Sewen

Ne znam ni priznati, koliko dugo smo strepili,
A svaku ovu sliku danas, strpljivo smo lijepili.
Mi nismo išli protiv vjetra, vjetar je naš,
Mi rekli smo - tu smo, ako nas zatrebaš.

Ne mogu se sjetiti svega što nam se branilo,
Jer sve što te zabolilo i mene je isto ranilo.
Uz tebe sam naučio sunčanom stranom sjati,
Ja sam taj koji te oduvijek prati!

Ne postoji neko mjesto na svijetu gdje bih radije bio
I ne postoji nitko s kim bi se ko s tobom probudio!
Sagradio sam sobu, od sobe kuću pa grad!
Za nas ću i gradove, al' bi ih za te' i porušio sad!

Život je dominantan stav koji svima nama treba,
Jer pretanka je linija između zemlje i neba.
Preći tu liniju, a ne živjeti, ne voljeti, ne trajati...
Čemu disati ako nećeš neprestalno osvajati?

Neka nam čistoće, al' neka nam i prašine i dima,
I toplog i hladnog da ne zaboravimo čega sve ima!
Isplati se čekati sve ono što srcu otkucaje daje,
Tko smo mi da promjenimo stare običaje?!

Ne sjećam se uopće života u kojem nisi,
I najljepše je jutro u kojem prva misao ti si.
A svako je tako, svako mi je bitno baš,
Volim te bez riječi, al' ti to odavno znaš...