sebe imaš jednu toplu , pouzdanu ruku.
| Divan -skitnje | 29.02.2008. u 23:27
Život je ljepši i lakši kada pored sebe imamo nekog da nas podigne kad padnemo.
| Playlife | 01.03.2008. u 13:53
Nažalost previše je baš onih stvari koje nam postavljaju nogu u nadi da ćemo zapesti i nosom poljubiti pod... Drži se moja draga prijateljice!
Kao i uvijek predivne riječi prosute po tvojim stranicama!
Grlim te...
show me heaven...
| starmen | 02.03.2008. u 02:21
Najdraža moja,
| Dream_Maker | 02.03.2008. u 12:07
toplina koju ste vi, ljudi koje sam zavoljela i ne vidjevši vas,
ne čuvši vam glasa ostavili za mene u mom kutku bila mi
je dovoljna da znam da ne trebam otići, da trebam ostati s vama.
Prva odluka o odlasku bila je malo ishitrena možda, trenutak u
kojemu nisam znala kamo pripadam, ali sada znam -
tu sam, tu ću i ostati.
Topli pozdrav ti ostavljam.
R.
lijep tekst posvećen nekoj tebi vrlo važnoj osobi...
| triesduja | 02.03.2008. u 22:43
lijepa gesta!
More, more...
Sklupcana na fotelji citam dobru knjigu (po preporuci, Gonic zmajeva , toplo preporucam), ne ispustam je iz ruku.
Ocalice stavila na naslon fotelje, naravno da im je tu mjesto, zar sumnjati, eh.
Tako sva vec ukocena, spustih svoje male utrnule nogice na pod, kad nesto mi pod nogom. Ma, stanem ja malo cvrsce, osjetim popusta, pa onda jos jednom za svaki slucaj, valjda se tepih srolao kraj fotelje, pa da ga izravnam. Ali gle , op laaaaaa, pa to nije tepih, to su moje ocalice, covjece…
Gledam u cudu, sad vec bivse ocalice, neprepoznatljivog oblika i pitam se, a sto sada?
Ne mogu van bez njih, vrti mi se u glavi, ne vidim tv (jest, stvarno steta, ima se sto gledati, pa…), dakle treba doci nekako do doktora , pa dalje. Hm, klijesta, malo povuci, malo potegnii skoro dobro, sva sreca da nije i staklo puklo.
Sutra dan nekako stignem do dr, veli gospodja trebate i nova stakla, ova dioptrija je preslaba, aj dobro mislim, eh da, fotoosjetljiva – imate osjetljive okice ( a dusu, a ducanik, pitam se) i naravno novi okvir.
Probam jedne, ne…druge, ne…trece…ma tko zna koje i…no evo ih, kao stvorene za mene. Sta kazete…da stavimo „plasticna stakla“ bit ce vam lakse, rece gospodja….ma naravno smijesim se sretna sto sam konacno izabrala okvire, a tada…molim, koliko….1.620 kn….nesto mi se osmjeh sledio, samo okice trepaju…
Znate to je maxM……ahaa kazem ja, da kazem, mucam i gledam kako mi je more sve dalje i dalje, ta tako sam se veselila da cu malo na put.
Hvala na uključenju u raspravu!
| triesduja | 20.02.2008. u 13:29
Dobrodošla su različita mišljenja - i što više njih!...zbog pokretanja jednog projekta o kojem će svi bloggeri biti obaviješteni.
Svrati ponovo tu i tamo!
Pozz!
ma,daj, ne žali, za modu i ljepotu sve.
| Decy | 20.02.2008. u 15:12
kako tarik-on svaki kviz druge:))))
ja bih nosija monokl to mi je onako super:)zao mi je zbog tvojih naocala i možebitno propustenog puta na more ali mislim da je more jos daleko jos se stignes opraviti od novčanog šoka.glavu gore i idemo u nove pobjede.pozdrav
| starmen | 20.02.2008. u 16:01
Mali ponoćni nailazak.
| Vladimir Ordanić | 21.02.2008. u 00:36
Kakva silna mjesečina!
Noć putovanja.
Razbrajalica nemira.
Ah, divna li svijeta!
Novo na blogu:
| triesduja | 26.02.2008. u 17:54
Rezultati rasprave na temu zašto su mladi često vrlo agresivni i skloni nasilju
Meni su ruke postale prekratke, ali 'fala Bogu još ih 'ćala po 15 kuna.
| Divan -skitnje | 26.02.2008. u 22:53
pozdrav za tebe čitamo se
| bakin spomenar | 27.02.2008. u 15:30
Dugo me nema! Radila sam na novom portalu. Više o portalu na mom blogu.Ne, ne napuštam blog, ipak je blog moja prva ljubav i na njemu sam susrela sve, moje divne virtualne prijatelje, samo će na njemu sada možda biti malo drugačiji sadržaji, a i još ću malo biti neredovita dok se portal ne uhoda, posjeti moj novi portal i zaželi mi sreću. magicus. info magazin
| Irida | 27.02.2008. u 17:23
lijepo je vidjeti tvoj novi post, iako je i od njega prošlo već neko vrijeme. pozdrav ostavljam.
| MALI KORAK PREMA SLAVI | 27.02.2008. u 19:27
