Modni zamorac

25.07.2012., srijeda

Kreacija za barbie

Ovu haljinu sam jučer sašila za barbike i odlučila je podijeliti s Vama. Vrlo sam ponosna na nju jer je jedan od mojih najboljih radova. Trebalo mi je dosta vremena i strpljenja da ju izradim i drago mi je da je ovako dobro ispala.



Haljina je u stilu kasnim 1950.ih te savršeno naglašava figuru pješčanog sata koju barbie ima. Mislim da bi ovakvu haljinu bila mogla nositi i Marilyn Monroe ili Audrey Hepburn. Krasne je lila boje sa sofisticiranim crnim čipkastim detaljima. Haljinu uz čipku ukrašava i ljubičasta ružica. Kao dodatke sam napravila odgovarajuću 'pismo' torbicu, također s ružicom i čipkom, ogrlicu od perlica koje glume onix i duge crne rukavice.











... i pohvale za moj super model.... : )


- 17:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.07.2012., nedjelja

Kostimi kroz film: The age of innocence - Doba nevinosti

Doba nevinosti (eng. The Age of Innocence) je film Martina Scorsesea iz 1993. s Danielom Day-Lewisom, Michelle Pfeiffer i Winonom Ryder u glavnim ulogama. Film je adaptacija istoimenog romana Edith Wharton.



Radnja filma je u New Yorku. Newland Archer (Daniel Day-Lewis) je imućni odvjetnik, zaručen za May Welland (Winona Ryder), lijepu, ali konvencionalnu aristokratkinju. Newland počinje dovoditi u pitanje život koji je planirao nakon dolaska Mayine rođakinje, egzotične i profinjene grofice Ellen Olenske (Michelle Pfeiffer). Ellen traži razvod od svog nasilnog muža, poljskog kneza, koji ju je izopćio iz društvenog života, a i njezina obitelj se boji skandala. Kako se Newland sve više zanima za Ellen, koju uvjerava da ne traži razvod, njegove iluzije o društvu kojem pripada se razbijaju, a njegov brak s May se raspada. Hoće li slijediti društvene konvencije ili svoje srce?

Kostime za film dizajnirala je Gabriella Pescucci. Sudeći po kostimima radnja je u kasnim 1870.ima, 1877. možda.

Modu kasnim 1870.ih karakterizira blagi bustle, haljine su uske i slijede liniju tijela. Također, modu 1870.ih obilježava utjecaj rokokoa i 18. stoljeća. To možemo vidjeti i u bogatstvu i raskoši haljina toga perioda.

Haljina koju je grofica Olenska nosila na zabavu u čast svog dolaska najbolje prikazuje kako je prihvačena u njujorkškom društvu. Nosila je grimizno crvenu haljinu, jednostavnog kroja, ali upečatljive boje. Dok su ostale dame nosile haljine blagih i neupadljivih boja, ne prizivajući time pozornost na sebe, Olenska je odabrala jarko crvenu boju koja naglašuje njenu nekonvencionalnost i egzotičnost.



Boje popularne u tom periodu bile su delikatne nijanse poput svijetloplave, lila, sive, bijele i ružičaste. No budući da ovdje pričamo o kasnim 1870.ima koje su imale utjecaj i na modu 1880.ih, uz već spomenute boje, popularnost dobivaju i tamnije nijanse poput zlatnosmeđe, tamonoplave, plavoljubičaste i zelene.



Ostale haljine koje je nosila grofica Olenska : Olenska je nosila daleko raskošnije haljine od May, ali ona je i sama bila utjelovljenje elegancije i sofisticiranosti, te joj jednostavni dizajni ne bi pristajali.





Haljine koje je nosila May Welland su pristojnije, jednostavnije, svjetlijih boja i manje raskošne. Ona je jednostavan lik, po ničemu poseban te joj i takve haljine najbolje pristaju. Sve dnevne haljine su stroge i zakopčane do grla, što ukazuje na njenu moralnost i konvencionalnost. Njena vjenčanica joj je kasnije poslužila kao večernja haljina, uz neke dodatke. U to je doba bio običaj mladenki u New Yorku da svoju vjenčanicu još nekoliko godina nose u druge svrhe. Pa čak i bogate mlade.

Haljina za zaruke





Haljina za večeru, ljubičaste boje i pomalo dramatična.









Kostimi u ovom filmu su sukladni s vremenom radnje, ali nisu osobiti ili specijalni, i ne oduzimaju dah, ali po pravilu jesu.

Oznake: Kostimi kroz film


- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2012., utorak

Priča o trapericama

Traperice : svako od nas ih nosi, ali znate li priču o njima ?

Godine 1849. netko je otkrio zlato u Kaliforniji i uskoro je tisuće ljudi putovalo na zapadnu obalu Sad-a. Jedan od tih ljudi bio je njemački imigrant Levi Strauss. Imao je samo 24 godine kad je došao u San Francisco. On nije tražio zlato, on je bio trgovac na veliko. Prodavao je dobra manjim trgovinama.



Strauss je znao prodavati puno odjeće krojaču iz Nevade, Letonskom imigrantu Jacobu Daviesu. Davis je proizvodio odjeću za kopače zlata i radnike na željeznici. Njima je bila potrebna čvrsta odjeća, ali bilo je vruće u Kaliforniji pa vunene hlače nisu bile dobre. Davis je proizvodio većinu svoje odjeće od denima. Denim je bio napravljen od pamuka i bio je jako čvrst, ali također mekan i udoban.

Ljudi su ga nazvali ''denim'' zato što je u orginalu dovezen iz Nimesa u Francuskoj. ''De nimes'' znači iz Nimesa. No, traperice nisu bile dovoljno čvrste za jednog od Daviesovih mušterija, pa ih je odlučio učiniti čvrščim. Stavljao je bakrene zakovice na džepove i druga mjesta. To je bilo korisno i drugi krojači su počeli raditi istu stvar. Davis je htio zaštiti svoju ideju, ali nije imao dosta novca za patent, pa je pisao Levi Straussu. Strauss je platio $68 za patent i tako su njih dvojica postali poslovni partneri. Njihove ''blue jeans'' postale su toliko popularne da je Strauss uskoro morao izgraditi tvornicu da bi ih proizvodio.

Sljedećih stotinjak godina ljudi su nosili traperice isključivo kao radnu odjeću. No, u 1950.ima, filmske zvijezde poput Jamesa Deana o pop zvijezde poput Elvisa Presleya počeli su ih nositi i postale su vrlo moderne. Tinejđeri su ih obožavali zato što ih njihovi roditelji nisu nosili.

James Dean



Elvis Presley



Dana, traperice dolazi u raznim stilovima, bojama i uzorcima. Možete si mislit, čak su poderane traperice postale popularne. Dizajneri također rabe denim za hlače, jakne, majice, suknje, haljine - zapravo sve osim čarap i donjeg rublja. Čak postoje i cipele i čizme od denima.

Danas su toliko popularne da svi imamo barem jedan par u ormaru. Mogu biti formalna ali i ležerna odjeća, zavisi kako ih skombinirate. Sve u svemu traperice su popularne već šezdesetak godina, a mislim da im popularnost nikad neće opasti.

Kroz godine su promijelie mnoštvo oblika i boja. Dok su prije dolazile samo u indigo boji, sada ih ima baš u svim duginim bojama, iako plava ostaje klasična i najpopularnija.

Vrste traperica:

Zvonolike ili trapez traperice su stopostotno moj favorit, pogotovo one u hipijevskom stilu ili iz glamuroznih 1970.ih.



Uske traperice, po meni najružnije



''Mrkva'' traperice popularne u 1980.ima



Ravne traperice, popularne i sada i u 1990.ima



.... i još bezbroj ostalih stilova....
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.07.2012., nedjelja

Modne ikone kroz povijest: Elizabeta I.

U ovom postu Vas uvodim u novu temu koja glasi: Modne ikone kroz povijest. U ovoj temi ću proučavati stil oblačenja i modu pojedinih osoba povijesti (većinom žena), za koje smatram da su utjecale na modu doba, imale svoj osebujan stil i bile modne ikone.

Engleska kraljica Elizabeta I. rođena je 7. rujna 1533., a umrla je 24. ožujka 1603. godine. Bila je kćer Henria VIII. i Anne Boleyn. Bila je šesta i posljednja vladarica iz dinastije Tudor, koja je vladala 44 godine, a čija je vladavina bila obilježena jačanjem engleske moći i utjecaja u svijetu, kao i religioznim previranjima u samoj Engleskoj. Vrijeme njezine vladavine nazivaju Zlatnom Elizabetanskom erom u kojoj je rasla ekonomska moć Engleske, te cvjetala znanost, filozofija i kultura.

Opisivana je kao stroga i razdražljiva vladarica. Za razliku od mnogih drugih monarha, bila je škrta na dodijeljivanju titula i časti; samo je sedam ljudi zaslužilo njeno odlikovanje. Elizabetina strategija, koju najbolje opisuje njen moto "video et taceo" (vidim ali šutim), često ju je spašavala od pogrešnih političkih odluka i onih vezanih za udaju, koja se nije nikada desila.

Kraljica Elizabeta I. bila je veliki sljedbenik mode. Dok je privatno voljela nositi jednostavne haljine, koje je nekad nosila i do dva ili tri dana, u javnosti se odijevala da impresionira, ipak je bila kraljica. U elizabetansko doba odjeća je bila simbol socijalnog statusa, te se svako morao odijevati prema svojem položaju u društvu. U skladu s time kraljica se odjevala veličanstvenije od ostalih. Nitko nije smio konkurirati kraljici u oblačenju, tako je jedna nesretna dvorska dama dobila prigovor zato što je odjenula luksuzniju haljinu od kraljice. Dvorske dame su trebale nadopuniti izgled kraljice, a ne ga zasjeniti. U kasnijim godinama vladavine sluškinje su nosile haljine običnih boja, poput bijele, sive ili srebrne. Kraljica je nosila haljine svih boja, ali favoriti su joj bile crna i bijela, te je više nego često nosila haljine tih boja. Kraljičine haljine su bile raskošno ručno izvezene sa svim vrstama niti i ukrašena dijamantima, rubinima, safirima i svim vrstama dragog kamenja.

1546.



Elizabeta I. u krunidbenoj haljini, s uzorkom Tudorske ruže i obrubljena hermelinom.



1563.



Da bi upotpunila svoj izgled kraljica je nosila lepezu, pomander za obranu od smrada i širenja infekcije, naušnice, dijamantnu ili bisernu ogrlicu, broš i sat. Robert Dudley, Elizabetina ljubav i dugogodišnji prijatelj, joj je poklonio narukvicu na kojoj je bio sat, to je prvi poznati ručni sat u Engleskoj. Kao i većina žena ona je nosila i mali molitvenik prikačen za pojas.

1575.







1576.



Za izlazak na otvoreno kraljica je nosila bogate baršunske ogrtače, rukavice od tkanine ili kože, a za toplo vrijeme nosila je šešir da zaštiti njenu bijelu put od Sunca. Za lov ili jahanje je nosila odjeću koja je olakšavala kretanje i čizme.

Evo čizmi koje je navodno nosila baš njeno Visočanstvo:



1580.



1583.



1585. Elizabetinu odjeću karakteriziraju talijanski ovratnik, poljska dekoracija, francuski farthingale i španjolska ozbiljnost.



1588., čuveni portret u znak pobjede nad španjolskom armadom. Kraljica drži ruku na globusu što simbolizira njenu internacionalnu moć.



Naravno, kraljičin izgled ne bi bio potpun bez šminke. U ranim godinama je koristila šminku vrlo umjereno, ali nakon što je prebolila velike boginje 1562. počinje nositi puno šminke da prikrije ožiljke. Lice je bojala mješavinom olova i octa za bjelinu, stavljala je rumenilo na obraze i usne je bojala crveno. Ova šminka je bila loša za zdravlje, posebno olovo koje je polako trovalo organizam. Iako su elizabetanske žene, pa i kraljica, znale da čisti zubi znače i zdravi zubi, nisu imali sofisticiranu stomatološku zaštitu pa su zubi trunuli. Kao posljedica toga Elizabeta je morala ukloniti nekoliko zubi do svoje starosti. Da bi sprječila pojavu upalih obraza, kraljica je u usta stavljala komadiće krpica. U to je doba bilo moderno nositi periku, najčešće crvene boje, pa ju je i kraljica nosila od mladih dana.

1589.



1591.



1599. Pogledajte bogati i detaljan prikaz bare i životinja na njenoj haljini.



1600. Rainbow Portrait



1600.



Kraljica je imala značajan utjecaj na modu svoga doba, te je poticala svoje dvorjane da se lijepo oblače, ali nikako da zasjene njenu ljepotu i stil. Pa, izrazite se i recite što mislite. :)

Meni se njen stil baš i ne sviđa, ali u obzir moramo uzeti i vrijeme u koje je živjela. Ljudi su tada imali drukčije standarde ljepote, a i sama moda je bila znatno drugačija. Kada to sve uzmemo u obzir shvatiti ćemo da je Elizabeta I. bila i ostala modna ikona 16. stoljeća i doba u kojemu je živjela.

Oznake: Modne ikone kroz povijest, Elizabeta I.


- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2012., utorak

Držači suknje kroz stoljeća ; Farthingale, Panniers, Krinolina i Bustle

Hoop suknja ili držač suknje je dio ženskog rublja nošenog u različitim periodima kako bi oblikovali suknju u željenom obliku.

Hoop suknje uobičajeno su se sastojale od čvrstog materijala, raznih užeta, kitove usi, vrbovih grana, željeza....

Hoop suknje imale su razna imena u raznim periodima u povijesti. (stavit ću izvorne nazive jer doslovno prevođenje nema smisla)

Farthingale ili španjolska verdugada ( 16. stoljeće )
Panniers ( 18. stoljeće)
Krinolina ( sredina 19. stoljeća )
Bustle ( kasnije 19. stoljeće )


Farthingale ili španjolska verdugada

Farthingale je izraz koji se odnosi na bilo koju od nekoliko struktura u zapadnoeuropskom ženskom oblačenju u kasnom 15. i 16. stoljeću. Originalno potječe iz Španjolske.

Španjolska verdugada, od koje riječ farthingale potječe je držač suknje originalno učvršćen sa suptropskom travom, kasnije užetom i granama vrbe. Ime mu dolazi od španjolskog verdugo, što znači zeleno drvo.

Prve španjolske verdugade nalaze korijene u 1480.ima, ali su nošene izvana.



Najraniji izvori upućuju na to da je Princeza Joanna od Portugala počela nositi verdugadu s obručima u Španjolskoj. Joan je izazvala mnogo kritika jer je nosila haljine koje su prikazivale previše dekoltea, a njezino ponašanje je smatrano skandaloznim. Joan je imala dvoje nezakonite djece sa Pedrom de Castillom, pa su na dvoru kružile glasine da nošenjem farthingalea skriva neželjenu trudnoću. Španjolska princeza Catherine of Aragon donijela je ovu modu u Englesku udajom za Princa Arthura od Walesa, 1501. godine.

Catherine Parr, 1545., Tudorska moda



Španjolski farthingale bio je bitan dio Tudorske mode u Engleskoj, a ostao je i učvrščenje konzervativne Španjolske dvorske mode u ranom 17. stoljeću.

Margareta Austrijska, 1609., farthingale izlazi iz mode.




Veliki farthingale

Veliki farthingale je naziv za specifičan farthingale koji se još zove i francuski farthingale a postao je popularan krajem 1580.ih.

Francuski farthingale na dvoru Henria III.



Iako ne postoje preživjeli primjeri farthigalea, postoji niz referenci o ''Velikom farthingaleu'' koji je nosila i kraljica Elizabeta I. jer je tada bio u modi. ''Veliki'' se u ovom kontekstu odnosi na veliki opseg farthingalea koji je bio potreban da bi se postigla moderna silueta. Nošen je pod kutom ''nisko ispred - visoko iza'', a to je vizualno produživalo trup i skraćivalo noge.

Kraljica Elizabeta, 1592.



Veliki farthingale ostao je u modi do prvih nekoliko dekada 17. stoljeća, uglavnom na dvoru, nakon čega je moda izumrla.


Panniers

Sloboda od nošenja velikih držača suknji nije potrajala. Početkom 18. stoljeća volumiozne suknje su ponovno u modi. Panniers je žensko donje rublje nošeno u 18. stoljeću kako bi se suknja proširila sa strane, ostavljajući prednju i stražnju stranu ravnu. To je osiguralo ravnu površinu gdje su ukrasi i vez mogli potpuno doći do izražaja.

Početkom 18. stoljeća, moda 17. stoljeća imala je utjecaja te su u modi bile labave vrećaste haljine sa slobodnim padom.



U drugoj dekadi 18. stoljeća vrećaste haljine razvile su se u haljine ŕ la Françaíse koje su bile vrlo široke, čak do dva metra. Žene koje su nosile te haljine uvijek su predstavljale impozantan spektakl. Stil je nastao na španjolskom dvoru u 17. stoljeću. Moda se proširila u Francusku i od tamo na ostatak Europe, otprilike 1718.-1719. godine, nakon što su neke od Španjolskih haljina pokazane u Parizu.

Panniers:



Najekstremniji panniers bili su na Francuskom dvoru Marie Antoinette. Od 1780.ih panniers su se nosii samo na svečanim haljinama i dvorskom modom.





Od 1765. u modu dolaze haljine ŕ la' Anglaise koje su mekšeg pada i uže od onih francuskog stila.



Važna promjena nastupa 1772. godine kada pozadina suknje postaje drapirana i bogatije ukrašena. Takav stil zove se polonaise, i imitira poljsku narodnu nošnju. Takve suknje bile su podržavane panniersima u obliku košarica.

Polonaise :




Od 1790.ih moda postaje prirodnija, struk se podiže a držači suknje više nisu potrebni.


Krinoline

Krinolina je izvorno ukručena tkanina prošivena konjskom dlakom i protkana pamukom ili lanom. Služila je kao podrška ženskoj suknji, a u ovakvom obliku pojavila se u 1830.ima. Riječ krinolina (crinoline) dolazi od francuskih riječi ''crin'' što znači konjska dlaka i ''lin'' lan.

1840.ih volani su dodani na ovakve podsuknje (krinoline) da bi suknja dobila na volumenu. 1846. podsuknje postaju plisirane i tako još punije. 1845. podsuknje se izrađuju s dva sloja volana koji guraju suknju prema van pa izgledaju još šire.

Haljina 1840.ih



''Kavez'' krinolina

Kako je desetljeće odmicalo sve više podsuknji je dodavano kako bi suknje bile što šire. Dostojanstveno i moderno bilo je nositi minimalno šest podsuknji. Nošenje toliko podsuknji bilo je naporno i nepodnošljivo na ljetnim vrućinama. Napokon, 1856. godine ''kavez'' krinolina je uvedena. Sa krinolinom,žene su morale nositi samo jednu ili dvije podsuknje kako bi izgladile željezne rubove i spriječili ih da podrapaju suknju. Vjetar je mogao podignuti krinolinu pa su duge gaće također postale dio donjeg rublja.





Amerikanac W. S. Thomson 1856. godine patentirao je krinolinu u Sad-u, Francuskoj i Velikoj Britaniji te je ona u tim zemljama postala hit. Za razliku od farthingalea i panniersa, krinolinu su nosile žene svih klasa, jer ju ju masovna proizvodnja učinila dostupnom širokom sloju.

Krinolina je bila predmet smijavanja i satire toga vremena, posebno u časopisu Punch. Reformatori haljina smatrali su da zarobljava žene. Krinoline su 1860. dosegle širinu od 180 cm, što ih je činilo vrlo neprikladnima za ulaz u kočije ili kretanje. Međutim, dok je krinolina imala stupanj krutosti, također je imala i stupanj fleksibilnosti. Sjedenje u krinolini ili vjetar mogli su predstavljati problem, ali su svejedno bile obožavane među ženama.

Bustle

U drugoj polovini 1860.ih krinolina se postepeno mijenja. Prednji dio postaje spljošten a punoća sa stražnje strane ostaje. Jedan tip krinoline, krinoleta (budući bustel) daje upravo ovakav izgled.



Većina žena su nosile modificirani oblik krinoline, bez posebnog dodatka na stražnjici, sve do 1867. godine. 1869. suknjama se sa stražnje strane počinje dodavati nešto poput jastučića jer je to držalo modernu siluetu. Takvi jastučići ili razni dodaci od željeza i krute tkanine zovu se bustle. No, nije dugo potrajalo da se i ovaj oblik modificira. Suknje postaju skupljene i drapirane na stražnjem dijelu kopirajući polonaise stil iz druge polovine 18. stoljeća.

U 1870.ima bustle je potpuno zamijenio krinolinu. Krajem 1870.ih suknje postaju uže i s vrlo dugačkim šlepom. Postoje dvije vrste bustlea.

Rani ili blagi bustle nošen je u periodu od 1869. do 1876. godine



Ovakav bustle bio je blagog pada a dobivao se sa puno volana od čvrstog materijala i željezne baze. Počinjao je od stražnjice te se postepeno širio do dolje u dugački šlep.

Od 1876. do 1883. godine figura postaje ravnija i nastavlja se u dugačak šlep.

Kasni ili kruti bustle dolazi u modu 1883. godine te ga nazivaju i preporođeni bustle. Ovakav oblik bio je prilično pretjeran jer je bustle praktički vodoravno iskakao iz leđa, a za razliku od ranog bustlea imao je puno manje draperije. Neki ovaj bustle povezuju s oblikom školjke.



Primjer haljina iz 1870. i 1886. godine, razlika u bustleu.



S ulaskom u 1890.te suknjama nisu potrebni nikakvi držači da bi imale modernu siluetu.

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2012., nedjelja

Moda 1890.ih , La belle epoque

La belle epoque ili lijepa epoha je period u Francuskoj povijesti koji traje od 1890.te a završava s početkom Prvog Svjetskog rata. To je era karakterizirana mirom, optimizmom, novom tehnologijom i znanstvenim otkrićima. Mir i blagostanje u Parizu dopustilo je umjetnosti da procvjeta, a mnoga književna, glazbena i kazališna remek djela dobila su priznanje. To je također epoha lijepe odjeće i vrhunac luksuza života za odabrane - vrlo bogate i privilegirane pri rođenju. Belle epoque je smatrana zlatnim dobom u suprotnosti sa užasima Prvog svjetskog rata.



Moda 1890.ih odbacila je ekstravagancije prošlih razdoblja ( suknje nisu imale krinolinu kao u 1850.ima, niti su imale bustle kao u kasnim 1860.ima i kasnim 1880.ima, niti su bile uske kao u prvoj polovici 1880.ih ), ali uzak struk još je uvijek bio cijenjen.

1890.te doživjele su procvat tanke i nježne siluete. Volumiozni bustle i pripadajuća draperija nestali su preko noći. Za razliku od prijašnjih razdoblja kada je naglasak bio na suknji, sada naglasak prelazi na gornji dio haljine koji je uzak i nešto duži od stvarne granice struka a naglasak je na rukavima. U 1890.ima rukavi postaju sve veći i veći a takvi rukavi zovu se leg o' mutton rukavi koji pomalo kopiraju stil 1830.ih ali s bitnim razlikama. Rukavi 1890.ih su uski od zapešća pa sve do polovice ramena gdje počinje veliki (gigotski) ili puf rukav, dok su rukavi u 1830.ima u cijelosti jedan veliki puf, nema uskog dijela. Znači nisu posve isti, ali vidimo odakle su rukavi 1890.ih dobili inspiraciju. Neke karikature ismijavale su takav oblik rukava i uspoređivale ga s oblikom teniskog reketa ili balona na vrući zrak. Gornji dio haljine u cijelosti daje dojam krutosti, uspravnosti i ukočenosti - ne baš perspektivan početak mode novog desetljeća.

Tipični rukavi 1890.ih



Zbog naglaska na rukavima suknje su prilično jednostavne te padaju prirodno preko kukova. Suknje su odbacile sve dodatne draperije ili posebno ukrašene rubove. Kako su se rukavi proširili kod ramena, rub suknje se također cirkularno širi da cijeli dojam bude uravnotežen. Takve suknje bile su osobito šuštave ako su ispod njih nošene podsuknje od tafta. Ovakve cirkularne suknje bile su najmanje restriktivne još od 1830.ih jer nisu zahtijevale ni mnoštvo podsuknji ni krinolinu ni bustle da bi imale moderan oblik. Bile su vrlo udobne i pogodne za šetnje.

Spomenute podsuknje od tafta lijepo su šuštale.Takav moderan šum bio je zvuk samopouzdanja i prosperiteta cijele 'lijepe' epohe. No, to se odražavalo i na druge načine, kao u kombiniranju jarkih boja poput crne i crvene, žute i ljubičaste, smaragdne i ružičaste. Kombinacija jakih boja bila je reakcija protiv prigušenog sjaja 1880.ih koje su svoj stil pronašle u cvjetnim uzorcima na brokatu, kao po modi 18. stoljeća. 1890.te su ostavila snažan utisak u modi, kao zaključak mode 19. stoljeća i Viktorijanskog doba.



Gornji dio haljine je vrlo čvrst i uzak kao i u prošlim dekadama, a struk je oko 3 centimetra niži od prirodnog. 1893. struk dolazi do svog stvarnog položaja. Visoki, kruti ovratnici 1880.ih nastavili su biti popularni i u ovoj eri, ali sada su još višlji i još čvršći. Rukavi su veliki od početka dekade, ali 1895. su dosegli vrhunac. Često su bili dekorirani ukrasnim naramenicama sa resama ili volanima i naborima. Volani su mogli biti skupljeni u sredini poprsja te prikopčani brošem ili oblikovani u mašnu. Tijekom 1897. godine rukavi se postepeno mijenjaju, postaju manji te gube svoj puf. Prepoznatljivi rukavi 1898. godine kombiniraju šarm rukava s početka dekade s većom praktičnošću. Do 1899. rukavi su samo lagano skupljeni pri ramenu te stoje u spomen na leg o'mutton rukave koji su karakterizirali dekadu. Kako je volumen rukava opadao tako je i gornji dio haljine postajao blaži, širi te je uskoro lagano padao preko pojasa. Takav oblik gornjeg dijela haljine karakterizirat će modu Edvardijanskog doba. Suknje također postaju blaže, manje krute i više ne slijede oštri oblik trokuta.

Tkanine postaju mekše a boje stišanije i svjetlije. Drske i bezobrazne 1890.te ustupile su mjesto miru i luksuzu Edvardijanskog doba. Temelji Edvardijanske mode zaista su postavljeni u posljednjim godinama 19. stoljeća i zadnjim godinama Viktorijanskog doba.

Jedno od važnijih postignuća mode 1890.ih bilo je opće prihvaćanje bluze kao odjevnog predmeta, posebno kod nižih klasa. To je omogućavalo svestraniji način oblačenja jer se jedna suknja mogla kombinirati s velikim brojem različitih bluza, pogodnih za različite prigode. Bluza se mogla kupiti i gotova pa je bila puno jeftinija. Napokon je srednja klasa došla do riječi u svijetu mode.

''Nova'' žena je pojam prvi put korišten u engleskom časopisu Punch, a opisuje energične i aktivne mlade žene u kojima je ležala nada za slobodu i suvremenost. Te žene držale su se za sebe u društvu, ali su uživale u sportovima poput golfa, tenisa i biciklizma te se nisu ustručavale prihvatiti mogućnosti na Sveučilištu ili radnom mjestu. Neke od njih čak su bile i sufražetkinje te su se borile za žensko pravo glasa. Zbog takvih žena nastalo je ''odijelo'' ili odgovarajuća suknja, bluza i jaknica od tweeda, kašmira ili alpaka.

Haljina je u 1890.ima odražavala sukob Viktorijanske ženstvenosti i praktičnosti i samouvjerenosti ''nove'' žene. Gornji dio haljine je bio prilično ženstven, dok je suknja bila praktična.

Pariz (izvor mode) i moderna elita preferirali su manje praktičnije i više ženstvenije stilove poput nepraktičnih rukava, uskog struka, šuštavih suknji te starinskog kostima na mjeru. No, prosječna žena u Engleskoj i Americi favorizirala je moderna odijela, višenamjenske bluze ali ih je kombinirala sa uskim strukom i nepraktičnim rukavima te tako pokupila najbolje od oba svijeta. To je bilo prvi put da je Viktorijanska žena osjetila da može uzeti najbolje iz mode te odbaciti suvišno bez da gubi svoj ugled i položaj u društvu.


Sportska odjeća

Promjena stavova o prihvatljivim aktivnostima za žene učinila je sportsku odjeću popularnom, a posebno se ističu haljina za tenis i haljina za biciklizam. Biciklizam je postao vrlo popularan i to je dovelo do stvaranja kostima koji se sastojao od kraćih suknji ili širokih dimija (hlače u Turskom stilu). Dimije su bile više nošene u Parizu, nego u Engleskoj i Sad-u, ali se postale vrlo popularne i moderne. Kupaći kostim se također razvio a najčešće se sastojao od dugih gaća te duge tunike preko toga, u odgovarajućoj modroj ili crnoj boji. Specifičnost kupaćeg kostima bilo su detalji poput mornarskog ovratnika i crne ili tamnoplave dokoljenke sa bijelim točkicama.

Kupaći kostimi :



Haljina za tenis :







Svakodnevne haljine

Ljetne haljine po modi 1896. godine, časopis Delineator, U.s.a.



Prva figura : Ova haljina odiše mladenačkim i svečanim duhom, najviše zbog kombinacije zelene i elegantne bijele svile, a zlatni remen i dugmad pridonose profinjenosti ove toalete za srpanj. Jaknica je od pepluma u odgovarajućoj boji te vrlo precizno prati linije tijela. Krasi ju velika bijela kragna i leg o' mutton rukavi, široki u ramenu a uski od lakta do zgloba sa malim zlatnim pucetima za dekoraciju. Jaknica je otkopčana te otkriva bogato ukrašenu bluzu u volanima smeđe svile sa štosnim i elegantnim ovratnikom.

Slamnati šeširić je elegantno ukrašen perjem, cvijećem i ukrasnim iglama.

Druga figura: Ova nježna toaleta napravljena je od ružičastog tafta s uzorkom cvjetića i mramorno bijelog tafta za mašnice i pojas. Dekoracija uključuje vrpce mramorno bijelog tafta te čipku za borduru, sve to daje dašak otmjenosti i ljupkosti što je vrlo poželjno. Gornji dio haljine napravljen je da nježno i u francuskom stilu pada preko bijelim pojasom ogrnutog struka. Vrpce bijelog tafta provučene su ispod ruke te na ramenu zavezane u veliku mašnu. Visoki ovratnik također je obrubljen bijelom mašnom.

Suknja u sedam volana je okupljena na stražnjem dijelu a rub joj je ukrašen čipkom.

Haljina može poslužiti za razne prigode, poput domjenaka, svadbi, šetnji i odlaska u crkvu.

Šešir ima širok, crni obod s prednje strane dok je kruna šešira od slame, vrpce i obilje cvjetova su okupljeni na vrhu te mu daju lijep efekt.

Još svakodnevnih haljina :

1898.




Haljine za šetnju i promenadu

1895.



1896.



1896. haljine za šetnju, Francuska



1898.



1898.



1899. haljine za promenadu



1899. haljine za šetnju




Seaside dress - obalne haljine

1890.



1899.






Večernje haljine

Evo što je na ovu temu imao reći modni časopis Harper's Bazar



Večernja haljina prikazana iznad izrađena je od prekrasne svile u nilsko zelenoj boji. Niski dekolte obrubljen je s perlicama zelene i zlatno-smeđe boje. Ispod toga nalazi se draperija zelene boje izvezena bijelom svilom te ukrašena manjim perlama. Oko pojasa i na suknji pružaju se redovi perlica iste boje. Lepeza od bijelog nojevog perja s drškom od školjkinog oklopa te dugačke bijele rukavice upotpunjuju ovu iznimnu toaletu.














Haljine za bal









''Dinner'' dress

''Dinner'' dress (dinner haljina) je haljina nošena tijekom večere kao obroka, u doslovnom prijevodu bi bila večernja haljina, ali ona to nije.



Ova elegantna haljina napravljena je od kraljevsko plavog baršuna. Gornji dio haljine krasi čipka koja nježno prekriva i velike rukave u obliku balona, te se na centru poprsja kopča s brošem od dragulja. Satenski pojas u odgovarajućoj boji omotava struk a jedan krak se spušta po cijeloj dužini haljine. Na čelu struka nalazi se buket prirodnog cvijeća. Uska ogrlica od bisera i bijele kožne rukavice upotpunjuju ovu nježnu francusku toaletu.

1895. dinner dress




Operna haljina



Ova večernja operna haljina napravljena je od satena i svile u boji žutih dalija. Gornji dio haljine je šiljast i ukrašen tamnom draperijom koja se na ramenima formira u oblik leptira. Suknja ima draperiju sa bočnih strana a sa stražnje strane pružaju se nabori koji se nastavljaju u povlaku.


Kaputi, mantili, ogrtači i pelerine







Operni ogrtači, 1898. i 1899. godine






Donje rublje

Žensko donje rublje u 1890.ima bilo je iznimno ženstveno sa pregršt čipke, vrpca, mašnica i volana. Baza donjeg rublja bili su košuljac bez rukava i platnene gaća koje su sezale do koljena. Pred kraj desetljeća dimije postaju sve popularnija zamjena za platnene gaće. Preko košuljca dolazio je korzet, koji je bio vrlo lijepo i bogato ukrašen, obično napravljen od saten i sa izvezenim detaljima. Na korzet su bili prikačeni halteri koji su držali čarape. Korzet je oblikovao tijelo u oblik pješčanog sata. U cilju zaštite bluze ili gornjeg dijela haljine nosio se prekrivač korzeta. Preko platnenih gaća nosile su se jedna ili dvije podsuknje.



Korzeti :





Spavačice

Spavačice dužine do gležnja sa dugačkim rukavima bile su uobičajene. One su imale gumbiće od ovratnika do kraja struka pomoću kojih su se oblačile. Neke su imale nabrani a neke uvučeni gornji dio. Bogatije ukrašeni ogrtači nosili su se preko spavačica neposredno prije odlaska na spavanje ili nakon buđenja. Oni su bili ukrašeni svim mogućim vrpcama, volanima i čipkom a bili su dugi do koljena ili do gležnja sa rukavima 3/4 dužine.





Dodaci


Frizure i šeširi

Frizure s početka 1890.ih su prilično jednostavne te nastavljaju stil frizura 1880.ih, kosa je uredno počešljana u nisku pundžu sa nakovrđanim šiškama preko čela. No 1892. frizure kreću novim smjerom, postaju pod utjecajem Gibson girl*. Kosa je sada labavo i ležerno smještena na vrh glave u veliku masu, a takve frizure nastavit će popularnost i u Edvardijanskom dobu.

Gibson girl je fiktivni lik nastao iz pera Charlesa Dane Gibsona. Ona je bila prvi nacionalni standard ljepote za mlade amerikanke, a nastala je u doba La belle epoque. Njena popularnost trajala je dvadesetak godina, sve do prvog svjetskog rata. Njene slike pojavljivale su se u reklamama i časopisima. Ona je bila pin-up girl svoga vremena.

Gibson girl je bila vitka i visoka, ali bujnih grudi, bokova i stražnjice. Imala je pretjerano naglašenu S-krivulju koju je postigal nošenjem uskog korzeta. Njena slika utjelovila je kraj 19. i početak 20. stoljeća na zapadu gdje se predavala prevelika važnost mladenačkim značajkama i prolaznoj ljepoti. Ona je imala tanak vrat, i nosila je svoju kovrčavu kosu labavo skupljenu na vrh glave. Ona je bila član visokog društva, uvijek besprijekorno odjevena u najmoderniju odjeća koja odgovara mjestu i prilici. Gibson girl je bila ravnopravna muškarcima a ponekad ih je i zadirkivala.



Osim što je bila iznimne ljepote,u duhu je bila mirna, samostalna, samouvjerena i tražila je osobno ispunjenje (mogla je pohađati fakultet i natjecati se za svoga druga, ali nikad nebi sudjelovala u pokretu sufražetkinja.) Gibson girl je također bila seksualno dominantna, u jednom crtežu je prikazana kako zajedno sa svojim prijateljicama promatra muškarca pod mikroskopom. Ona ga je mogla i zgaziti ako je to htjela. Bila je vrlo izbirljiva, tako da joj ni bogati ni lijepi muškarci nisu mogli pružiti zadovoljstvo. Muškarci su bili toliko očarani njome da su je slijedili u stopu te joj ispunjavali svaku želju, koliko got ona bila apsurdna. Jedan nezaboravan crtež prikazuje muškarca kako slijedi naredbe da posadi drvo naopako, samo zato jer je ona to htjela. Ipak, Gibson girl je najčešće prikazivana bez partnera i neopredijeljena, a u romansama joj je uvijek bilo dosadno. Kada je već bila udana, bila je duboko frustrirana ako je romantika nestala iz njenog bračnog života, no zabavilo bi ju druženje sa prijateljicama ili poučavanje svog malog djeteta.



Šeširi

Šeširi 1890.ih bili su mali, slični onima iz 1880.ih. 1891. godine počeli su biti vrlo visoki te ukrašeni perjem, vrpcama, dekoracijama od svile, baršuna i tila, cvijećem i krilima raznih ptica. Šeširi su postali predmet spoticanja zbog svoje visine i korištenja ugroženih vrsta ptica kao dekoraciju. Zanimljivo je napomeniti da je krzno također široko korišteno za kapute, šalove i kao dekoracija, a uspjelo je izbjeći kontroverziju.









Frizure za večer

Tiare od dragulja su nošene manje nego prošle godine. Frizure su jednostavne, počešljane uz glavu, nakovrčane sa strane te smješteno u punđu koja nije niska a nije ni visoka, nego stoji nasredini. Čelo je ostavljeno golo koliko je moguće, a kosa nakon što je podijeljena, začešljana je usko uz glavu pomoću malih ukosnica s draguljima. Ukras za kosu s cvijećem i malim perima je također popularan.

Niska i visoka pundžica





Harper's Bazar, 9. siječanj 1897.



U ovoj frizuru kosa je uređena u velike kovrče nježno formirane u Pompadour. Kosa je srolana u tri vodoravne kovrče odozada, dok sa strane formira tri male kovrče. Na čelu frizure nalazi se mašna oko koje je uredno poredano mnoštvo uvojaka.




Nakit

Harper's Bazar, 1. prosinac 1894.

Vrlo je moderno za žene koje posjeduju lijepe dragulje da ih nose, a prošle zime moglo se vidjeti i ne samo jedan, nego i do četiri ili pet redova dragulja na vratovima ljepotica. Bijeli dragulji su nedvojbeno vrlo lijepi i iznimno blještavi pogotovo ako su nošeni u mnogo nizova. Budući da većina žena ne posjeduje mnoštvo dragulja, moramo naglasiti da je i običan nakit i jednostavnost također adut ove zime.



Tiare su često viđene, ukrašene kristalima i zlatnim i srebrnim perlama, kratke biserne ogrlice, često sa više nizova, zlatne ili biserne narukvice su također popularne. Naušnice mogu biti viseće, duge ili kratke.



Ogrlice 'davilice' od bisera i ogrlice s draguljima nošene su prilično često. Ukrasne igle i broševi u zlatu s draguljima i šarenim perlama su često nošeni u centru dekoltea.


Lepeze

Velike lepeze su lijep dodatak, posebno one od nojeva perja, ali one od svilenog satena i organdia, u boji da odgovaraju haljini su isto lijepe.



Poželjno je da su drške lepeze u boji svjetlog drveta ili slonovače.





Prepoznatljive lepeze 1890.ih su od nojeva perja u crnoj, bijeloj ili boji da odgovaraju haljini.

Lepeze mogu visiti sa struka pomoću vrpci ili kukica, no to se ne preporuča tijekom plesa jer bi kukice mogle poderati haljinu.




Rukavice

Harper's Bazar, 9. prosinac 1893.

Duge bijele antilopske rukavice su nošene sa bilo kojom večernjom toaletom. Rukavice ne moraju dosezati do rukava ako su ruke lijepe, no svakako trebaju biti do lakta.


Torbice




Cipele

Cipele 1890.ih bile su praktičnije nego prije. Zadržale su visoku zakrivljenu Louis XV. petu koja je bila popularna i prošla dva desetljeća, ali su izgubile mnogo bogatih detalja, osim omiljene kopče za cipele popularne u 18. stoljeću.



Čizme, koje su nošene samo po vani, bile su jednostavne i vrlo visoke, sve do koljena a imale su čak do 16. rupica za vezice.






Međutim, večernje cipele bile nepraktične i previše dekorirane. Čizme i cipele bile su crne ili bijele ili bež da pristaju sa svjetlijim haljinama, dok se sa večernjim haljinama nose cipele da odgovaraju boji haljine. Moderna francuska peta bila je preferirana za večer, dok je niža, engleska peta bila uobičajena za cipele za šetnje.









Čarape su bile u jakim bojama kao i haljine ovog doba.


Poznate ličnosti 1890.ih

Cléopatra Diane ("Cléo") de Mérode, plesačica u doba La belle epoque



Princess Maud of Wales



Mary of Teck, princeza Velike Britanije



Blanche Bates, kazališna i filmska glumica



Lina Abarbanell, Berlinska operna pjevačica



Velika vojvotkinja Elizabeth Feodorovna of Russia



Princess Mathilde of Bavaria, također je objavljena njena zbirka pjesama




Slikarstvo 1890.ih

Portret Elisabeth Sissi



Portret Lillie Langtry, naslikao Herbert Gustave Schmalz



La Femme, naslikao Giacomo Grosso



Poslijepodne na terasi, naslikao Vittorio Matteo Corcos



Le cafe de Paris,naslikao Jean Beraud


Oznake: Povijest mode


- 18:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (10)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (14)
Lipanj 2013 (11)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (9)
Siječanj 2013 (10)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (4)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (20)

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se