Modni zamorac

Hoop suknja ili držač suknje je dio ženskog rublja nošenog u različitim periodima kako bi oblikovali suknju u željenom obliku.

Hoop suknje uobičajeno su se sastojale od čvrstog materijala, raznih užeta, kitove usi, vrbovih grana, željeza....

Hoop suknje imale su razna imena u raznim periodima u povijesti. (stavit ću izvorne nazive jer doslovno prevođenje nema smisla)

Farthingale ili španjolska verdugada ( 16. stoljeće )
Panniers ( 18. stoljeće)
Krinolina ( sredina 19. stoljeća )
Bustle ( kasnije 19. stoljeće )


Farthingale ili španjolska verdugada

Farthingale je izraz koji se odnosi na bilo koju od nekoliko struktura u zapadnoeuropskom ženskom oblačenju u kasnom 15. i 16. stoljeću. Originalno potječe iz Španjolske.

Španjolska verdugada, od koje riječ farthingale potječe je držač suknje originalno učvršćen sa suptropskom travom, kasnije užetom i granama vrbe. Ime mu dolazi od španjolskog verdugo, što znači zeleno drvo.

Prve španjolske verdugade nalaze korijene u 1480.ima, ali su nošene izvana.



Najraniji izvori upućuju na to da je Princeza Joanna od Portugala počela nositi verdugadu s obručima u Španjolskoj. Joan je izazvala mnogo kritika jer je nosila haljine koje su prikazivale previše dekoltea, a njezino ponašanje je smatrano skandaloznim. Joan je imala dvoje nezakonite djece sa Pedrom de Castillom, pa su na dvoru kružile glasine da nošenjem farthingalea skriva neželjenu trudnoću. Španjolska princeza Catherine of Aragon donijela je ovu modu u Englesku udajom za Princa Arthura od Walesa, 1501. godine.

Catherine Parr, 1545., Tudorska moda



Španjolski farthingale bio je bitan dio Tudorske mode u Engleskoj, a ostao je i učvrščenje konzervativne Španjolske dvorske mode u ranom 17. stoljeću.

Margareta Austrijska, 1609., farthingale izlazi iz mode.




Veliki farthingale

Veliki farthingale je naziv za specifičan farthingale koji se još zove i francuski farthingale a postao je popularan krajem 1580.ih.

Francuski farthingale na dvoru Henria III.



Iako ne postoje preživjeli primjeri farthigalea, postoji niz referenci o ''Velikom farthingaleu'' koji je nosila i kraljica Elizabeta I. jer je tada bio u modi. ''Veliki'' se u ovom kontekstu odnosi na veliki opseg farthingalea koji je bio potreban da bi se postigla moderna silueta. Nošen je pod kutom ''nisko ispred - visoko iza'', a to je vizualno produživalo trup i skraćivalo noge.

Kraljica Elizabeta, 1592.



Veliki farthingale ostao je u modi do prvih nekoliko dekada 17. stoljeća, uglavnom na dvoru, nakon čega je moda izumrla.


Panniers

Sloboda od nošenja velikih držača suknji nije potrajala. Početkom 18. stoljeća volumiozne suknje su ponovno u modi. Panniers je žensko donje rublje nošeno u 18. stoljeću kako bi se suknja proširila sa strane, ostavljajući prednju i stražnju stranu ravnu. To je osiguralo ravnu površinu gdje su ukrasi i vez mogli potpuno doći do izražaja.

Početkom 18. stoljeća, moda 17. stoljeća imala je utjecaja te su u modi bile labave vrećaste haljine sa slobodnim padom.



U drugoj dekadi 18. stoljeća vrećaste haljine razvile su se u haljine ŕ la Françaíse koje su bile vrlo široke, čak do dva metra. Žene koje su nosile te haljine uvijek su predstavljale impozantan spektakl. Stil je nastao na španjolskom dvoru u 17. stoljeću. Moda se proširila u Francusku i od tamo na ostatak Europe, otprilike 1718.-1719. godine, nakon što su neke od Španjolskih haljina pokazane u Parizu.

Panniers:



Najekstremniji panniers bili su na Francuskom dvoru Marie Antoinette. Od 1780.ih panniers su se nosii samo na svečanim haljinama i dvorskom modom.





Od 1765. u modu dolaze haljine ŕ la' Anglaise koje su mekšeg pada i uže od onih francuskog stila.



Važna promjena nastupa 1772. godine kada pozadina suknje postaje drapirana i bogatije ukrašena. Takav stil zove se polonaise, i imitira poljsku narodnu nošnju. Takve suknje bile su podržavane panniersima u obliku košarica.

Polonaise :




Od 1790.ih moda postaje prirodnija, struk se podiže a držači suknje više nisu potrebni.


Krinoline

Krinolina je izvorno ukručena tkanina prošivena konjskom dlakom i protkana pamukom ili lanom. Služila je kao podrška ženskoj suknji, a u ovakvom obliku pojavila se u 1830.ima. Riječ krinolina (crinoline) dolazi od francuskih riječi ''crin'' što znači konjska dlaka i ''lin'' lan.

1840.ih volani su dodani na ovakve podsuknje (krinoline) da bi suknja dobila na volumenu. 1846. podsuknje postaju plisirane i tako još punije. 1845. podsuknje se izrađuju s dva sloja volana koji guraju suknju prema van pa izgledaju još šire.

Haljina 1840.ih



''Kavez'' krinolina

Kako je desetljeće odmicalo sve više podsuknji je dodavano kako bi suknje bile što šire. Dostojanstveno i moderno bilo je nositi minimalno šest podsuknji. Nošenje toliko podsuknji bilo je naporno i nepodnošljivo na ljetnim vrućinama. Napokon, 1856. godine ''kavez'' krinolina je uvedena. Sa krinolinom,žene su morale nositi samo jednu ili dvije podsuknje kako bi izgladile željezne rubove i spriječili ih da podrapaju suknju. Vjetar je mogao podignuti krinolinu pa su duge gaće također postale dio donjeg rublja.





Amerikanac W. S. Thomson 1856. godine patentirao je krinolinu u Sad-u, Francuskoj i Velikoj Britaniji te je ona u tim zemljama postala hit. Za razliku od farthingalea i panniersa, krinolinu su nosile žene svih klasa, jer ju ju masovna proizvodnja učinila dostupnom širokom sloju.

Krinolina je bila predmet smijavanja i satire toga vremena, posebno u časopisu Punch. Reformatori haljina smatrali su da zarobljava žene. Krinoline su 1860. dosegle širinu od 180 cm, što ih je činilo vrlo neprikladnima za ulaz u kočije ili kretanje. Međutim, dok je krinolina imala stupanj krutosti, također je imala i stupanj fleksibilnosti. Sjedenje u krinolini ili vjetar mogli su predstavljati problem, ali su svejedno bile obožavane među ženama.

Bustle

U drugoj polovini 1860.ih krinolina se postepeno mijenja. Prednji dio postaje spljošten a punoća sa stražnje strane ostaje. Jedan tip krinoline, krinoleta (budući bustel) daje upravo ovakav izgled.



Većina žena su nosile modificirani oblik krinoline, bez posebnog dodatka na stražnjici, sve do 1867. godine. 1869. suknjama se sa stražnje strane počinje dodavati nešto poput jastučića jer je to držalo modernu siluetu. Takvi jastučići ili razni dodaci od željeza i krute tkanine zovu se bustle. No, nije dugo potrajalo da se i ovaj oblik modificira. Suknje postaju skupljene i drapirane na stražnjem dijelu kopirajući polonaise stil iz druge polovine 18. stoljeća.

U 1870.ima bustle je potpuno zamijenio krinolinu. Krajem 1870.ih suknje postaju uže i s vrlo dugačkim šlepom. Postoje dvije vrste bustlea.

Rani ili blagi bustle nošen je u periodu od 1869. do 1876. godine



Ovakav bustle bio je blagog pada a dobivao se sa puno volana od čvrstog materijala i željezne baze. Počinjao je od stražnjice te se postepeno širio do dolje u dugački šlep.

Od 1876. do 1883. godine figura postaje ravnija i nastavlja se u dugačak šlep.

Kasni ili kruti bustle dolazi u modu 1883. godine te ga nazivaju i preporođeni bustle. Ovakav oblik bio je prilično pretjeran jer je bustle praktički vodoravno iskakao iz leđa, a za razliku od ranog bustlea imao je puno manje draperije. Neki ovaj bustle povezuju s oblikom školjke.



Primjer haljina iz 1870. i 1886. godine, razlika u bustleu.



S ulaskom u 1890.te suknjama nisu potrebni nikakvi držači da bi imale modernu siluetu.