Smisao Života

subota, 19.09.2009.

Kvantna zbrka

«Realnost je ono što smatramo istinitim. Ono što smatramo istinitim jest ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo temelji se na našim percepcijama. Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo. Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo. Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo. Ono što percipiramo determinira ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo je naša realnost.»
Gary Zukov

Pa si ti misli... Kvantna je teorija fascinantna stvarčica... Naročito za mene kao laika... Međutim, iako nisam fizičar, niti matematičar, dopustit ću si pisati o toj temi, što i nije neki problem s obzirom na dostupnost literature koja obrađuje tu tematiku... Kvantnu teoriju je teško objasniti ne zato što je komplicirana, već zato što mi nismo u stanju pronaći prave riječi kojima možemo objasniti kvantne fenomene... Što to kvantna teorija nama lijepoga zbori?... Veli ona kako objektivnost ne postoji jer mi nismo promatrači već sudionici svih događaja... Mi se ne možemo maknuti u stranu i promatrati, dio smo prirode i aktivno utječemo na ishod svih situacija...

Naime, kvantni pogled na svijet uči nas da smo mi kreatori svoje realnosti.... Ta ideja koja govori kako mi utječemo na ishod svih situacija podrazumijeva da svaki fenomen postoji kao niz mogućih ishoda, a čija se vjerojatnost može predviđati... U trenutku kada mi izvršimo promatranje određenog fenomena, jedan od tih mogućih ishoda se izdvoji i manifestira se kao naša realnost, a koja je posljedica naših težnji i namjera pri opažanju... Ovdje se teorija razdvaja na tri «grane»: - 1. jedna od mogućnosti se aktualizira, ostale nestaju; 2. sve se mogućnosti aktualiziraju, ali u različitim svjetovima koji koegzistiraju s našim; 3. pojedine se mogućnosti međusobno isključuju, ja ne mogu u isto vrijeme krenuti u dva smjera, pa se Svemir dijeli na dva dijela, stvaraju se dva izdanja mene koji su odvojeni i nisu svjesni jedan drugoga, i te realnosti zauvijek ostaju odvojene (ova tvrdnja poistovjećuje se sa teorijom o tzv. paralelnim svjetovima koji čine narav hologramskog Svemira)....

Ono na što kvantna teorija u svojoj krajnosti upućuje jest JEDNOST... Od Bellovog teorema koji kazuje kako su svi dijelovi Svemira povezani na najdubljoj, temeljnoj razini, fizika doslovce postaje proučavanje strukture svijesti, svijesti na razini atoma, svijesti na razini elementarnih čestica koje se svjesno povezuju tvoreći našu realnost... Strukture naše svijesti koja kao takva ispada tvorac i održavatelj svega postojanja... Naša svijest je tvorac svega... Svijest percepcijom stvara materiju, stvara našu realnost, događaje koje percipiramo u relativitetu, uključujući i svoje vlastito postojanje koje je perceptivno iskustvo relativiteta (poput poznatog eksperimenta s elektronom koji ne postoji kao čestica ako ga ne promatramo, ako ga svijest percepcijom ne doživljava kao česticu)...

Postojanje je svijest koja sebe doživljava percepcijom kroz materiju, a kao materija se spoznaje kroz svijest... Da skratim, u relativitetu mi smo samo perceptivno odvojeni entiteti od kojih svatko ima svoju individualnu svijest, ali smo svi zajedno dio kolektivne svijesti (svega postojanja), kao što su kapi dio oceana, ali to ne znaju, kao niti mi... Tako naše misli utječu individualno i kolektivno na sve događaje u našim životima.... SAMI KREIRAMO SVOJU REALNOST... Mi smo dio svega i sve je dio nas, mi smo priroda koja promatra samu sebe kako bi se spoznala, kako bi znala da postoji, postojali smo oduvijek i postojati ćemo uvijek... Mi (kao i sve ostalo, Svemir) smo apsolut (Bog) koji se spoznaje u relativitetu, i obratno...

Potonja dva pasusa odraz su mojeg shvaćanja kvantne teorije, ali i smisla našeg postojanja u relativitetu, iliti SMISLA ŽIVOTA... Ovdje smo da iskusimo POSTOJANJE, da iskusimo život i smrt, patnju i sreću, ljubav i mržnju, plač i smijeh, da iskusimo ono što ŽELIMO, jer uvijek činimo ono što želimo, individualno ili kolektivno.... U relativitetu živimo uvjetovano, a apsolut kao suprotnost trebao bi biti bezuvjetan... Onaj most koji nas iz ovog relativiteta povezuje s apsolutnim nazivamo na razne načine: - prosvjetljenje, nirvana, uskrsnuće itd..., ali to je samo put ka prihvaćanju istine koja kaže: ZA ŽIVOT NIJE POTREBAN RAZLOG...
Završiti ću s mudrošću koja kaže: - oni koji se žele razvijati i napredovati moraju umrijeti svakog dana, kako bi se slijedećeg dana ponovo rodili, ne nazivajući novi dan imenom prethodnog...

P.S. Molim vas da mi ne zamjerite što su moji zaključci u vezi kvantne teorije isključivi (kao da postoje zaključci koji to nisu) i što sam u ovom postu u biti htio povezati znanost sa duhovnošću, jer kao što veli prof. G.F. Chew: « Naša sadašnja borba možda je samo najava potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, koje ne samo da će biti izvan fizike, već se neće niti zvati «znanstveno» .».


19.09.2009. u 22:56 • 9 KomentaraPrint#

subota, 12.09.2009.

Zahvalnost


«Samostan je postajao tijesan i bila je potrebna veća zgrada, pa je trgovac napisao ček
na milijun dolara i stavio ga pred Majstora, koji ga je podigao i rekao, “Vrlo dobro.
Prihvatiću ga.”
Trgovac je bio nezadovoljan. Bila je to velika svota novca, a Majstor mu se nije ni
zahvalio.
“Tu ima milijun dolara”, rekao je.
“Da. Primijetio sam.”
“Iako sam ja imućan čovjek, milijun dolara je mnogo novca.”
“Hoćete li da vam se zahvalim za to?”
“Trebali biste.”
“Zašto? Davatelj bi trebao biti zahvalan”, reče Majstor.»

Jednominutna besmislica, A.de Mello


Očekivanje zahvalnosti... Zašto očekujemo zahvalnost zbog svojih «dobrih djela»?... Osjećamo se lijepo kada nam netko zahvaljuje, smatramo se vrijednijim, učinili smo nešto uzvišeno... To je samo jedna od mnogih zamki ega pomoću kojih ego s nama gospodari... Ego nam govori kako bi onaj kome smo nešto dali trebao izraziti svoju zahvalnost, jer smo mi za njega učinili nešto dobro, pomogli smo mu, i on je dužan zahvaliti se, te stoga od njega očekujemo zahvalnost, a ako je ne dobijemo razočaramo se ili čak naljutimo... Čemu očekivati zahvalnost?...Zar dobra djela činimo iz razloga da bi primili zahvalnost?... Zar ja davanjem nisam ostvario što sam htio, zašto onda očekivati zahvalnost?... Ako nam netko zahvali, dobro, ali ako ne, opet dobro, mi smo već dobili što smo htjeli – dali smo... Međutim, većina ljudi robuje svom egu i uistinu smatraju da su činom dobra zaslužili zahvalnost stoga što su učinili uzvišen čin hvale vrijedan – ja sam vrijedniji jer sam nekome pomogao, učinio dobro...

«Od svih vrlina najteže je postići poniznost; ništa ne umire teže od želje za dobrim mišljenjem o sebi.» T.S. Eliot

Već sam pisao o tome kako čovjek sve što čini, čini isključivo iz sebičnosti...
Sve što činimo, činimo kako bi zadovoljili svoje potrebe i ostvarili svoje želje, i na taj način sve što činimo, činimo iz sebičnosti... Kada želim nekome pomoći to činim da zadovoljim svoju potrebu, odnosno želju za pomaganjem, jer takvi čini meni donose ispunjenje, takav čin meni donosi dobre osjećaje, odnosno izbjegavam loše osjećaje... Nemojte me krivo shvatiti, takva je sebičnost jako dobra, čak štoviše, izuzetno poželjna jer odražava najveću vrlinu koju čovjek posjeduje – solidarnost... Ali ipak je i ta solidarnost, ljubav prema bližnjem, odraz naše sebičnosti, zadovoljavanja naših potreba i ostvarivanja naših želja... Tako da ja u samom činu davanja primam ono što sam htio – ostvarivanje svoje želje da dajem... Dobio sam što sam htio – dao sam... I zato bih ja trebao biti zahvalan što sam dao, što mi je bilo omogućeno da ostvarim svoju želju, ja bih trebao zahvaliti onome tko mi je dopustio da mu dajem...

Ovim postom nisam htio reći kako ljudi ne bi trebali jedni drugima zahvaljivati, već samo da ne trebamo očekivati zahvalnost, jer nemamo zašto... Sjetimo se što odgovaramo kada nam netko kaže «hvala»: - «nema na čemu», jer uistinu nema...

12.09.2009. u 13:12 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 01.09.2009.

Fenomen Boga


«Ljudske teologije su ludi pokušaji čovječanstva da objasni ludog nepostojećeg Boga. A lude teologije dobijaju smisao jedino ako prihvatimo Boga koji nema smisla.»
N.D.Walsch

Ne volim pisati o pojmu i liku Boga, ali eto, potaknut nekim komentarima odlučio sam razjasniti svoj stav o istom... Zašto je lik Boga današnjih ljudskih teologija lud i besmislen?... Zato što i njegov tvorac Čovjek pati od ludila... Kako onda Bog može biti drugačiji?... U početku su ljudi stvorili jednostavnog Boga, koji je bio prauzrok svega, vladar na nebu i zemlji, koji nije imao svećenike i hramove, međutim ljudi su ga se zasitili, postao im je dosadan i na kraju je isčeznuo, a ljudi su počeli komplicirati stvar stvarajući raznorazne bogove uz koje su se pojavili i svećenici (koji su sebi uzeli za pravo da tumače Božju volju), izgrađeni su hramovi (kako bi bogovi mogli u njima obitavati), a «Božja riječ» je zapisana postavši tako zakon nad zakonima... Kako su se mijenjali ljudi, mijenjao se i Bog...

Lik Boga koji danas živi u našim teologijama (judeo-kršćansko-islamske tradicije) sebičan je, opsjednut egom, Bog koji traži pažnju, poštovanje i ljubav, a kada ne dobije što želi postaje osvetoljubiv, ljubomoran u svojoj ljubavi i okrutan u svojoj ljutnji ( poput svog tvorca Čovjeka, ne pada jabuka daleko od stabla)... Upravo je takav lik Boga omogućio Čovjeku da stvori kulturu nasilja u kojoj se proglasio gospodarem ( u ime Boga, naravno)... Ta ludost oca Čovjeka i sina Boga najbolje se očituje u fenomenu grijeha... Čovjek je izrodivši Boga objasnio svijet Božjom voljom – sve što se događa Božja je volja – a grijeh je definiran kao protivljenje Božjoj volji... Na taj način stvoren je paradoks nad paradoksima, besmislica nad besmislicama, ludost nad ludostima, a sve kako bi luđak (Čovjek) željan moći postao gospodar svega...

Zašto je to paradoks i besmislica, velite?... Ako je sve što se događa Božja volja, kako onda protivljenje Božjoj volji (grijeh) može postojati?... Čovjek u usta svog sina Boga stavlja sljedeći odgovor:- «Čovjek je stvoren sa slobodnom voljom, prema tome ima izbor, može se suprotstavljati Božjoj volji i tako počiniti grijeh.»... Hm, zanimljivo... Ali, zar nije Božja volja da čovjek ima slobodnu volju?... Ako je Božja volja da čovjek ima slobodnu volju, kako onda bilo koje činjenje ili nečinjenje po toj slobodnoj volji može biti protivno Božjoj volji, kad je ta slobodna volja Božja volja?... Ako nas je Bog stvorio sa slobodnom voljom, zašto bi nas pobogu osuđivao ako djelujemo s tom istom slobodnom voljom?... Dan nam je izbor, ali možemo li mi uistinu imati slobodan izbor ako znamo da ćemo patiti zbog toga što nismo izabrali ono što Bog želi?...

A što to Bog želi?...Tko će nam to objasniti?... Tko će nas prosvijetliti što je Božja volja?... Tko će nam reći što smijemo, a što ne smijemo činiti?...Vidite li sada kako je stvaranje takvog Boga doprinijelo izgradnji kulture nasilja, kulture vladavine čovjeka nad čovjekom?... Danas su doduše teolozi odustali od tumačenja Boga koji kažnjava, već se kazna pretvara u posljedicu, čovjek sam sebe kažnjava svojim protivljenjem Božjoj volji, sam stvara svoj pakao, ali se time paradoks ne umanjuje, već dapače, samo dodatno nadograđuje... Jer, zar Bog nije savršen, svemoguć, sveznajuć i sveprisutan, pa kako da onda bilo što da se događa može biti izvan njegove volje, izvan njegove želje, izvan njegove prisutnosti, izvan njegovog znanja?...

Definirajući Boga, govoreći što on jest, ili što on nije, stvaramo lik koji je isključivo produkt našeg uma, plod naše mašte i kao takav nema nikakve veze sa stvarnošću... I teisti i ateisti u svojim tvrdnjama o postojanju odnosno nepostojanju Boga nemaju pojma o čemu pričaju (iako su, naravno, uvjereni da imaju)... Tko može izreći neizrecivo?... Ja sam u ovom postu pisao o liku Boga kojeg je stvorio čovjek, nisam govorio o Apsolutu, o Tajni, o Istini (jer je to ono što je neizrecivo)... Prihvaćam postojanje apsoluta jer živim u relativitetu, i logika mi nalaže da relativitet ne može opstojati bez apsoluta, kao što tama ne može opstojati bez svjetla, odnosno, ništa ne može opstojati bez svoje suprotnosti, jer ne bi moglo biti spoznato ( ne mogu znati što je crno, ako ne znam što je bijelo, i obratno)...

Ali taj apsolut sam ja isto kao što sam i relativitet... Samo što trenutno doživljavam jedno od ta dva iskustva – ono relativno... To je onako kako ja tumačim Isusovu poruku, mi smo svi «bogovi», utjelovljeni «bogovi» kao što je bio i on, kao što je svaki čovjek, kao što je to i kamen, zrno pijeska, kap vode, ameba u oceanu ili zvijezde u svemirskom prostranstvu... Sve što postoji u relativnom svijetu odraz je apsoluta... Apsolutno se ne može spoznati bez relativnosti, i obratno... I mi možemo otkriti svoju bit jedino ako spoznamo apsolut koji se nalazi u nama, jer smo i mi u njemu... Ljudi upotrebljavaju riječ Bog kako bi opisali taj apsolut, a ja sam u ovom postu pokušao opisati kako je pokušajem definiranja tog apsoluta stvoren lik Boga koji je besmislen i nepostojuć...

Ponavljam, apsolut je u relativitetu neizreciv... Onaj tko ga spozna to drugima ne može opisati, može pokušati (kao što su pokušali mnogi duhovni učitelji), ali spoznaja je osobno iskustvo, uostalom kao i sve u životu... Spoznaja je znanje, a vjera je utjeha u neznanju... U znanju, vjera je suvišna... Svemir je savršena kreacija, svijet u kojem mi živimo je savršen, mi smo savršeni, samo smo u svojoj bolesti, u svojoj ludosti proglasili sebe i svijet u kojem živimo nesavršenim, a time i sami lik Boga koji smo stvorili... Tog Boga smo proglasili nesavršenim i u njegovoj kreaciji otkrili greške, pa smo mu uvalili priručnik pod nazivom Sveto Pismo kako bi ispravili te pogreške, kojih naravno nema... Mi se ne moramo mijenjati, niti to ne možemo, naša bit je uvijek ista, samo se trebamo izliječiti od bolesti našeg uma, od naših mišljenja, njih trebamo mijenjati... Mi smo u svojoj biti savršeni i bezgrešni kao i naš stvoritelj – zar bi mogli biti drugačiji?...

«Najveći grijeh je grijeh osobe koja druge ljude vidi kao grešnike."
A.de Mello


01.09.2009. u 00:18 • 23 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...



DO SADA IZBLABLANO:

- Državizam na hrvatski način

- REMEMBER, REMEMBER THE 5TH OF NOVEMBER...

- Samo je smrt siguran posao

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- IGRANJE BOGA!

- Oda radniku

- Pogrešnost

- Kitanović narodu

- Parafrazirajući Brechta

- 22. studeni
- Središte svemira


- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Idolatrija na katolički
- Blasfemija na današnji dan


- Koga predstavljaju ti ljudi?
- Život (ni)je svet


- Antiuskrsni post

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Priča iz prošlosti
- Živjela Hrvatska!!!


- Paradoksalne misli

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Heil Ruža!

- Kažu ustanak, referendumski čak...
- Ne željeti?! Čudne li ideje


- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Kako su Gutenberg i Berners-Lee sjebali stvar

- Etiketizam

- Zašto je Bog žena?

- Ljudi su kurve
- "Adamova kletva"
- Pravo na normalnost


- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena
- Potreba za spasenjem


- Strah od slobode

- SVI IMAJU PRAVO NA SVE!

- Svi smo mi homići

- Povukoše me za jezik

- Uskrsnuće?!

- Moreova Utopija

- Osnivam crkvu
- "Proces nerazmišljanja zvan vjera"
- Spoznaja?!


-Tražitelji iskustava
- Nije lako BITI MUŠKARAC!
- SRETNA NOVA GODINA!!!


- Mesija
- Filantropija lopova i prosjaka


- Ja na vlasti (ne daj Bože)
- Suština kršćanstva 1. i 2. dio


- Otrov ovoga svijeta
- Stvaranje istine
- "Velika duša"


- Ženomrstvo...
- Zaslužiti život


- "Princip bezuvjetne poslušnosti"
- Odgovori
- Opasne misli
- Tajna duše


- Prilagodba
- Kapitalistička utopija


- Veličina
- PROKLETI BILI !!!
- USTANI RADNI NARODE RVACKE !!!
- Podrijetlo rata - 2. dio


- Podrijetlo rata - 1. dio
- Papalagi - 2. dio
- Dan robova


- Pripitomljavanje
- Vatra


- Papalagi

- Sudbina

- Za bezvlašće
- Protiv vlasti
- "Arbeit macht frei"


- Legende naše svagdašnje
- Psihopatska civilizacija


- Ludilo naše kulture
- Prestanite graditi piramide za svoje faraone
- Školovanje je nepotrebno
- "Bol je neizbježna,...


- Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"
- Životomrzeće čovječanstvo
- Razlika
- Društvo laži i straha
- Prokletstvo zvano vlasništvo


- Kvantna zbrka
- Zahvalnost
- Fenomen Boga


- Kakav sam, takav sam...
- Sve manje vremena...


- Pravda&nepravda - dobro&loše - pravo&krivo
- Nužnost nasilja 1. i 2. dio


- Kultura nasilja 2., 3., 4., i 5. dio

- Kultura nasilja - 1. dio;
- Civilizacijski napredak
- Primitivna svijest
- Vrijednost života


- Postoji samo Jedan od Nas
- Misaoni zatvor
- Ništa nije važno...
- "Pusti selo neka priča..."


- Evolucija svijesti 1., 2. i 3. dio
- Programiranost


- Ljubav je sebičnost...
- "Homo homini lupus"


- Da li prepoznajemo svoje predrasude?
- Što znači smisao života?
- Što je dobro?


- Rata nikad dosta!
- "Zar je tako teško razumjeti?!"


- "Veliki Brat te motri!"
- Kontrola
- Smisao života je u novcu
- "Klonovi napadaju"


- "Božja volja"
- "Ljubav je sve"
- Snaga ljudskog uma
- Ima li života poslije smrti?


- Kokoš ili jaje?
- Svrha Života?
- Grm Čičaka



Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆE TE DA LJUDI NISU NI «ČUDNI», NI «LUDI», VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

UČENJE JE NEOPHODNO, ALI ŠKOLOVANJE JE NEPOTREBNO

-------------

LICEMJERJE JE TVRDITI DA SMO PROTIV NASILJA, A PODRŽAVATI NASILJE U VIDU KAŽNJAVANJA

-------------

OTKUD VAM PRAVO DA SUDITE DRUGIMA? DAN VAM JE VAŠ ŽIVOT, ALI NE I TUĐI!

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se