Smisao Života

četvrtak, 02.03.2023.

Saganova metoda

Carl Sagan bio je jedan od najistaknutijih znanstvenika 20. stoljeća, najpoznatiji po svom radu u astronomiji i popularizaciji znanosti. Međutim, Sagan je također bio poznat kao borac protiv pseudoznanosti, odnosno lažne znanosti.

Sagan je smatrao da je pseudoznanost velika opasnost za društvo jer dovodi ljude u zabludu i oduzima im pravu znanstvenu informaciju. Zato je Sagan razvio jednostavnu metodu za razotkrivanje pseudoznanosti koja se danas zove "Saganova metoda", a koju je opisao u knjizi "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami". U poglavlju "O umjetnosti otkrivanja gluposti" Sagan predstavlja set “alata” za skeptično razmišljanje, odnosno načine za konstruiranje ispravnih te odbacivanje lažnih i pogrešnih argumenata koji su ujedno i temelj znanstvene metode. Uz spomenute “alate”, Sagan donosi i kratki pregled najčešćih logičkih pogrešaka koje treba prepoznati i izbjeći pri argumentiranju.

Alati skeptičkog mišljenja (temelj znanstvene metode):

- svaki put kada je to moguće, mora postojati neovisna potvrda "činjenica"

- ohrabrujte supstancijalnu raspravu o dokazima, među kvalificiranim sudionicima, sa svih mogućih točki gledišta.

- argumenti na bazi autoriteta su beznačajni - autoriteti su činili greške u prošlosti. To će činiti i u budućnosti. Možda je bolje reći da u znanosti nema autoriteta; u najboljem slučaju, postoje stručnjaci.

- zavrtite više od jedne hipoteze. Ako nešto treba biti objašnjeno, razmislite o svim različitim putevima kojima to može biti objašnjeno. Potom razmislite o testovima uz čiju pomoć možete sustavno oboriti svaku od alternativa. Ono što preživi, hipoteza koja se odupre obaranju u ovoj darvinovskoj selekciji među "višestrukim radnim hipotezama" imat će mnogo bolju šansu da bude pravi odgovor na problem, nego ono što biste uzeli da ste jednostavno prihvatili prvu ideju koja vam se svidjela.

- Ne pokušavajte se pretjerano vezati uz određene hipoteze samo zato jer su vaše. To je samo usputna postaja na putu prema znanju. Pitajte se zašto vam se baš ta ideja sviđa. Pošteno ju usporedite s alternativama. Vidite možete li pronaći razloge za njeno odbacivanje. Ako ih ne pronađete vi, pronaći će ih netko drugi.

- Kvantificirajte. Ako ono što pokušavate objasniti ima neku mjeru, neku numeričku kvantitetu, bit će vam puno lakše da razlučite bolje od gorih hipoteza. Ono što je neodređeno i kvalitativno, otvoreno je mnogih objašnjenjima. Naravno, postoje istine koje se trebaju tražiti u mnogim kvalitativnim problemima s kojima se moramo suočiti, ali pronaći njih teži je posao.

- Ako postoji lanac argumentacije, svaka karika u lancu mora biti valjana (uključujući premisu) - a ne samo većina njih.

- Occamova britva. Ovo poznato kritičko pravilo naređuje nam da u slučaju kada smo suočeni s dvije hipoteze koje objašnjavaju podatke na jednako dobar način, izaberemo onu jednostavniju.

- Uvijek se pitajte može li hipoteza biti, barem u načelu, opovrgnuta. Tvrdnje koje se ne mogu testirati, koje nisu opovrgljive, ne vrijede puno. Uzmimo npr. veliku ideju da je naš Svemir i sve u njemu samo jedna elementarna čestica - recimo, elektron, u mnogo većem Kozmosu. Ali, ako ne možemo doći do informacija iz tog izvanjskog Kozmosa, nije li tu ideju onda nemoguće opovrgnuti? Moramo biti u stanju provjeravati tvrdnje. Okorjelim skepticima morate dati priliku da provjere vaše razmišljanje, da ponove vaše eksperimente i da vide hoće li dobiti isti rezultat.

Pouzdavanje u pažljivo planirane i kontrolirane eksperimente je ključ znanstvene metode.

O pogreškama u argumentaciji koje treba izbjegavati pisat ću u idućem postu.

Knjigu "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami" možete pročitati OVDJE