Smisao Života

petak, 18.12.2009.

Legende naše svagdašnje

Bliži se zimski suncostaj... Ove godine u Hrvatskoj astronomska zima počinje 21. prosinca u 18.47 sati... To je trenutak kada je južni pol najviše priklonjen Suncu, a nasuprot tome sjeverni pol je najviše otklonjen od Sunca, na sjevernoj polutci počinje zima, a na južnoj ljeto... Na sjevernoj polutci ta noć 21. na 22. prosinca, najduža je noć u godini, noć u kojoj Sunce umire, ali samo zato da bi ponovo oživjelo, bilo ponovo rođeno nakon tri dana 25. prosinca ... Ne zna se točno kada su ljudi spoznali zimski suncostaj i počeli slaviti taj događaj kao umiranje i ponovno rađanje Sunca... Stari Egipćani su taj događaj slavili 12 dana (12 dijelova kalendara, 12 dijelova palminog lišća koje je bilo oznaka za kalendar, svakog se mjeseca otkidao jedan list)... U Mezopotamiji dvanaestodnevni festival označavao je pobjedu boga Marduka nad silama tame, u Rimu se ta tradicija nastavlja u festivalu u slavu boga Saturna (Saturnalije) itd... U kršćanstvu se tradicija slavljenja smrti i rođenja Sunca zadržala u slavljenju rođenja, smrti i ponovnog rođenja (uskrsnuća) kršćanskog boga Isusa Krista, i to tijekom oba najveća kršćanska blagdana – Božića i Uskrsa... Dvanaestodnevni, zapravo trinaestodnevni festival (Isus plus 12 apostola), u kršćanstvu se obilježava od 25. prosinca (Božić) do 6. siječnja (Sveta Tri Kralja) – prema gregorijanskom kalendaru...

Drevne civilizacije sjeverne polutke zimski su suncostaj doživljavale kao nestanak svjetla, što je bilo praćeno strahom da se svjetlo više nikada neće vratiti, ne bez ljudske intervencije, ne bez obreda slavljenja ponovnog rođenja Sunca... Ne bez slavljenja rođenja Spasitelja... A spasitelj je Sin Božji, Sin Sunca, Onaj koji nam vraća Svjetlo – Horus u Egiptu, Krishna u Indiji, Mitra u Rimu, Isus u kršćanstvu... Judaizam, a kasnije kršćanstvo i islam, svoje korijene imaju duboko u egipatskoj religiji i mitologiji... Mojsije, veliki osloboditelj hebrejskog naroda, prema biblijskoj priči, bio je egipatski državni dužnosnik, iznimno obrazovan čovjek, možemo reći najobrazovaniji među Hebrejima u to vrijeme (oko 1250.g. pr.K.)... Njegov čuveni dekalog inspiriran je egipatskom Knjigom mrtvih... Mojsije koji je postao vođa jednog novog naroda (Hebreja), znao je da narod kao takav ne postoji bez vjerskih i svjetovnih zakona (što je u ono vrijeme bilo jedno te isto), te je stoga donio niz propisa koje danas poznajemo pod biblijskim nazivom Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon (koji su i dio židovske Tore)... Nije toliko bitno da li je osoba imenom Mojsije uistinu postojala, već je činjenica da ta pravila, ti Mojsijevi zakoni postoje, da su isti zapisani i sačuvani do danas, dapače, ti zakoni postali su temelj židovskog, kršćanskog i islamskog morala, te da je te zakone osmislio netko tko je bio jako dobro upoznat sa egipatskim zakonima jer je očigledno da su mu isti poslužili kao inspiracija...

Dolaskom na scenu Isusa iz Nazareta Mojsijevi se zakoni dovode u pitanje, što predstavlja veliku opasnost za židovski nacionalni i vjerski identitet... Židovske vođe rješavaju problem eliminirajući uzročnika – Isusa... Međutim, shvaćaju kako problem nije riješen, dapače, čovjeka koji je osporavao njihovu vjersku i svjetovnu vlast pretvorili su u mučenika i problem ustostručili... Sve više ljudi (Židova) postaju sljedbenici novonastale sekte koja svojim postojanjem i djelovanjem opasno potkopava dotadašnje vrijednosti i ugrožava vjersku i svjetovnu vlast tadašnjih židovskih vođa... Židovske vođe pronalaze genijalno rješenje za novonastali problem – daj ljudima ono što žele, ali onako kako to tebi odgovara... Židovi su očekivali dolazak Mesije (Pomazanika, Spasitelja), ali daleko od toga da su ga zamišljali kao bogočovjeka... Isusa su njegovi prvi sljedbenici doživljavali kao Mesiju, ali ne u smislu božanstva, već u smislu božjeg pomazanika, kao čovjeka kojeg je Bog izabrao da donese spasenje svom narodu... Proglašenje čovjeka Bogom za Židove je značilo najgore moguće bogohuljenje... Onaj tko se među Židovima proglasi Bogom osudio je samog sebe... Židovske vođe su učinili upravo to... Kako bi spriječili širenje Isusovog učenja među Židovima proglasili su ga Bogom, a to među Židovima nije moglo proći, za Židove postoji samo jedan Bog – Jahve...

Tu ulogu zaustavljanja širenja Isusuvog učenja među Židovima preuzeo je na sebe Savao iz Tarza (danas poznatiji kao sv. Pavao), osnivač nove religije - kršćanstva... Savao je bio obrazovan Židov, farizej, nadasve branitelj Mojsijevog zakona, i kao takav progonitelj Isusovih sljedbenika... Međutim, njegova se uloga naglo mijenja, on dobiva zadatak od svojih vođa da se infiltrira među Isusove sljedbenike i počne provoditi u djelo zamisao da se Isusa pretvori u Boga te da se tako odagna opasnost od širenja Isusovog učenja među Židovima... Savao žanje nevjerojatan uspjeh... Zahvaljujući priči o njegovom obraćenju (viziji Isusa na putu u Damask), zajednica Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu prima ga u svoje okrilje, a on svoje ime mijenja u Pavao... Vođa prve zajednice Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu bio je Isusov brat Jakov (crkva mu kasnije daje titulu prvog jeruzalemskog biskupa), koji se zalagao da širenje Isusovog učenja među Židovima mora biti prioritet, jer je Isus svoju poruku najprije donio Židovima... Međutim, Pavao postaje vođa druge frakcije u Jakovljevoj zajednici, frakcije koja se zalaže da se širenje Isusovog učenja prebaci među goje (nežidove), i ta frakcija pobjeđuje, a Pavao postaje neupitni i uz Petra glavni autoritet među Isusovim sljedbenicima... Pavao nastavlja izvršavati svoj zadatak preuzevši ulogu glavnog teologa pri stvaranju nove religije... Njegove poslanice postaju temelj teologije te nove religije – kršćanstva, pravovjernog kršćanstva – jer svi ostali pokušaji tumačenja Isusovog učenja koji su odudarali od Pavlove teologije kasnije su bili proglašavani heretičkim...

Kako bi zapečatio sudbinu Isusa kao Boga i na taj način u potpunosti odagnao opasnost da se njegovo učenje proširi među Židovima, Pavao je trebao ispričati priču o Isusu kao božanstvu, a nema boljeg načina od korištenja već poznatih mitova koji na određeni lik stavljaju stigmu božanskog porijekla... Tako se vraćamo na već spomenute mitove o smrti i rođenju Sunca... Zadatak da tu božansku priču zapišu dobili su Pavlovi učenici Marko i Luka... Markovo evanđelje smatra se najstarijim kanonskim evanđeljem (pretpostavlja se da je napisano oko 70.g. poslije Krista) i postalo je temelj drugim sinoptičkim evanđeljima... Marko, kao niti jedan drugi pisac bilo kojeg evanđelja (kanonskog ili apokrifnog) ne spominje priču o Isusovom rođenju... Tu priču donosi samo Luka u svom evanđelju... Očigledno je kako je ta priča izmišljena s ciljem da se potvrdi Isusovo božanstvo - Isusa rađa djevica (kao i mnoge druge bogove prije njega)... Neki mitski numerološki simboli također se koriste u svim kanonskim evanđeljima kako bi se naglasilo Isusovo božansko porijeklo – 12 Isusovih učenika (12 izraelskih plemena, 12 znakova zodijaka), Isus ima 33 godine kada ga razapinju, u Novom zavjetu spominju se 33 Isusova čuda, Josip je star 33 godine kada se vjenča s Marijom... Broj 33 inače je u numerološkoj tradiciji najsvetiji i najuzvišeniji broj – pitagorejci su se klanjali broju 33 kao Vrhovnom broju, u Knjizi Postanka ime Božje spominje se 33 puta, u Islamu svi stanovnici raja stari su 33 godine... Porijeklo božanske naravi broja 33 krije se u ljudskoj kralježnici koja ima 33 kralješka, a ljudska kralježnica bila je simbol povezanosti smrtnog ljudskog tijela sa besmrtnim ljudskim umom – 33 stube koje vode od zemlje do neba – simbol ljudskog stremljenja ka božanskom... Najviši red Slobodnih zidara je 33. red...

Uglavnom, Pavao je svoju ulogu odlično odigrao izvevši jednu od najvećih prevara svih vremena – stvorivši od Isusa još jednog u nizu mitskih bogova odagnavši tako opasnost za svoj židovski narod... To što je Pavao dugo vremena proveo u rimskom zatvoru i na kraju bio pogubljen, samo govori o žaru s kojim je vršio svoju ulogu, o spremnosti vlastitog žrtvovanja za dobrobit svog židovskog naroda, o spremnosti da po cijenu vlastitog života opasno Isusovo učenje odvuče što dalje od Židova... Tako ispada da su najzakletiji neprijatelji Isusovog učenja postali tvorci kršćanstva, te se i danas iza kulisa dive svome djelu... Znam da će ovu moju teoriju o nastanku kršćanstva odbaciti svi pravovjerni kršćani, ali ona nije ništa manje ili više dokaziva ili nedokaziva od bilo koje «istine» zapisane u Bibliji... Naravno, tradicija slavljenja festivala smrti i rođenja Sunca zbog različitih teorija i uvjerenja ne gubi svoju čar, i stoga:

POVODOM PREDSTOJEĆIH DVANAESTODNEVNIH FESTIVALA SMRTI I ROĐENJA SUNCA (KAKO PO GREGORIJANSKOM TAKO I PO JULIJANSKOM KALENDARU), SVIMA KOJI IH SLAVE ŽELIM ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU GODINU !!!