Plastično je fantastično

četvrtak, 27.11.2014.

Polimeri

Plastična enciklopedija


Osnove



Prije definiranja i klasificiranja plastike, nužno je razumijevanje gradivnih elemenata plastike, polimera. Ukratko, polimeri su kemijski spojevi velikih molekula načinjeni od ponavljajućih jedinica, tzv. monomera. Mogu biti linearne, razgranate ili umrežene strukture.

Polimeri se mogu klasificirati prema mnogim kriterijima, a neki od njih su sljedeći:

Klasifikacija prema fizičko-kemijskim svojstvima:
• Plastomeri - materijali koji omekšavaju zagrijavanjem, a očvršćavaju hlađenjem.
• Duromeri (duroplasti) - nakon oblikovanja ostaju kruti, ne omekšavaju pod utjecajem temperature.
- Plastomeri i duromeri jednim se imenom nazivaju plastika.
• Elastomeri (guma) - materijali koji se mogu rastezati i stiskati, a vraćaju se u originalan oblik prestankom djelovanja rastezne ili pritisne sile.

Klasifikacija prema postanku:
• Sintetski polimeri - nastaju kemijskom sintezom
(adicijskom polimerizacijom, polikondenzacijom, kopolimerizacijom).
• Prirodni polimeri - stvaraju se i razgrađuju u prirodi, npr. celuloza, bjelančevine, nukleinske kiseline.
• Modificirani prirodni polimeri - prirodni polimeri koji su kemijski promijenjeni kako bi dobili nova funkcionalna svojstva, npr. celulozni acetat, modificirane bjelančevine, škrobni plastomeri.

Klasifikacija prema izvoru sirovina od kojih su načinjeni polimeri:
• Obnovljivi izvori (biljni i životinjski)
• Neobnovljivi/fosilni izvori (nafta, prirodni plin, ugljen)

Klasifikacija prema podložnosti na enzimski napad mikroorganizama:
• Biorazgradljivi - polilaktid (PLA), poli(hidroksi-alkanoati) (PHA), regenerirana celuloza, škrob, linearni poliesteri.
• Nebiorazgradljivi - polietilen (PE), polipropilen (PP), polistiren (PS).

Naravno, postoji mnogo više klasifikacija polimera, no važno je znati da u industrijskoj primjeni sami polimeri često nisu dovoljni. Većina plastičnih materijala sadrži druge organske ili anorganske tvari umiješane u materijal. Takve tvari nazivaju se dodaci ili aditivi, a mogu pružiti nova svojstva plastici.

Stoga:
Polimerna tvar (polimer) + dodaci = polimerni materijal (plastika i guma)

Količina dodataka može varirati od vrlo malih postotaka za polimere koji se primjenjuju za pakiranje hrane do više od 50 % za određene primjene.

Neki primjeri dodataka uključuju: omekšavala (plastifikatore) - spojeve koji poboljšavanju svojstva tečenja materijala, punila koja poboljšavaju uporabna svojstva proizvoda i snizuju troškove proizvodnje, stabilizatore koji sprječavanju određene kemijske reakcije, npr. usporavala gorenja, antistatike, bojila, klizna sredstva i mnoge druge dodatke.

Svijet plastike je vrlo velik, s obzirom na široki raspon različitih polimera i dodataka. Uz to postoji i veliki broj mogućnosti oblikovanja i prerade plastike. Osnovni postupci prerade plastike su: ekstrudiranje, kalandriranje, lijevanje, injekcijsko i izravno prešanje, toplo oblikovanje i puhanje.


U nastavku dajem snimku predavanja prof.dr.sc. Andreja Križana, koordinatora projekta Plastice kojeg je održao u travnju 2013. na 6. Međunarodnoj konferenciji mladih istraživača prirodnih znanosti YRoNS koja je održana u Idriji, Slovenija. Konferencija je bila s temom: Polimeri kao materijal trećeg tisućljeća - nužnost i/ili zlo za čovječanstvo. Profesor Križan održao je predavanje pod nazivom: Može li plastika biti održiva?

Pa pogledajte, predavanje je vrlo zanimljivo i nadasve informativno:




- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se