Plastično je fantastično

subota, 16.05.2015.

Bioplastika – sve važniji segment ukupne proizvodnje plastike


U prošlom nastavku serijala Quo vadis plastiko? dano je nekoliko uvodnih napomena o članku i razlozima objavljivanja na blogu. U ovom nastavku biti će riječi o bioplastici. U uvodu valja naglasiti da je bioplastika - bioizvorna i biorazgradljiva još uvijek zastupljena u proizvodnji vrlo malim količinama, manjim od 1 % svjetske proizvodnje plastike.

Priredila:
prof.dr.sc. Đurđica Španiček


Quo vadis plastiko? - 2


Zbog širine područja polimerstva izlaganje je podijeljeno prema područjima. Za svako, uz sadašnja postignuća, navedena su predviđanja za budućnost. Za početak odabrana je plastika na bioosnovi, kraće bioplastika, i ono što se smatra da će biti poticaji za razvoj tržišta konstrukcijske bioplastike. Osnovni interes za bioplastiku, zapravo stare plastične materijale, temelji se na relativno visokoj cijeni nafte, koja je tijekom održavanja prošlogodišnjeg ANTEC-a iznosila 80 USD za barel (sada je blizu 50 USD), što se smatra ključnim pokretačem za to područje. Istodobno, brz rast i procvat dobivanja plina iz škriljevca dodatna je dimenzija investiranja u bioplastiku na području SAD-a. (op. p. Neovisno o cijeni nafte, treba koristiti otpadnu biomasu za proizvodnju plastike.)

Rastuće europsko tržište bioplastike, s godišnjim rastom od 15,20 %, ima dva pokretača: unutarnje i vanjsko industrijsko tržište.

Unutarnji pokretači su:
– unaprijeđeni proizvodni postupci
– mogućnost sniženja troškova te
– održivost i nove mogućnosti oporabe.

Vanjski pokretači su:
– visoka prihvaćenost među potrošačima (rezultat ekomarketinga)
– klimatske promjene
– porast cijene plastike na fosilnoj osnovi te
– ovisnost materijala o fosilnim sirovinama.

Veliki poticaji su i državna legislativa i inicijative za uporabu plastike na bioosnovi. Neke su kompanije već povećale udio obnovljivih materijala u svojim proizvodima.

Vezano uz to područje, razvijeni su i novi zeleni modifikatori za plastiku na bioosnovi koji sadržavaju i više od 95 % obnovljive sirovine. Navodi se kao primjer polietilen visoke gustoće (PE-HD) dobiven od monomera iz obnovljivih izvora i modificiran maleinskom kiselinom. Takav PE-HD kao dodatak djeluje kao kompatibilizator za različite vrste polietilena s plastomernim škrobom, ali i kao vezivo pri uporabi odgovarajućih punila i ojačavala na bioosnovi.

Na pitanje što se može očekivati na ovom području u budućnosti, navodi se nekoliko odgovora.

Očekuje se, premda bez određenog roka, iscrpljenje zaliha nafte, što snažno potiče razvoj polimera na bioosnovi. Tržište bioplastike zasniva se na obnovljivom ugljiku i daljnje širenje ovisit će o povišenim zahtjevima na trajnija uporabna svojstva.

Sirovine za bioplastiku pomiču se na izvore koji nisu vezani uz prehranu, npr. lignoceluloznu biomasu, alge, otpadni materijal pri dobivanju hrane i biljke otporne na sušu (slika 2).


SLIKA 2 - Sirovine za polimere na bioosnovi, danas i sutra



U tom će smislu suradnja između kompanija iz agrikulturnog, kemijskog i šumarskog sektora postati sve važnija. Novi postupci snizit će troškove proizvodnje bioplastike i time pridonijeti njezinoj većoj zastupljenosti na tržištu.

Treba napomenuti da države i veliki korisnici oblikuju politiku fokusiranu na obnovljivost.


Napomena autora bloga:

Čitateljima ovog bloga poznati su stavovi autora bloga o bioplastici - pojednostavljeno rečeno DA, ali samo u određenim uvjetima i okolnostima i to iz sljedećih razloga:
- bioizvorna plastika je najčešće plastika dobivena od uzgojenih biljaka (uzgojina) i to najčešće od kukuruza, šećerne trske, krumpira, pšenice za čiji se uzgoj troše velike količine vodenih resursa
- uzgoj prehrambenih biljaka za potrebe proizvodnje plastike i sam proces proizvodnje je skup proces i proizvodi su znatno skuplji od uobičajenih proizvoda
- plastika dobivena iz bioizvora jednakih je svojstava kao i klasična plastika, vrlo je malo tipova plastike koje su bioizvorne i biorazgradljive ili kompostabilne, a ta je plastika iznimno skupa
- biorazgradljiva plastika neće se razgraditi u prirodi. Nju također treba odvojeno prikupiti, transportirati, na posebna mjesta odložiti i podvrći posebnim uvijetima (povišena temperatura, vlaga i osiguranje prisustva kisika) pri kojima će se odvijati proces biorazgradnje - postavlja se pitanje zašto sav taj trošak da bi se dobilo - ništa.
- prenamjenom obradivih površina iz proizvodnje hrane za ljude u proizvodnju sirovina za proizvodnju plastika neminovno bi došlo do poskupljenja hrane
- uzgoj biljaka iz kojih se dobivaju sirovine za bioplastiku zahtjeva osim povećane potrošnje vode i ostale tretmane (gnojenje umjetnim gnojivima, špricanje pesticidima i herbicidima, i sl.), a truljenje ostataka biljaka povezano je sa stvaranjem i emisijom metana, plina koji je 22 puta više "stakleničkiji" od ugljikovog dioksida.



Izvor:
Polimeri:
Gledajući u 21. stoljeće, doba plastike


- 11:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se