Smisao Života

utorak, 05.06.2012.

Pravo na normalnost

U zadnje vrijeme ponovo je aktualizirana rasprava o pravu na različitost, a povodom organiziranja povorke ponosa u Splitu... Na blogu sam uočio par postova na tu temu, pa da im se pridružim , iako sam o tome već pisao... Post sam naslovio „Pravo na normalnost“ iz razloga što osobe homoseksualne orijentacije imaju pravo na to da ih se ne proglašava nenormalnim, bolesnim, izopačenim i sl... Glavni argument protivnika održavanja povorki ponosa jest navodno provociranje „normalne“ većine, jer je nedopustivo da se ta „nastranost“ javno promovira te da se truju umovi naše djece, da ih se tako uči kako je homoseksualnost normalna odnosno društveno prihvatljiva... Zanimljiv argument, ako ga tako možemo nazvati... Naravno, to je u potpunosti shvatljivo, jer je homoseksualnost u našoj kulturi unazad dva tisućljeća proglašavana perverznošću, bolešću, nastranošću, zlom... Otkud ta ideja o homoseksualnosti kao nečem neprirodnom, nemoralnom, bolesnom i zlom, a koja se toliko duboko usadila u mentalitet ne samo naroda na ovim prostorima već i širom svijeta?... Odgovor bi trebao biti kompleksniji ali morat će te se zadovoljiti kraćom verzijom – religija...

U zadnja dva tisućljeća svjetsko moralno kolo vode monoteističke religije judeo-kršćansko-islamske tradicije čijim dogmama je indoktriniran um većine čovječanstva, a koje homoseksualnost proglašavaju bolešću, nastranošću, grijehom i zlom... Nisu te religije jedine koje su proglasile homoseksualnost nepoželjnim društvenim ponašanjem, ali ih izdvajam jer su najutjecajnije, a na našim prostorima su stoljećima glavni moralni zakonodavac... Ne treba se zavaravati zaključkom kako su totalitarni režimi poput fašističkih i komunističkih koji su stavljali homoseksualnost izvan zakona i proganjali homoseksualce, to činili a da nisu bili indoktrinirani religijskim dogmama... Dapače, religija je po svojoj prirodi totalitarna, proglašava dogme koje su neupitne, koje su jedina istina, a svatko tko proturječi tim istinama proglašava se heretikom i neprijateljem... Totalitarni režimi tu karakteristiku proglašavanja jedine istine preuzimaju od religije, jer su ljudi poput Hitlera i njegovih pajdaša ili Staljina i njegovih pajdaša bili indoktrinirani religijskim dogmama kroz svoj obiteljski i društveni odgoj u djetinjstvu, te su unatoč tome što su kasnije odbacili autoritet religije, u njihovim umovima duboko ostala ukorijenjena mnoga religijska moralna načela, kao npr. da je homoseksualnost jednako izopačenost... A kada imate masu ljudi koji su indoktrinirani istim dogmama, nije problem proglasiti određenu skupinu ljudi neprijateljima našeg načina života i sustavno raditi na njihovoj marginalizaciji ili istrebljenju...

U tzv. zapadnoj civilizaciji od vremena prosvjetiteljstva do danas mnoge religijske dogme se sustavno preispituju i znanstveno opovrgavaju... Stjecanje znanja je najvažnije za razvoj ljudske svijesti, a religijske dogme uvijek su bile kočnica tog razvoja, jer iste ne dopuštaju slobodu razmišljanja izvan proglašenih „svetih istina“... Sekularizacija društva neophodna je za razvoj znanja, a time i naše svijesti... Islam npr., kao najmlađa od triju monoteističkih religija još nije prošao svoju fazu prosvjetiteljstva, i velika većina islamskih zemalja daleko je od sekularizacije, pa prizori kamenovanja žena koje su optužene da su pomislile na preljub ili javnog vješanja homoseksualaca nisu nimalo čudni, žalosni da, ali čudni ne, jer vjerovanje u određenu „svetu istinu“ i postupanje po njoj nije iznimka već pravilo, odnosno karakteristika pripadnika vrste homo sapiens kao jedinog religioznog stvorenja na ovoj planeti... A upravo pomanjkanje znanja osigurava vlast nad ljudima, omogućuje eksploatatorima svih vrsta da ostvaruju svoje interese u izrabljivanju indoktriniranih masa najučinkovitijim sredstvom – strahom... Strahom od nečega čega se ne treba bojati, ali ako ne znamo da se nečega ne trebamo bojati mi smo u vlasti tog straha odnosno u vlasti onoga tko ga je plasirao... Za slobodu od straha potrebno nam je znanje, ali prvo moramo htjeti steći to znanje...

Riječ homofobija nije bez veze osmišljena kao takva... Sva naša netrpeljivost, naše neprihvaćanje drugačijeg, na kraju krajeva i naša mržnja prema drugačijem uzrokovana je strahom... Kada posegnemo za nasiljem, to je samo jedan način prevladavanja našeg straha, svjesno ili podsvjesno... Stoljeća religijske indoktrinacije duboko su usadila raznorazne strahove u naše umove... Strah od boga, strah od pakla, odnosno strah od kazne zbog naših grijeha, strah od iskušenja nečastivog koji nas želi povući na dno, odnosno strah od zala koja nas okružuju i vrebaju da nas ščepaju... I kada proglasite homoseksualnost za jedno od takvih zala, što možete očekivati nego li strah od tog zla i želju da mi to zlo uništimo prije nego li ono uništi nas... A čega se trebamo bojati u vezi homoseksualnosti?... Da će homoseksualci prevladati u populaciji pa će ljudska vrsta tako izumrijeti?... Da će porast broja osoba homoseksualne orijentacije pretvoriti homoseksualnost u trend koji će uništiti tradicionalnu obitelj?... Da li se bojimo da se naša djeca ne bi zarazila homoseksualizmom?... Možda je to zarazna bolest koju nam je nečastivi podario kako bi nas udaljio od boga i privukao k sebi?... Da će naša djeca ako budu homoseksualci biti isključena iz društva, proglašena izopačenima?... Ali tada to neće biti krivnja te djece već društva koje ih kao takve obilježava i ne prihvaća...

Rekoh kako se znanjem prevladava strah... Znanjem da homoseksualnost ne može ugroziti opstanak heteroseksualaca, odnosno natalitet, jer isti ovisi o tome da se heteroseksualci ševe i razmnožavaju što će isti i dalje revno činiti jer ih na to tjera nagon... Prema tome homoseksualci nikako ne mogu utjecati na njihov opstanak... Dapače, heteroseksualci će uvijek biti u većini kao što su i bili i po pitanju toga se nemaju čega bojati... Homoseksualnost je postojala otkad je čovjeka i postojat će dok je čovjeka... I u mnogim kulturama u povijesti ljudskog roda nije proglašavana nepoželjnim ponašanjem, u našoj kulturi nažalost jest... Na kraju krajeva sve je do kulture, odnosno nekulture... Ako mi u svojoj imaginaciji proglasimo homoseksualnost nepoželjnom i nenormalnom stvorit ćemo kulturu koja neće tolerirati homoseksualnost, a ako je proglasimo normalnom i prirodnom što i jest, stvorit ćemo zdravu kulturu koja prihvaća i uvažava različitost svojih pripadnika... Naime, još se jedan argument protiv homoseksualnosti često koristi – neprirodnost ili protuprirodnost iste... Prirodno je da se ševe muškarci i žene i da se tako razmnožavaju, zato postoje dva spola... Naravno da je to prirodno... Ali tko smo mi da sudimo kako je homoseksualnost neprirodna ili protuprirodna?... Ne postoji ništa neprirodno, ta sve proizlazi iz prirode, svi naši nagoni, urođeni i stečeni. Koliko god to možda zvučalo odurno i kanibalizam je prirodan (praksa obrednog kanibalizma u kojem su se konzumirali ostaci predaka i plemenskih vođa kako bi njihova snaga prešla u one koji ih konzumiraju sačuvana je npr. u simboličnom konzumiranju kruha i vina kao simbola tijela i krvi Isusa Krista pa nitko zbog toga kršćane ne proglašava izopačenima, što se klanjaju mrtvom čovjeku razapetom na rimskoj spravi za mučenje i simbolično konzumiraju njegovo tijelo i krv)...

Dakle, neprirodno ponašanje ne postoji jer sve proizlazi iz prirode, jedino možemo definirati da je neko ponašanje društveno nepoželjno jer ugrožava život ljudi, a ne da je neprirodno... Međutim, homoseksualnost ne ugrožava nikoga i nema nikakve osnove da isto bude nepoželjno društveno ponašanje... Treba razlikovati homoseksualnu orijentaciju od homoseksualnog ponašanja... Homoseksualna orijentacija je urođena, prenosi se genetski heteroseksualnom praksom... Znate, homoseksualci su djeca heteroseksualaca koji ih se ponekad zbog toga odriču, žalosno je to, odreći se vlastitog djeteta... Ta filogenetska homoseksualna osobina nastala je evolucijskim razvojem čovjeka, odnosno vrsta iz kojih se čovjek razvio... Kao takva se razvila poradi zaštite zajednice u kojoj je čovjek živio... U nedostatku suprotnog spola stvara se istospolna bliskost radi očuvanja i zaštite zajednice... Čovjek je biće kojemu je potreban drugi čovjek... To se potvrđuje i u homoseksualnom ponašanju koje nije urođeno, već se stječe, također u zajednicama gdje je smanjena dostupnost suprotnog spola (vojska, zatvori, samostani i sl.)... Istospolna ljubav nije karakteristična samo za čovjeka, već i za mnoge životinjske vrste od kojih su neke u potpunosti biseksualne poput čimpanzi i dupina, a što također potvrđuje kako se istospolna bliskost razvijala usporedo sa evolucijskim razvojem života na ovoj planeti...

Um naše djece neće biti zatrovan time što ćemo ih učiti kako je homoseksualnost normalna pojava, dapače, time ih učimo poštivanju, uvažavanju i prihvaćanju drugačijeg koje ni na bilo koji način ne može ugroziti naše drugačije... Učimo ih kako se svi ljudi bez obzira na rasu, vjeru, nacionalnost, spol ili seksualnu orijentaciju imaju pravo zvati ljudima, normalnim ljudima, jer to i jesu... Normalnost se naime definira kao društveno poželjno ponašanje, pa ako je društveno poželjno da homoseksualce treba vješati jer je njihovo ponašanje nepoželjno oni se tada proglašavaju neljudima, nenormalnima, dok su ostali normalni, odnosno ljudi... A ako je homoseksualnost poželjno društveno ponašanje kao i heteroseksualnost onda su i jedni i drugi normalni, svi su ljudi... Povorke ponosa su nam potrebne, kao što su bile potrebne povorke žena koje su se borile da se njihova prava izjednače sa pravima muškaraca, kao što su bile potrebne povorke američkih crnaca koji su se borili da njihova prava budu izjednačena sa pravima bijelaca... Ali kao što je trebalo vremena da žene i crnci dokažu kako nisu inferiornija bića, kako ih nikakav bog nije stvorio da bi služili muškarcima i bijelcima, tako će trebati vremena i da osobe homoseksualne orijentacije dokažu da nisu nenormalni i nastrani i da ne ugrožavaju nikoga (žalosno je što to moraju dokazivati) i zato im je potrebna svaka pomoć koju mogu dobiti... Divim se hrabrosti tih ljudi koji znaju da se bore protiv straha prevladavanog skrivanjem u sigurnosti mase spremne na kamenovanje...

Da se vratim na provokaciju koju povorke ponosa predstavljaju „normalnoj“ većini... Nekada su i povorke žena i crnaca bile provokacija... Neki se događaj doživljava kao provokacija također zbog straha... Zbog istih onih strahova koje sam ranije spominjao... Ali taj strah je neosnovan, heteroseksualna većina uistinu ništa ne može izgubiti time što će se osobe homoseksualne orijentacije prošetati ulicama nekog grada i reći jasno i glasno tko su i da se time ponose, te tako zatražiti od društva u kojem žive da ih se prihvati takvima kakvi jesu bez etiketa nenormalnosti, izopačenosti i sl., odnosno da im se prizna njihovo pravo na normalnost, pravo da se mogu grliti i ljubiti na javnom mjestu kao i heteroseksualni parovi bez bojazni da će ih netko zbog toga osuđivati ili ih napasti... Zdravlje nekog društva očituje se i u prihvaćanju i uvažavanju različitosti... Sve što je drugačije, a kao takvo bezopasno za drugoga treba biti prihvaćeno kao ravnopravno... Ono što bi trebalo biti neprihvatljivo za svako društvo je nasilje, odnosno svako ono ponašanje koje ugrožava integritet drugog bića i njegovu slobodu, a to povorke ponosa sigurno ne čine, baš naprotiv, pozivaju na toleranciju, uvažavanje i poštivanje različitosti... A oni koji se protive tim povorkama na način da ih fizički u tome žele spriječiti jesu nasilnici, i iako je strah taj koji vlada njihovim umovima to ih ne opravdava za ono što čine, pokušavajući silom oduzeti drugom ljudskom biću pravo na slobodu da javno kaže tko je i da zatraži svoje pravo da kao takav bude prihvaćen...

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, SLOBODA JE PRAVILO KOJE GLASI: TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA!