Smisao Života

subota, 11.02.2023.

Pazi! Bomba!

Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu klasična je crna komedija iz 1964. godine u režiji Stanleyja Kubricka. Film je satiričan prikaz Hladnog rata i utrke u nuklearnom naoružanju koji prikazuje apsurdnost i opasnost nuklearnog rata te njegov potencijal da uništi svijet.

Priča se vrti oko skupine američkih vojnih dužnosnika koji pokušavaju spriječiti odmetnutog generala u pokretanju nuklearnog napada na Sovjetski Savez. Glavni lik filma, dr. Strangelove, bivši je nacistički znanstvenik koji sada služi kao strateg nuklearnog rata za Sjedinjene Države. On predstavlja suludu logiku koja stoji iza utrke u naoružanju i uvjerenje da je nuklearno oružje neophodno sredstvo odvraćanja od prijetnje komunizma.

Jedna od najvećih prednosti filma je briljantna glumačka postava i izvedbe. Peter Sellers, koji glumi tri različita lika u filmu, je naprosto izvrstan. Učinkovito utjelovljuje apsurdnost likova koje glumi, od nespretnog predsjednika Merkina Muffleya do bivšeg nacističkog znanstvenika dr. Strangelovea.

Film je snimljen u vrijeme kada je svijet bio u stanju pojačane hladnoratovske napetosti i kada je prijetnja nuklearnog rata bila stvarna. Prikazujući apsurdnost i opasnost nuklearnog rata, film je uspio istaknuti opasnosti bezuvjetne poslušnosti, odnosno slijepog slijeđenja autoriteta i posljedice nekontrolirane vojne moći.

Kao takav, film je bezvremenski klasik koji je, nažalost, aktualan i u današnje vrijeme zbog rata u Ukrajini. Uz sve nedaće i patnju koje čovjeku donosi priroda s raznim bolestima, elementarnim nepogodama, potresima i sl., čovjek je odlučio da te nedaće ipak nisu dovoljne i da patnju treba dodatno pojačati, primjerice ratovima.

Naime, vele neki da patnja ima svrhu, ista je sredstvo izgradnje karaktera, duhovnog rasta i pročišćenja, put k uskrsnuću, prosvjetljenju, nirvani. Ako patnje nema dovoljno ti se ciljevi ne mogu postići, a očito je nema dovoljno, pa je sasvim logično da se priroda, bog, špageti čudovište, ili tko već, pobrinuo/la da u čovjeka ugradi mehanizme kojima će tu patnju maksimizirati i uspješno je dovesti do kritične točke u kojoj će nastupiti konačno oslobođenje od života, pardon, patnje.

Ta svrha patnje najbolje se očituje u empatiji i solidarnosti koju patnja izaziva. Što je više nedaća i patnje za ljudski rod, to su ljudi više empatični i solidarni, više žive jedni za druge pomažući si međusobno kako bi olakšali tu patnju, iako uvijek ima i onih koji će tu patnju iskorištavati, i zato patnja treba obuhvatiti sve u maksimalnom intenzitetu i konstantno. Jer, kad nedaće prestanu i kad se patnja minimalizira, vraća se sve na staro, nema više toliko empatije i solidarnosti, ljudi se ponovo okreću međusobnom iskorištavanju, svojoj glavnoj životnoj vodilji.

Daklem, maksimiziranje patnje je neophodno dok god ljudima empatija i solidarnost ne postanu glavna vodilja u životu, tek tada će patnja zauvijek prestati. Mašala. Možda je to svrha i nuklearnog oružja, odnosno eventualnog nuklearnog rata, da se dosegne ta kritična točka u kojoj će se čovječanstvo osloboditi života, pardon, patnje. Trebamo li onda brinuti i bojati se bombe? Ili se trebamo prestati brinuti i zavoljeti bombu? Što vi mislite o tome?

U nastavku možete pogledati cijeli film Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu s titlom.