Smisao Života

četvrtak, 25.01.2018.

TKO SAM JA? - 3. dio (finale)




„Ne kažnjavamo druge zato što su zli, nego zato što nam njihov izbor nije po volji kad biraju ono što smeta čoporu. Moral nije nešto zadano ili vječno – to je skup pravila za blagostanje čopora. A oni koji nisu u stanju poštovati ta pravila i postupati u skladu s tim obrascem to nikada i neće biti u stanju jer je sloboda izbora samo iluzija.“ Iz romana „Sin“, Jo Nesbo

Recimo da spalim svoj rodni list, domovnicu, osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu, putovnicu, zdravstvenu iskaznicu, karticu tekućeg računa, i sve druge dokumente u kojima pišu moji podaci, moje ime, adresa, OIB itd., odnosno u kojima kakti piše tko sam „ja“... Recimo da se mogu odreći svih tih podataka kao svog identiteta, da ne želim više da me vode pod bilo kakvim imenom, da ne želim da me vode pod nikakvim brojevima i slično... Kakav bi mi tada život bio u današnjem društvu?... Ne bih imao više nikakva prava, ne bih više bio ljudsko biće, jer nemam identiteta, jer nemam broja, jer nemam kod koji dokazuje da sam pripadnik određenog čopora i da kao takav imam sva prava koja proizlaze iz pripadnosti tom čoporu... Nema veze što sam tu, što postojim, što me se može vidjeti i opipati... Unatoč tome ja sam ipak nevidljiv, ipak ne postojim, jer nemam kod... Međutim, zakoni čopora će me prisiljavati da uzmem kod, da ga nosim jer se to mora, tu nema kompromisa, ne mogu biti čovjek ako nemam kod, a ako ću ipak ustrajati na tome da ne želim kod, morat će me se otkloniti iz čopora radi „blagostanja“ istog, strpati u ludnicu ili u zatvor, ili me možda ipak pustiti da lutam bez koda i snalazim se kako znam i umijem... Možda ću prosjačiti da preživim, a možda ću i krasti, jer legalan posao neću moći naći, do novca, hrane i stana neću moći doći na legalan način... Na kraju će me ipak morati strpati u ludnicu ili u zatvor, radi „blagostanja“ čopora...

Rođenjem postajemo i pripadnici određenog čopora... Naime, čopor je naziv koji smo dali zajednicama nekih sisavaca, a kako i mi pripadamo sisavcima koristiti ću ovaj naziv i za zajednicu naše vrste, iako smo mi svojim čoporima dali drugačije nazive (poput roda, plemena, naroda i nacije), jer se ipak ne smatramo životinjama već najrazvijenijom vrstom na ovoj planeti koja je kakti nadišla animalnu egzistenciju... No, pojam čopora najslikovitije odražava našu težnju za životom u zajednici, odnosno želju za pripadanjem zajednici... Radi se zapravo o instinktu čopora koji je prisutan kod mnogih vrsta sisavaca, pa tako i kod čovjeka... Čovjek je bio i ostao čoporativno biće... Udruživanje u čopore kod sisavaca, pa tako i kod čovjeka, ima za svrhu olakšavanje života, učinkovitije skupljanje plodova i lov, te lakša obrana od napadača, iliti zajedno smo jači :)... Ljudi su najprije stvarali zajednice po krvnom srodstvu – rodove, a zajednicu više rodova nazivamo pleme... U rodovsko-plemenskoj organizaciji ljudi su živjeli desecima tisuća godina kao lovci-skupljači...

Ono nadilaženje animalne egzistencije koje spomenuh očituje se u samosvijesti čovjeka, a čija je neizbježna nuspojava religioznost, odnosno mitologija... Temeljna karakteristika plemenske mitologije lovaca-skupljača bilo je poštivanje prirode, odnosno svega u prirodi... Priroda im je pružala sve potrebno za život i bila je puna čuda i magije i u njoj su prebivali duhovi njihovih predaka... Priroda je najjednostavnije rečeno bila njihov bog... Nije im padalo na pamet pokušavati utjecati na datost prirode, jer je ta datost bila sveta... Do jednog trenutka... Nitko nikada neće saznati koji je čopor prvi digao ruku na prirodu i počeo obrađivati zemlju i krčiti šume, te od lovačko-skupljačko-nomadskog načina života prešao na sjedilački... No, to se dogodilo... Ali za tako nešto bilo je potrebno promijeniti mitologiju... Uvjerenje da je priroda sveta sprečavalo nas je da mijenjamo dotadašnji način života... Netko je morao doći na ideju da je čovjek stvoren da gospodari prirodom i tako stvoriti mit kojim će se opravdati novi način života... Za takav način života je pak trebalo uložiti puno više energije, puno više radnih sati, ali se pritom stvorio i višak hrane...

Što činiti s viškom hrane?... Da bi se riješio taj problem mit o čovjeku kao gospodaru prirode je trebalo nadograditi pa se stvara dodatni mit kako su samo neki ljudi stvoreni da upravljaju s tim viškom hrane, a time i sa sudbinama drugih ljudi, odnosno da neki imaju isključivo pravo biti vlasnici zemlje i svega što je na toj zemlji... Tako nestaje plemenska jednakost u dostupnosti hrani i stvara se podijeljeno društvo gospodara i podanika... Promijenjena mitologija mijenja društvene odnose... Prvi puta se pojavljuju fenomeni bogatstva i siromaštva... Stvaraju se klase, staleži, kaste... Svi ljudi više nisu jednaki pred licem prirode, jer priroda više nije naš bog, naša svetinja, a mi više nismo tu da bi služili njoj, već ona nama... Stare religije koje su se temeljile na animizmu i totemizmu, te na kultu božice majke, zamjenjuju se kultovima novih božanstava... Ta nova božanstva stvaraju čovjeka na svoju sliku i određuju mu da vlada zemljom... Ti bogovi postaju antropomorfizirane spodobe okupljene u svom božanskom panteonu gdje je glavno božanstvo uvijek muškog spola ili roda, ovisi kako se dotični osjeća wink... Novo podijeljeno društvo temelji se na patrijarhatu... Muškarac je vlasnik zemlje i gospodar... U nekim kulturama gospodari su i doslovce bogovi, poput staroegipatskih faraona, a svećenici tih novih kultova su ključni u održavanju podijeljenog društva, jer oni jedini poznaju volju bogova...

Mit o vlasništvu nad zemljom i svega što je na zemlji neminovno sa sobom povlači širenje područja eksploatacije... Čopori (koji su sada podaničke zajednice onih kojima su bogovi dali vlast) se povećavaju i proširuju svoj teritorij osvajajući područja drugih čopora i asimilirajući ih... Odnosno, da bi se stvorio nacionalni čopor neminovno je pokoravanje i asimiliranje raznih etničkih čopora od strane jednog dominantnog čopora... Nastaju politički konstrukti zvani narodi i nacije... A pripadnici čopora (etnije, naroda, nacije) identificiraju se na temelju zajedničke kulturne baštine, zajedničkog jezika i povijesti, odnosno zajedničkih mitova o podrijetlu... Religija je naravno, također dio identiteta čopora, vrlo bitan dio ako ne i temelj identiteta... Naime, upravo je samosvijest kao sposobnost da vlastite afekcije svodimo na njihovu ideju, odnosno da se uzdignemo iznad tjelesnih datosti i kroz spoznaju te ideje istodobno sami sebe spoznamo kao duševno biće, osnova na kojoj gradimo mitove pomoću kojih pokušavamo spoznati sebe i svijet, a religioznost, odnosno mitologija „prirodnih“ religija animizma i totemizma bila je svojevrstan temelj cjelokupnog identiteta pripadnika lovačko-skupljačkih čopora, a time i morala...

Kako se mijenja mitologija, mijenja se i moral... Nove religije, dakle proglašavaju čovjeka gospodarem zemlje i svega na toj zemlji uključujući i druge ljude, a porobljavanje time postaje temelj funkcioniranja zajednice i kao takvo moralno, a tako je do današnjeg dana... Nema više poštivanja prirode, doživljavanja prirode kao naše majke, naš identitet više nije vezan uz prirodu, proglasili smo se odvojenim od te prirode, ona više nije naš bog, mi smo sada njezin... U tom novom društvu kod je obavezan ("Ona (Zvijer) postiže da svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne može kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. (Otk,13, 16-17)." ), a kao takav za sobom povlači prihvaćanje poštivanja pravila koja omogućuju funkcioniranje takvog podijeljenog društva, odnosno vlasti čovjeka nad prirodom, kao i vlasti čovjeka nad čovjekom radi ostvarivanja što većeg profita onih koji su sebe proglasili gospodarima... „A oni koji nisu u stanju poštovati ta pravila i postupati u skladu s tim obrascem to nikada i neće biti u stanju jer je sloboda izbora samo iluzija.“... Ti novi identiteti koji su vezani uz kod služe isključivo kako bi se ljude podijelilo na različite čopore i subčopore (etničke, nacionalne, vjerske, socijalne itd...) radi učinkovitijeg ostvarivanja vlasti nad njima, iliti podijeli pa vladaj...

Da ne bi ispalo da se religija bavi samo porobljavanjem ljudi trebao bih spomenuti jednu od njenih temeljnih svrha, ili barem onu koja bi to trebala biti – da nudi ontološke odgovore na pitanje „tko smo?“... I daleko od toga da ih ne nudi, no mnogi takvi odgovori se pretvaraju u dogme koje na kraju opet služe održavanju sustava temeljenog na porobljavanju... A kada religija postaje sredstvo porobljavanja javlja se i skepticizam prema istini koju proglašavaju vjerski autoriteti, javlja se zdravorazumska sumnja u odgovore koje logički um ne može tako lako probaviti, odnosno kao posljedice te sumnje razvijaju se skepticizam, ateizam i agnosticizam... Svaka religija pak proglašava svoju istinu koja je neupitna i kao takva jedina prava istina, te se time isključuju sve druge istine, ipak je samo jedna istina smijeh... No, što čovjek uistinu zna o istini?... Subjektivno zna sve o istini, pa čak i ako tvrdi da nema istine, jer je to njegova istina yes... Odnosno, nekakvu istinu svatko od nas prihvaća kao svoju istinu i vjeruje da je to ta jedina prava istina... Nema smisla da nabrajam svakojake istine koje na tržištu nude razne religijie i filozofije, pa ću stoga spomenuti samo svoju istinu naughty...

Moderan iliti civiliziran čovjek osjeća odvojenost od ostatka svijeta (od prirode), promatra sebe i svijet (sebe i prirodu), a ne sebe u svijetu (sebe u prirodi) i svijet u sebi (prirodu u sebi)... I kao takav se osjeća izgubljeno, ne zna gdje pripada, ne zna odgovor na pitanje „tko sam ja?“, te stoga osjeća snažnu potrebu za stvaranjem vlastitog identiteta, za pronalaženjem okvira orijentacije i cilja koji će njegovom životu dati smisao... S obzirom na to da ne znamo tko smo, prisiljeni smo stvarati vlastiti identitet, a u tome nam pomaže ego, odnosno to je njegova svrha – da nam osigura osjećaj vlastitog identiteta... Odnosno, u nedostatku znanja o vlastitom sebstvu uskače ego koji nas uvjerava da je on zbiljski „ja“ i mi to prihvaćamo jer nam se na taj način nudi osjećaj identiteta koji nam nedostaje... Ali, da bi se ego potvrdio kao naše „ja“ on taj identitet mora izmisliti, stvoriti ga umjetno koristeći maštu i s njim se poistovjetiti, odnosno mora pretvoriti laž u istinu – ustvrditi kako sam ja nešto što nisam, kako sam ja skup etiketa, a koje su kao takve dio koda određenog čopora...

U svojoj nesposobnosti otkrivanja istine o tome tko smo, poistovjećujemo se sa svojim lažnim identitetima i tako stvaramo istinu pretvarajući laž u istinu, govoreći kako su ove ili one riječi istina – da sam ja Hrvat, katolik, bijelac itd., i ako te riječi pretvaram u svoj istinski identitet (ako ih ne doživljavam kao ono što one stvarno jesu – etikete), u ime obrane te „istine“ u stanju sam oduzimati slobodu i život drugima... Ali riječi su samo riječi i ako ih pretvaramo u istinu, u dogmu, u doktrinu, uzimamo sebi za pravo reći: „Mi smo u pravu, a oni griješe!“, i time smo stvorili najopasnije uvjerenje koje je proizašlo iz našeg uma – kako smo mi u pravu!... U ime tog uvjerenja kako smo mi u pravu, a drugi u krivu, činili smo najteže zločine i činimo ih i dalje... U ime tog uvjerenja uzimamo sebi za pravo suditi onima koji „griješe“... Uvjerivši sebe kako isključivo mi posjedujemo istinu dovodimo se do točke ludila u kojoj sebi uzimamo za pravo u ime „istine“ eliminirati neprijatelje koji tu „istinu“ ugrožavaju... Ono što nam je potrebno jest svjesnost o tome kako naši identiteti nisu istina već samo čoporativne maske koje se mijenjaju ovisno o predstavi... Potrebna nam je svjesnost o tome da mi nismo ni kod, ni etikete, niti odjeća koju nosimo, kako je kod samo kod, kako su etikete samo etikete, kako je odjeća samo odjeća... I kako ni ove riječi nisu istina, već samo riječi... Jer, istinu o tome tko smo nije moguće artikulirati, ona je neizreciva, sve što kažemo o tome tko smo je samo konstrukt našeg neznajućeg uma... I kad me netko pita: „Tko si ti?“, odgovaram samo: „Ja jesam!“, što također nije artikuliranje istine o tome tko sam, već samo maksimalno minimaliziranje konstrukta mojeg „ja“, a koji se kao takav temelji samo na jednom osjećaju – onom da postojim, jer me svi ostali identiteti koje na to nadograđujem samo još više udaljavaju od istine o kojoj ne znam ništa lud... I to je moja istina, ali zbog nje ne smatram da sam „u pravu“, niti da mi je ta istina životno važna, odnosno da može biti „ugrožena“ na bilo koji način te da je trebam braniti životom ili je ne daj bože nametati drugima, ili oduzimati slobodu i život drugima zato što je njihova istina drugačija...

25.01.2018. u 19:01 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Opis bloga

Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al' opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...



Besplatne e-knjige:

Daniel Quinn: Izvan civilizacije

Daniel Quinn: Ishmael

Daniel Quinn: Priča o B

Daniel Quinn: Moj Ishmael

Natalija Princi-Duhović: Osmi grijeh - Posluh

Paul Tabori: Povijest ljudske gluposti

Reza Aslan: Zelot - Život i vrijeme Isusa iz Nazareta

Richard Dawkins: Iluzija o bogu

Richard Dawkins: Sebični gen

Thom Hartmann: Posljednji žar pradavnog Sunca

Terry Eagleton: Zašto je Marx bio u pravu


IZDVOJENO:

- Tvornice robova

- Hrvati, jetra i nogomet

- Pravo na nerad

- Što znači biti legalist?

- Ne ubij!

- TKO SAM JA? - 3. dio (finale)

- TKO SAM JA? - 2. dio

- TKO SAM JA? - 1. dio

- Kako sam postao bezbožnik

- Heroji i zločinci

- Naš jezik

- Državizam na hrvatski način

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- Pogrešnost

- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Život (ni)je svet!

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Etiketizam

- Ljudi su kurve

- "Adamova kletva"

- Pravo na normalnost

- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena

- Potreba za spasiteljem

- Strah od slobode

- Osnivam crkvu

- Spoznaja?!

- Tražitelji iskustava

- Filantropija lopova i prosjaka

- "Princip bezuvjetne poslušnosti"

- Dan robova

- "Arbeit macht frei"

- Legende naše svagdašnje

- Psihopatska civilizacija

- Ludilo naše kulture

- Društvo laži i straha

- Prokletstvo zvano vlasništvo

- Smisao života je u novcu

Deset zapovjedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije

lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆETE DA LJUDI NISU NI "ČUDNI"», NI "LUDI", NI "NENORMALNI", VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!

-------------

SLOBODA OD VLASTI NE OSTVARUJE SE ZAMJENOM S NEKOM DRUGOM VLASTI