Smisao Života

ponedjeljak, 26.10.2009.

Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"

Ovaj post također je zamišljen kao odgovor na komentare iz prethodnog posta, i unaprijed se ispričavam na podužem tekstu.

« ...Naš način života počivao je na proučavanju prirode. Živjeli smo po nepromjenjivim, tradicionalnim zakonima koje smo nasljedili od svojih predaka. Tako je bilo sve do 1492., kada su se ti zakoni počeli mijenjati... Taj način vladavine trajao je tisućama godina. Ti zakoni su nam odgovarali. Svatko ih je mogao razumjeti. Danas, širom ove zemlje, povjesničari i antropolozi prekopavaju tlo u potrazi za tragovima povijesti Zapadne Hemisfere. Ali, do sada nisu pronašli ni jedan koncentracijski logor, ni jedan zatvor, ni jednu ludnicu. Kako su toliki narodi, koji su govorili toliko različitih jezika, mogli živjeti bez ovih institucija? Ipak, zakon na kojem je počivao naš poredak bio je prekinut. Prije 1492. imali smo život.»

Filip Dire, Muskogee-Creek indijanac, iz govora održanog u UN, u rujnu 1977.

Danas tog života više nema, barem ne za veliku većinu čovječanstva... Termin «Zemlja bez zla» spomenut u naslovu posta koriste južnoamerički indijanci Gvarani... Možemo reći da je u njihovoj mitologiji taj termin ekvivalent kršćanskom «Raju na Zemlji» ili «Rajskom vrtu – Edenu»... Naziv Tupi-Gvarani odnosi se na domorodačka plemena koja pripadaju istoj jezičnoj skupini i kulturi, a prije dolaska bijelog čovjeka u Novi svijet, njihova populacija zauzimala je velika prostranstva današnjeg Brazila i Paragvaja... Bili su najbrojniji od svih domorodačkih naroda Južne Amerike, broj im se kretao negdje oko deset milijuna, a danas žive samo u Paragvaju i ima ih oko pet tisuća...

No, genocid koji je bijeli čovjek počinio nad domorodačkim narodima nije tema ovog posta... Tupi-Gvarane spominjem zbog njihovog načina života, ali ne samo njihovog... Većina domorodačkih naroda na oba američka kontinenta (izuzev Maja, Inka i Asteka) živjela je u malim plemenskim zajednicama, bavili su se djelomično poljoprivredom, a djelomično lovom i skupljanjem... Međutim, Gvarani su se počeli razlikovati od ostalih plemenskih naroda... Počeli su prakticirati sjedilački način života i pretežito se baviti poljoprivredom... Počeli su graditi veća naselja od par tisuća žitelja, a njihova populacija je naglo počela rasti... Što je najgore, svojim su poglavicama dopustili da prigrabe moć i vlast...

Naime, u tzv. primitivnim plemenskim zajednicama, poglavica nije vladar... On nema političku vlast... On ne može donositi nikakve odluke u ime plemena, on ne može nikome zapovjedati što da čini... On je predstavnik plemena, koordinator određenih akcija, on samo provodi volju pripadnika plemena, on je tu da služi njihovoj volji, ne svojoj, jedino u slučaju rata on je ratni zapovjednik... Poglavica stiče prestiž i poštivanje, ali ne bez zasluga. Ili se istaknuo kao vođa u ratu, ili se istaknula njegova stručnost i umješnost u organiziranju, ili diplomatska sposobnost u rješavanju sukoba... Ali on ne vrijedi ni više ni manje od bilo kojeg drugog pripadnika plemena...

Onog trenutka kada poglavica pokuša nametnuti svoju volju plemenu (ostvariti vlast nad drugima) pleme ga odbacuje i bira drugog poglavicu... Istina, neki puta poglavica uspije ostvariti vlast i postati despot, ali njegova despotija ne može potrajati ako se unutar plemena ne stvori vladajuća klasa... Ona može biti stvorena jedino ako se poglavica proglasi vlasnikom i vladarem zemlje, te pravo na tu novu vrijednost – vlasništvo, dade onima koji tako postaju vladajuća klasa – vlasnici zemlje... Na taj način anarhoplemenska egalitarna zajednica (nepodijeljeno društvo jednakih) pretvara se u hijerarhijsko-eksploatacijsku zajednicu (podijeljeno društvo gospodara i podanika)...

Naša kultura nastala je na takav način, o čemu sam već pisao... Oni narodi koji su zadržali anarhoplemensku organizaciju to su uspjeli jer nisu dopustili da zaštitni mehanizam popusti... A zaštitni mehanizam se sastoji u tome da se pojedincu ne dopusti da ostvari vlast, da ga se ukloni pri prvim naznakama takvog pokušaja... Ti ljudi nisu glupi da izgube svoju slobodu tako što će vlast dati pojedincima... U takvim društvima vlast stvarno ostaje u narodu... Za razliku od našeg društva, demokracije koja (kojeg li apsurda) kao riječ znači «vlast naroda», ali u stvarnosti ta vlast se ne vraća narodu iako iz njega proizlazi... U demokraciji kao i u autokraciji vlast ostaje u rukama onih koji su na vlast došli, a mehanizmi kontrole vladajućih u stvarnosti ne postoje, niti u takvim društvima mogu postojati... Međutim, želja pojedinaca za vlašću se ne može ostvariti ako u narodu ne postoji želja za potčinjavanjem... O tome koji uvjeti moraju biti ispunjeni da se u narodu pojavi želja za potčinjavanjem neću sada pisati... Činjenica je kako jedna želja ne može biti ostvarena bez prisustva druge, tako da ispada kako je fenomen podaništva dobrovoljan...

Gvarani indijanci našli su se na početku stvaranja hijerarhijsko-eksploatacijskog društva, čiji je vrhunac stvaranja Država... Takvo društvo (Država) opstoji na nasilju, na nametanju volje pojedinaca potlačenim masama... Među Gvarani indijancima pojavili su se ljudi koji su prepoznali to zlo... Ti ljudi bili su proroci – karai... Njihova je uloga bila skrenuti pozornost narodu da se okani takvog ustroja društvene zajednice, da napusti novostvorenu «Zemlju zla» i da krenu na put ka «Zemlji bez zla»... Narod ih je poslušao... Odbili su poslušnost svojim poglavicama, napustili su «Zemlju zla» i krenuli na put tražeći «Zemlju bez zla»... Problem je bio u tome što su proroci zabrijali na pronalazak «Zemlje bez zla» kao stvarnog teritorijalnog područja, pa su Gvarani lutali od mjesta do mjesta tražeći tu «Zemlju bez zla», ali nikako da je nađu... Traže je i dan danas (putem svoje religije), ali su ipak shvatili da se ne radi o teritorijalnom, već o duhovnom području, o načinu života...

Gvarani indijanci nisu jedini koji su napustili hijerarhijsko-eksploatacijsko ustrojstvo društvene zajednice... To su učinili Olmeci, Tolteci, Maje, kao i narod Teotihuacana... Istina, ovi narodi su Državu kao zlo prepoznali tek kada su počeli uništavati sami sebe, ali je većina ipak napustila takav život i vratila se plemenskom načinu života... Zanimljivo je kako neki narodi, poput Asteka, nisu naučili ništa od iskustva tih naroda, već su nastavili živjeti u «civilizaciji», dok njihovu kulturu nije uništio bijeli čovjek... Očigledno je kako se pravo znanje ipak stiče vlastitim iskustvom, ali mi smo primjer da ni to nije garancija...

Poanta opisivanja načina života ovih naroda je to da je hijerarijsko-eksploatacijski ustroj društvene zajednice koji kulminira stvaranjem Države, samouništavajuć... Država nije nužno zlo – DRŽAVA JE ZLO... Država počiva na hijerarhijskom ustroju – bez hijerarhije ona ne postoji... Hijerarhija je nasilje i kao takva uzrok je nasilja na svim razinama društva, od državnih institucija do obitelji... Hijerarhija je neizbježno vezana uz pojam vlasništva (bilo ono privatno ili društveno), čime je stvorena smrtonosna kombinacija koja je uzrok 99 % onoga što nazivamo neželjenim ili asocijalnim ponašanjem... Ako meni sloboda nije oduzeta, ja sam zdrav čovjek i nemam potrebu oduzimati slobodu drugima... Ako vlasništvo nije vrijednost, nemam potrebu stjecati ga bilo na legalni ili ilegalni način...

Ponavljam po tko zna koji put kako je ostvarivanje dominacije nad nekim, odnosno oduzimanje slobode drugima, glavni uzrok destruktivnog ponašanja kod ljudi... Ubojice, silovatelji, manijaci, psihopati, u pravilu dolaze iz obitelji dominantnih roditelja gdje su bili izloženi svakojakim zabranama i kaznama...Naravno, to nije uvijek tako... Ali u većini slučajeva jest... Tzv. razmažena djeca također su sklona asocijalnom ponašanju... Njima roditelji sve dopuštaju, odgajajući ih na način da im uvijek daju što žele, ali im tako uskraćuju ljubav jer je zamjenjuju davanjem materijalnih stvari... Razmaženost stvara nasilnika, jer kada nekoga učiš da uvijek može dobiti što hoće, ako mu je u kojoj prilici uskraćeno ostvarivanje želje on će posegnuti za nasiljem da ju ostvari jer se u njegovoj psihi podrazumijeva kako se svaka želja mora ostvariti...

Takav odnos prema djeci u obitelj se prenosi iz društva jer hijerarhijsko-eksploatacijski sustav (Država) počiva na istim temeljima nasilja – dominaciji i razmaženosti (ljudi mogu dobiti sve što žele ako su dovoljno jaki i sposobni da to uzmu)... Da bi se u takvom društvu održavao red zakoni koji podrazumijevaju sankcije za neželjeno ponašanje su neizbježni (jer se ljude u «red» u podijeljenom, neslobodnom društvu može dovesti samo utjerivanjem straha), a zakoni se temelje na moralnim načelima koja služe samo za ublažavanje posljedica, odnosno za njihovo umanjivanje... Jer društvo se ne može promijeniti dok god se ne promijene temelji na kojima isto počiva...

Nemamo svi istu psihu i društveni odnosi ne djeluju na sve ljude jednako, i zato nisu svi ljudi ogrezli u kriminal, a i većina podanika ipak popušta pred utjerivanjem straha... Međutim, da živimo u slobodnom društvu u kojem čovjek sebi ne uzima za pravo oduzimati slobodu drugima jer ni njemu sloboda nije oduzeta, i u kojem ne postoji pojam vlasništva kao vrijednosti, ne bi niti bilo onoga što nazivamo kriminalom; to bi bilo zdravo društvo jer bi bilo sačinjeno od zdravih pojedinaca... Takva društva su postojala, a postoje i danas... Takvim društvima ne trebaju policija, zatvori i ludnice...

Sklonost nasilju čovjeku jest urođena, jer mu je neophodna za preživljavanje... Međutim, urođena sklonost nasilju čovjeka ne čini zločincem... Čovjek ima razum kojim razlučuje kada je i kakvo nasilje korisno za njega i njegovu okolinu (npr. ako treba uhvatiti i ubiti životinju da nahrani sebe i svoju obitelj, ili kada se treba obraniti od napadača)... Ali ono nasilje koje podrazumijeva kako su sva sredstva dopuštena da bi se ostvario cilj – neograničena eksploatacija – smišljeno nam je nametnuto kao nužno nasilje... Ta vrsta nasilja nam govori kako je oduzimanje slobode neizbježno, dapače poželjno, jer se jedino na taj način naša civilizacija može razvijati...

Genetičar Richard Dawkins uveo je termin mem kao naziv za kulturni ekvivalent gena... Geni su nositelji naših fizičkih i nekih psihičkih (temperament) karakteristika, a memi su nositelji naših kulturnih karakteristika... Geni se s generacije na generaciju prenose reprodukcijom, a memi odgojem (pričanjem istih priča)... Daniel Quinn spominje sljedeće meme koji su najodgovorniji za nastanak i opstojnost naše kulture, oni glase: «Uzgajati vlastitu hranu NAJBOLJI je način života.», »Civilizacija se mora nastaviti pod SVAKU cijenu i ne smije se napustiti NI U KOM slučaju». Ti memi nisu bili ugrađeni u svijest naroda koji su napustili hijerarhiju jer su u njoj prepoznali zlo... Mi ne možemo napustiti hijerarhiju jer je zahvaljujući dubokoj ukorijenjenosti ovakvih mema ne prepoznajemo kao zlo. Ti memi nas uče kako je hijerarhija prirodan nastavak razvoja ljudskog društva i da je ona neophodna za funkcioniranje ljudske zajednice... Ali ti memi imaju samo jednu svrhu – održavati podanike u stanju poslušnosti, održavati želju za potčinjavanjem...

«Proces denaturalizacije odstranjuje sjećanje na slobodu, pa tako i želju da se sloboda povrati. To je ono što svim podijeljenim društvima garantira dugovječnost.» P. Clastres

Pod izrazom denaturalizacija Clastres smatra otuđenje čovjeka od njegovog prirodnog stanja – slobode... Čovjek je stvoren kao slobodno biće i da kao takav ostane, nije stvoren da bude potčinjen, nije stvoren za hijerarhijsko društvo... Jer ako je to istina, tada se ljudi nikada ne bi borili da ostvare svoju slobodu već bi potčinjenost prihvaćali bespogovorno kao prirodu stvari (što u biti i jest cilj sustava, stvarati dobrovoljne podanike)... Denaturalizacija je opisana u mnogim mitovima starih naroda, a nalazimo je i u Knjizi Postanka u Bibliji, gdje je zlo prikazano u liku zmije, gmižučeg stvorenja koje se podmuklo prikrada čovjeku prijeteći mu... Zmija kao simbol zla u biti predstavlja želju za moći, za vlašću (želju za moći koja se gmižući podmuklo prikrada čovjeku prijeteći njegovom egu)...

Čovjek je plemensko biće... Kao što je čopor zajednica u kojoj žive vukovi, a krdo zajednica u kojoj žive slonovi, pleme je zajednica u kojoj žive ljudi... Kao primat čovjek je uvijek živio u skupinama – plemenima, u kojima su glavne vrijednosti bile solidarnost i jednakost, svatko se brine za svakoga i na taj način za opstojnost plemena... Taj plemenski gen prisutan je u svakom od nas i danas... Kako je naša kultura odbacila plemenski način života, a gen je još uvijek ostao prisutan, ljudi nemaju izbora već tražiti pripadnost određenoj skupini... To su danas razne subkulturne skupine, navijačke skupine itd... Naravno, to može biti i osjećaj pripadnosti narodu ili vjeri...

Čovjek je izabravši hijerarhiju i eksploataciju kao svoj način života stvorio «Zemlju zla» u kojoj se kreće putem vlastitog uništenja... To nije u stanju vidjeti zbog mema usađenih u njegovoj svijesti... Takav je sustav samouništavajuć i jednog će se dana sam urušiti... Eventualno ostvarivanje Orwellovskog scenarija (stvaranje svjetske diktature) može za još neko vrijeme produžiti opstojnost takvog sustava... Međutim, Država će s vremenom odumrijeti – ili postepeno, ako ljudi shvate da je moraju napustiti kako bi preživjeli, ili u sveopćem nasilju... Poanta je u tome da će čovječanstvo, ili ono što od njega ostane, preživjeti samo ako se vrati plemenskom načinu života, odnosno ako odbaci hijerarhijsko-eksploatacijski sustav i zamjeni ga sa ustrojem društva na temeljima anarhizma kako bi stvorio novu "Zemlju bez zla"...

To ne znači odbacivanje tehnološkog napretka, već samo promjenu društvenih odnosa – napuštanje gradova koji su, kako veli A. Weismann, za nas postali smrtne klopke, i stvaranje malih anarhističkih zajednica koje funkcioniraju na temeljima slobode, jednakosti i solidarnosti... Ali naravno, bez odumiranja Države to nije moguće ostvariti... Dok god se ovakav sustav održava prenošenjem mema putem obrazovnog sustava i obiteljskog odgoja, podijeljenim društvima (Državi) dugovječnost je zajamčena... Plemenska društva bez države koja su danas preživjela jer su izbjegla asimilaciju odnosno etnocid (kulturni ekvivalent genocida) od strane naše kulture, nikada nisu stvorila hijerarhijski ustroj društvene zajednice (Državu), ne zato što su zaostala, i što im koncepcija države nije poznata, već zato što to NE ŽELE... Među pripadnicima njihovog društva nema razvijene želje za ostvarivanjem vlasti, kao niti želje za potčinjavanjem... Oni ZNAJU da su stvoreni da budu SLOBODNI...

Hijerarhija je zlo, anarhija je dobro; - hijerarhija je ropstvo, anarhija je sloboda; - hijerarhija je nasilje, anarhija je mir; - hijerarhija je nered u podijeljenosti, anarhija je red u jednakosti; - hijerarhija je mržnja, anarhija je ljubav...
(riječ anarhija ovdje nije uporabljena u značenju kaosa kako se inače doživljava, već kao suprotnost hijerarhiji – stanje društva bez vlasti u rukama pojedinaca, u kojem vlada sloboda, odnosno u kojem vlast u stvarnosti ostaje u narodu)