Modni zamorac

Josephine de Beauharnais, žena Napoleona Bonapartea i prva francuska carica, postavila je modne trendove i zauvijek obilježila modu regencije.



Josephine de Beauharnaise rodila se 23. lipnja 1763. godine. U njenom životu pisat ću jednom drugom prigodom a ovaj put ću se posvetiti njenom utjecaju na modu. Josephine je opisana kao prosječne visine, vitka i skladno građena sa svilenkastom kestenjasto smeđom kosom, smeđim očima i pomalo žućkastom puti. Nos joj je bio malen i ravan, a usta dobro formirana, no uvijek ih je držala zatvorena da ne pokazuje svoje loše zube. U svoje je vrijeme bila poznata po eleganciji, stilu i lijepo modeliranom srebrnastom glasu.

Fascinantno je što se mnoge njene haljine, cipelice i nakit kao i namještaj i dalje čuvaju u dvorcu Malmaisonu u Parizu gdje je živjela. Posjetioci mogu slobodno razgledavati njene ormare, toaletni stolić, posuđe, portrete, ogledala, salone, cipelice i štošta drugo. Sve su odaje i saloni uređeni baš kao u vrijeme kada ih je ona obitavala. Tako je tužno što haljine i nakit Marie Antoinette nije ostao sačuvan jer kakva bi to tek bila slast gledati.



Haljina iznad iako bijela utjelovljuje srebrom protkane motive palminog lišća a najvjerojatnije je bila nošena na večeru, službeni posjet, kazalište ili operu.

Kao predstavnica mode regecije preferirala je lake neoklasicističke dizajne. No, za razliku od obične mode dana, dvorske haljine nisu bile tako jednostavne. Krojevi i tkanine bili su jednaki a razlika je ležala u dekoraciji. Tkanina koja definira era zasigurno je bijeli muslin, ponekad s decentnim točkicama. Dvorske haljine bile su elegantno raskošne, optočene zlatom i protkane biserjem, unatoč jednostavnom kroju i običnoj tkanini. Čipka je također bila važan čimbenik jer je umjereno ukrasila svaku haljinu.

Cvijeće i perje ostaju temeljni motivi Josephininih haljina kao i onih njene prethodnice Marie Antoanete. Koncem izvezene bijele muslinske poslijepodnevne haljine Josephine bi odjenula dok se opuštala u svom ružičnjaku. Napoleon se posebno zanimao za njenu garderobu i često bi je zamolio da odjene određenu haljinu, a posebno je volio da bude obučena u bijelo.



Josephinino donje rublje poslagano u ormaru u njenom dvorcu Malmaisonu.

Donje rublje daje dublji pogled u nečiju garderobu na način na koji službeni portreti i nakićene haljine nikad ne bi. Fascinantno kako su ove krhke pamučne spavaćice i tanke prozirne podsuknje uspjele preživjeti buran tok povijesti i prevladati vrijeme koje ih je načinjalo.

Napoleon je bio poznat po tome što nije volio da žene na dvoru odjenu istu haljinu dva puta i nerijetko bi ih poslao da se preodjenu u tom slučaju. Josephini to i nije teško padalo; voljela je haljine, cipelice i parfeme i nije joj bilo teško odbaciti plesne papučice nakon jednog nošenja. No, svilene papučice su u to doba bile krhke i tanke i vjerojatno ne bi ni izdržale više od nekoliko nošenja.

Još Josephininih haljina:





Koliko je Josephina obožavala haljine toliko je obožavala skup i luksuzan nakit kojemu nije mogla odoljeti. Blistavi dijamanti, tiare s opalima, rubinima i safirima bili su joj omiljeni. U svom dvorcu nedaleko Pariza uživala je u ladanju po cijele dane, ali nikad nije zaboravila napirlitati se ogrlicama, naušnicama i tiarama ne bi li zadivila posjetitelje. Josephine je, zasigurno, u svojoj raskoši i eleganciji doprinosila ugledu Napoleona koji je u jednom trenutku imao sve; lijepu ženu, carstvo i uspješne bitke iza sebe.

Josephinino ogledalo i kutak za uređivanje:









Možete li zamisliti da su ove bočice nekoć bile pune parfema lavande, jasmina, ljiljana i ljubičice - njenih omiljenih mirisa. Kao da se sve vraća životu samo pri pogledu na ove kristalne bočice i njihove zlatne čepove. I njena prethodnica Marie Antoaneta obožavala je mirise, ali nikad oni nisu bili tako raskošni kao u zlatno doba rokokoa, unatoč Josephininom trudu da veliča svoje doba. Josephine je zamalo izbjegla giljotinu, ako nisam spomenula, a za Marie Antoanetu ipak nije bilo nade.



Josephinine su male nožice nekoć lako klizile sjajnim dvoranama, tapkale na novim plesovima i ljenčarile na toplom suncu ružičnjaka. Moda regencije naglašavala je nježnost i delikatnost dama pa su i njihove papučice bile krhke i, opetujem, lako su se potrgale. Zadnje dvije slike prikazuju zimske cipele koje se rijetko mogu vidjeti. Kao što i sami možete primijetiti Josephini sigurno nije bilo hladno za stopala dok se vozila kočijom, ne uz ove krznene papučice elegantno dekorirane vrpcama odgovarajće boje.

Zavidna kolekcija preostalih svilenih cipelica:







Iako je Josephine pokušala doseći raskoš i slasti rokoko ere kojoj je i sama prisustvovala, nikad se nije povratio slatki i slobodni duh jednog nasilno prekinutog doba.

Oznake: Modne ikone kroz povijest, Josephine de Beauharnais

U ovom Vas postu uvodim u jednu od najzapamćenijih i nejveličanstvenijh modnih ikona u povijesti.



Maria Antonia Josepha Johanna rodila se 2. studenog 1755. u palači Hofburg u Beču. Bila je petnaesto dijete i najmlađa kćer Marije Terezije i Franje I. , opisana je kao ''mala ali potpuno zdrava nadvojvotkinja''.

Maria Antonia odrasla je u opuštenom okruženju u Schonbrunu, gdje je odstupanje od protokola bilo moguće a takav su stil života razvili habsburgovci još prije njenog rođenja. Njena obitelj i braća i sestre u slobodno su vrijeme bili obučeni u jednostavnu građansku odjeću i igrali su se s ''običnom'' djecom. Ona je kasnije pokušala rekreirati ovu privatnu atmosferu u Petit Trianonu.

Imala je bezbrižno i veselo djetinstvo, posebno u usporedbi s Lujem XVI. Najbliskija je bila s Marijom Karolinom, one su bile dvije najmlađe kćerke i dijelile su iste guvernante ;prvo groficu Brandeis, zatim groficu Lerchenfeld. Karolina je jednom opisala svoju sestru Antoniu kao nekog koga je izvanredno voljela.

Carska obitelj voljela je i podržavala glazbu. Antonia je znala svirati čembalo, spinet, klavikord i harfu. Tijekom obiteljskih glazbenih večeri pjevala je francuske pjesme i talijanske arije. Bila je i izvrsna plesačica sa gracioznim kretnjama. Također je voljela lutke, a to je i prikazano na obiteljskom portretu. Kada je Antonia navršila 13 iz Pariza su počele stizati lutke s minijaturnim verzijama balskih i poslijepodnevnih haljina.



Maria Antonijino obrazovanje bilo je loše, a njen rukopis neuredan. Ona je bila nemarna i zadaće ju nisu zanimale pa su ih učitelji često sami završavali ne bi li izgubili poziciju. Pod vodstvom Glucka prilično je napredovala u glazbenom smislu, a imala je ruku za crtanje. Iako je procvjetala u talijanskom, ostali joj jezici nisu bili jača strana, jedva je znala pisati i izgovarati svoj materinji jezik, a kamoli francuski : jezik tadašnjeg obrazovanog svijeta. Pokazalo se da je ispala najslabije obrazovana od svih šesnaestero djece.



Caričino favoriziranje Marie Kristine, starije sestre, dovelo je do potpunog nepovjerenja Marije Antonije prema starijim mudrim ženama, kako na austrijskom, tako i na francuskom dvoru. Marija Antonija ostala je jedina caričina nada da zapečati mir s Francuskom i ispuni obećanje francuskom kralju. Prije odlaska, carica je podsjetila svoju kćer na dužnost prema domovini. Zatražila je od nje da ne zaboravi na svoje porijeklo, te da na dvoru uvijek promiče austrijske interese.



Nadvojvotkinja Marija Antonija, u pratnji četrnaest kočija i mnogobrojnih sluga stiže na francusku granicu 7. svibnja 1770. godine. Na granici se simbolično odrekla svoje austrijske nacionalnosti: njena odjeća austrijske mode, sluge i nakit zamijenjeni su kićenim francuskim haljinama i francuskim dvorjanima. Tom je prilikom njeno ime galicizirano u Marie Antoinette.

U Versaillesu ju je dočekao zaručnikov djed, kralj i ostali članovi francuske kraljevske porodice. Među njima je bio i Marijin Antoanetin zaručnik, Luj August, francuski prijestolonasljednik (dauphin), i njegova sestra Elizabeta, koja će Mariji Antoaneti postati jedna od rijetkih prijateljica na stranom dvoru. Luj August bio je stidljiv i šutljiv momčić, godinu dana stariji od nje.

Vjenčanje Luja Augusta i Marije Antoanete održano je 16. svibnja 1770. godine u Versaillesu. Nova prijestolonasljednica je na svečanoj večeri jela malo, zbunjena i neupoznata s francuskom kulturom i običajima. Par je zatim otpraćen u bračnu postelju koju je prethodno blagoslovio svećenik. Bilo je za očekivati da će petnaestogodišnjaci odmah konzumirati svoj brak, ali to se nije dogodilo. U stvari, brak nije konzumiran još sedam godina.

Narod je Mariu Antoanetu dočekao s oduševljenjem. Ljudi su bili oduševljeni njenom gracioznošću i ljepotom. Imala je porculansku put, zlatno-plavu kosu i plave oči. No, na dvoru je bilo drugačije, brak nije bio popularan zbog dugogodišnjih tenzija između Francuske i Austrije koje su tek nedavno stišane.

Kako bi zaboravila na muževu nezainteresiranost i majčine kritike, Maria Antoaneta počela je trošiti sve više novca na kockanje i odjeću, putovanja u Pariz, nove cipele, perike i kozmetiku. Po tradiciji je bilo za očekivati da kraljica mora imati najsjajniju garderobu kako bi zasjenila sve ostale na dvoru.



Za razliku od njenih prethodnica, Marija Antoaneta nije imala skoro nikakvog političkog utjecaja na svog muža. Mladog kralja su odgajali anti-austrijski nastrojeni dvorjani, koje je on odmah nakon krunidbe postavio na pozicije ministara. Tri nova ministra činila su sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe kraljicu, a preko nje i Austriju, da ima ikakav utjecaj na politiku Francuske.

Marija Antoaneta je u međuvremenu trošila velike svote novca na haljine i kockanje. Ovo bacanje vremena i novca, čiju vrijednost nije ni poznavala, naštetili su njenoj reputaciji. Poznato je da je jednom prilikom igrala tri dana bez prestanka, te da je s kartama u rukama dočekala 21. rođendan. Kockanjem i druženjem s Parižanima počela je privlačiti razne muškarce u svoje uže krugove. Kako bi odvratio njene misli od nemilosrdnog pražnjenja dvorskog budžeta, kralj je svojoj supruzi poklonio mali dvorac - Petit Trianon. Marija Antoaneta je uživala uređujući dvor po svom ukusu, uglavnom prema austrijskoj modi. Najviše se posvetila hortikulturi, pa je vrt uređivala na engleski način. Iako je mali zamak sagrađen za vrijeme vladavine Luja XV., najčešće se veže uz ime Marije Antoanete, koja je tu uživala u privatnosti na koju je navikla u Austriji, te tu provodila najviše vremena.

Njene najbliže prijateljice na francuskom dvoru bile du Yolande de Polastron i princeza Marie Louise od Savoja.



Maria Antoaneta rodila je četvero djece:

Marie Therese Charlotte
Louis Joseph
Louis XVII.
Marie Sophie Beatrice

Pokušavajući smiriti svoj um počela se baviti stvaranjem Hameau de la reina, modela zaselka u vrtu Petit Trianona. Osim stvaranja Hameau, Maria Antoaneta imala je i druge značajne interese. Postala je strastveni čitatelj povijesnih romana. Bila je fascinirana Rousseaovom filozofijom ''povratka prirodi'' kao i kulture Inka u Peruu i njihova štovanja Sunca, o čemu je imala knjige u knjižnjici. Također je razvila interes za učenje engleskog jezika no nikada ga nije govorila tečno. Ipak se uspjela sporazumijevati sa svojom prijateljicom vojvotkinjom od Devonshirea.

Krajem 1780-tih Marija Antoaneta se počinje u većoj mjeri zanimati za politička događanja u kraljevstvu, ostavljajući svoje slobodne aktivnosti po strani. Na opće razočaranje svog brata, izabrala je okrenuti se protiv Austrije, i to iz više razloga. Htjela je osigurati budućnost svoje djece, popraviti svoju sliku u narodu i zbližiti se s depresivnim suprugom. Rezultat ovog opredjeljenja protiv interesa domovine bilo je konačno uzimanje u obzir njenog mišljenja o važnim političkim problemima, koji su tada zatrpavali Francusku.

19. listopada 1793. je giljotirana. Dok je posmatrala giljotinu, svećenik koji je bio u njenoj pratnji joj je šapnuo: "Sad je trenutak madam, da se naoružate hrabrošću". Antoaneta se okrenula prema njemu i sa podsmijehom odgovorila: "Hrabrost? Trenutak kada će se okončati svi moji problemi nije trenutak kada će me izdati moja hrabrost." Legenda kaže da su njene zadnje riječi bile upućene krvniku, kojem je stala na nogu: "Izvinite, gospodine". Njeno tijelo je bilo bačeno u zajedničku, neoznačenu grobnicu u dvorištu crkve Rue d'Anjou, a 1815. njeno je tijelo ekshumirano i prebačeno u kriptu Bazilike sv. Denisa.

Utjecaj na modu

Ironično je da je Marie Antoanetin vlastiti ukus bio skroman i jednostavan iako se čini drugačije. Imala je nepogrješiv ukus a predmeti koje je posjedovala još uvijek izazivaju fascinaciju. Nažalost u Francuskoj revoluciji većina njene garderobe je ili opljačkana, prodana u inozemstvu ili zauvijek nestala, ali dovoljno je ostalo da zaključimo u kakvom je luksuzu živjela.



Kolekcija odjeće Marie Antoanete bila je ogromna, a zauzimala je tri cijele sobe u Versaillesu. Te su sobe bile otvorene za javnost pa je svatko mogao doći i gledati njene haljine. Na njenu se garderobu gledalo s više poštovanja nego na nju samu.



Maria Antoaneta je godišnje dobivala fiksnu svotu od 120 000 livra za odjeću i nakit, no to nije bilo dovoljno jer on je trošila oko 280 000 livra godišnje. Dvorska etiketa bila je problem kao i njezina slabost za kreacijama Rose Bertin čije je romantične haljine privlačnih imena poput ''indiskretno zadovoljstvo'' ili ''uznemirenost srca'' Maria Antoaneta vrlo voljela a sa cijenom od 1000 pa čak do 6000 livra bile su skupe, pogotovo kada bi se istovremeno naručivalo i cipele, perje, lepeze i ukrasi za kosu.



Garderoba Marie Antoanete bila je ograničena na 36 haljina za zimu i 36 haljina za ljeto no kraljica je voljela modu pa je naručivala daleko više. Prema etiketi trebala je svaku haljinu nositi samo jedanput, a trebala se presvlačiti tri puta dnevno. To baš i nije izvedivo ? Nakon nošenja njene su haljine bile pomno čišćene i spremane u ormar.



Svako jutro kada bi se probudila prezentirali bi joj gazette des atours, debelu knjigu punu uzoraka tkanina i crteža njenih haljina a ona bi iglama označila koje haljine bi željela nositi taj dan. Haljine bi zatim bile donešene u zelenoj košari. Maria Antoaneta presvlačila se tri puta u toku dana : prva haljina bila je svilena ili baršunasta formalna nošena na misu, zatim slijedi jednostavnija, neformalna, poslijpodnevna haljina od muslina ili pamuka te na kraju raskošna haljina za večeru, koncert ili zabavu.



Maria Antoaneta je favorizirala lake tkanine i pastelne boje, a omiljene su joj bile nježna boja limuna, golubinje siva, blijedo zelena i lila. Madam Bertin bila je vrlo inovativna u smišljanju imena za boje, poput ‘Incendie de l’Opera’ za crvenonarančastu, ‘Cheveux de la Reine’ nježno zlatna nijansa inspirirana bojom Antoanetine kose i ‘Caca Dauphin’ bila je svijetlo smeđa. Uzorak koji je voljela :



Kosa je bila vrlo važna za cjeloukupan dojam Marie Antoanete. No ona joj nije bila jača strana, imala je slabu kosu i neravan razdjeljak. U djetinstvu je nosila jednostavne frizure, niske ali bujne s pregršt kovrča koje su slobodno padale.



Kada je 1770. napustila svoju domovinu prošla je kroz stilsku transformaciju, od austrijske jednostavnosti do francuske pomodnosti. Pri dolasku u Versaj dobila je pariškog frizera Sieur Larsenneura s kojim je sa slobodnih kovrča prešla na jednostavne frizure i glatku kosu.



1774. Maria Antoaneta postaje kraljica, a novi frizer Léonard potpuno je prilagodio frizuru njenom novom položaju. Počela je nositi vrlo visoke frizure s mnoštvo ukrasa : bisera, cvijeća, dragog kamenja i drugih prigodnih ornamenata.





U kasnim 1770.ima Mariji Antoaneti počinje otpadati kosa zbog stresa i to je bila prekretnica za novi i drugačiji stil frizure : jednostavniji, prirodniji izgled i kratku, perjastu frizuru nazvanu coiffure ŕ l'enfant.





S rođenjem kćeri Maria Antoaneta se povlači u privatnost Petit Trianona, skupe i raskošne dvorske haljine zamjenjuje jednostavnim bijelim muslinom a dragulje na kosi slamnatim šeširima.



Sa sve većim lošem stanjem u državi dolazi i jednostavnost u modu, srezuju se troškovi, ali elegancija i raskoš i dalje su prisutni.





Maria Antoaneta je vrlo njegovala svoje lice i kožu. Po noći je spavala s rukavicama obloženim voskom, ružinom vodicom i bademovim uljem, a kosu je prala s otopinom šafrana, sandalovine i rabarbare koji su naglašavali njenu svijetlu boju kose. Prije nego što je stavljala šminku lice je pažljivo čistila Eau Cosmetique de Pigeon, zatim Eau des Charme i naposlijetku Eau d’Ange - nježno bjelilo. Nakon toga je na lice stavljala bijelu boju, mirisni puder i rumenilo na obraze. Štapići pomade koju su mirisali na ruže, karanfile i vaniliju koristila je za sjaj usana, obrva i trepavica.



Veliki je naglasak stavljala na mirise - Versailles je bio vrlo smrdljivo mjesto a dvorjani su činili sve kako bi širili neugodne mirise. Marie Antoanetine sobe uvijek su mirišale na svježe cvijeće, pot pourri, ulja i mirisne vrećice. Posebno je voljela miris cvjetova naranče, limuna, ruža, lavande i ljubičica a iz njenih se soba uvijek širio opojan i sladak miris. I ona je sama voljela lijepo mirisati, a omiljeni su joj parfemi bili od ljubičica,ruža, vanilije, mošusa, lavande, irisa, jasmina, ljiljana, cimeta i korijandera. Gdje got je krenula bila je okružena raskošnim mirisima.



Neuobičajeno za to vrijeme, Maria Antoaneta inzistirala je na čestim kupkama a u Versaillesu još uvijek postoji njena kupaonica s golublje sivim kosim podom zato da bi voda mogla otjecati. Njen perfumer Fargeon osmislio je za nju bain de modestie koja je uključivala flanelsku haljinu tako da je imala privatnost čak i od svojih dama u čekanju. U kadi je sjedila na jastučiću i kupala se u vodi s uljem slatkog badema, lanom, sljezom i laticama ruža, a prala se s muslinskim jastučićima i sapunima od bilja, jantara i bergamota.



Krajem svoga života, Marie Antoanetina kozmetika je bila svedena na komad ogledala, malo pudera i mirisne vode. Dok je stavljala puder na svoje blijede uvele obraze sigurno se prisjetila s nekim čuđenjem i tugom da je još ne tako davno njena toaleta bila vrhunac dana za dvorske dame i da su se desetke dvorjanki natjecale za pažnju, diktirane strogom i kompliciranom dvorskom etiketom.

Oznake: Marie Antoinette, Modne ikone kroz povijest, 18. stoljeće

Vojvotkinja od Devonshirea ( 7. lipanj 1757. - 30. ožujak 1806. ) bila je poznata ljepotica i član visokog društva u Engleskoj, točnije Londonu, a oko sebe je okupljala književne i političke figure svoga vremena. Ona je također bila veliki politički aktivist u doba kada je za prava žena bilo još stoljeće prerano.



Jedna od poznatih zgoda bila je kada je jedan dan izašla iz svoje kočije, a irski smetlar joj je rekao '' Blagoslovljam Vas, lijepa damo, dopustite mi da zapalim svoju lulu u sjaju Vaših očiju. '' To je bio kompliment kojeg se često prisjećala a znala je i govoriti '' Nakon smetlarovog komentara svi su ostali neukusni. ''

Lady Georgiana Spencer udala se za Vojvodu od Devonshirea na svoj sedamnaesti rođendan. S njime je imala troje djece, a imala je i jedno izvanbračno sa Charlesom Greyem, drugim vojvodom od Greya.



Georgiana nije bila poznata samo po svojim političkom aktivnostima i bračnim aferama, ona je također bila poznata po svom modnom izričaju ali i kockanju i kockarskim dugovima. No, mi ćemo se usredotočiti na njenu važnost u svijetu mode.

Georgiana je bila poznata po tome da nikada nije odbila pozivnicu za zabavu. Voljela je zabavljati se do sitnih jutarnjih sati, a kada je išla na zabave išla je sa stilom. Ubrzo nakon toga žene Londonskog visokog društva počele su nositi praktički iste haljine i šešire. Jedna od njenih najvećih modnih inovacija bio je crni šešir vrlo širokog oboda kakav je nosila na portretu iz 1785. godine. Žene cijelog Londona tražile su od svojih izrađivača šešira da im naprave isti takav.



No njezin smisao za modu nije stao na šeširima, ponekad su njene frizure izazvale više pozornosti od njenih haljina i šešira. Njene su frizure ponekad bile visoke i po tri stope, a dva stilista su provela sate radeći frizuru koja got bi joj pala na pamet. Ona je voljela svoju kosu ukrašavati ornamentima, obično modelom broda, aranžmanima prepariranih egzotičnih ptica, pa čak i voćem prekrivenim voskom.



Iako je postavila vječne trendove za englesko društvo, jedan od njenih najvećih doprinosa modi bilo je uvođenje bijele muslinske haljine u Englesku modu. Kraljica Marie Antoinette, jedna od Georgianinih najbližih prijatelja, poslala joj je kao dar bijelu muslinsku haljinu sa čipkom. Georgiana je nosila tu haljinu, ukrašenu srebrnih grančicama za bal koji se održavao za princa od Walesa. Već za nekoliko mjeseci, žene diljem Engleske moglo se vidjeti u udobnim i jednostavnim, ali modernim haljinama.







Georgiana je bila dobra majka, modna ikona, politička figura i iznimna ličnost koja je vladala Londonskom visokim društvom kasnog 18. stoljeća.

Oznake: Georgiana Vojvotkinja od Devonshirea, Modne ikone kroz povijest, 18. stoljeće, Engleska

U ovom postu Vas uvodim u novu temu koja glasi: Modne ikone kroz povijest. U ovoj temi ću proučavati stil oblačenja i modu pojedinih osoba povijesti (većinom žena), za koje smatram da su utjecale na modu doba, imale svoj osebujan stil i bile modne ikone.

Engleska kraljica Elizabeta I. rođena je 7. rujna 1533., a umrla je 24. ožujka 1603. godine. Bila je kćer Henria VIII. i Anne Boleyn. Bila je šesta i posljednja vladarica iz dinastije Tudor, koja je vladala 44 godine, a čija je vladavina bila obilježena jačanjem engleske moći i utjecaja u svijetu, kao i religioznim previranjima u samoj Engleskoj. Vrijeme njezine vladavine nazivaju Zlatnom Elizabetanskom erom u kojoj je rasla ekonomska moć Engleske, te cvjetala znanost, filozofija i kultura.

Opisivana je kao stroga i razdražljiva vladarica. Za razliku od mnogih drugih monarha, bila je škrta na dodijeljivanju titula i časti; samo je sedam ljudi zaslužilo njeno odlikovanje. Elizabetina strategija, koju najbolje opisuje njen moto "video et taceo" (vidim ali šutim), često ju je spašavala od pogrešnih političkih odluka i onih vezanih za udaju, koja se nije nikada desila.

Kraljica Elizabeta I. bila je veliki sljedbenik mode. Dok je privatno voljela nositi jednostavne haljine, koje je nekad nosila i do dva ili tri dana, u javnosti se odijevala da impresionira, ipak je bila kraljica. U elizabetansko doba odjeća je bila simbol socijalnog statusa, te se svako morao odijevati prema svojem položaju u društvu. U skladu s time kraljica se odjevala veličanstvenije od ostalih. Nitko nije smio konkurirati kraljici u oblačenju, tako je jedna nesretna dvorska dama dobila prigovor zato što je odjenula luksuzniju haljinu od kraljice. Dvorske dame su trebale nadopuniti izgled kraljice, a ne ga zasjeniti. U kasnijim godinama vladavine sluškinje su nosile haljine običnih boja, poput bijele, sive ili srebrne. Kraljica je nosila haljine svih boja, ali favoriti su joj bile crna i bijela, te je više nego često nosila haljine tih boja. Kraljičine haljine su bile raskošno ručno izvezene sa svim vrstama niti i ukrašena dijamantima, rubinima, safirima i svim vrstama dragog kamenja.

1546.



Elizabeta I. u krunidbenoj haljini, s uzorkom Tudorske ruže i obrubljena hermelinom.



1563.



Da bi upotpunila svoj izgled kraljica je nosila lepezu, pomander za obranu od smrada i širenja infekcije, naušnice, dijamantnu ili bisernu ogrlicu, broš i sat. Robert Dudley, Elizabetina ljubav i dugogodišnji prijatelj, joj je poklonio narukvicu na kojoj je bio sat, to je prvi poznati ručni sat u Engleskoj. Kao i većina žena ona je nosila i mali molitvenik prikačen za pojas.

1575.







1576.



Za izlazak na otvoreno kraljica je nosila bogate baršunske ogrtače, rukavice od tkanine ili kože, a za toplo vrijeme nosila je šešir da zaštiti njenu bijelu put od Sunca. Za lov ili jahanje je nosila odjeću koja je olakšavala kretanje i čizme.

Evo čizmi koje je navodno nosila baš njeno Visočanstvo:



1580.



1583.



1585. Elizabetinu odjeću karakteriziraju talijanski ovratnik, poljska dekoracija, francuski farthingale i španjolska ozbiljnost.



1588., čuveni portret u znak pobjede nad španjolskom armadom. Kraljica drži ruku na globusu što simbolizira njenu internacionalnu moć.



Naravno, kraljičin izgled ne bi bio potpun bez šminke. U ranim godinama je koristila šminku vrlo umjereno, ali nakon što je prebolila velike boginje 1562. počinje nositi puno šminke da prikrije ožiljke. Lice je bojala mješavinom olova i octa za bjelinu, stavljala je rumenilo na obraze i usne je bojala crveno. Ova šminka je bila loša za zdravlje, posebno olovo koje je polako trovalo organizam. Iako su elizabetanske žene, pa i kraljica, znale da čisti zubi znače i zdravi zubi, nisu imali sofisticiranu stomatološku zaštitu pa su zubi trunuli. Kao posljedica toga Elizabeta je morala ukloniti nekoliko zubi do svoje starosti. Da bi sprječila pojavu upalih obraza, kraljica je u usta stavljala komadiće krpica. U to je doba bilo moderno nositi periku, najčešće crvene boje, pa ju je i kraljica nosila od mladih dana.

1589.



1591.



1599. Pogledajte bogati i detaljan prikaz bare i životinja na njenoj haljini.



1600. Rainbow Portrait



1600.



Kraljica je imala značajan utjecaj na modu svoga doba, te je poticala svoje dvorjane da se lijepo oblače, ali nikako da zasjene njenu ljepotu i stil. Pa, izrazite se i recite što mislite. :)

Meni se njen stil baš i ne sviđa, ali u obzir moramo uzeti i vrijeme u koje je živjela. Ljudi su tada imali drukčije standarde ljepote, a i sama moda je bila znatno drugačija. Kada to sve uzmemo u obzir shvatiti ćemo da je Elizabeta I. bila i ostala modna ikona 16. stoljeća i doba u kojemu je živjela.

Oznake: Modne ikone kroz povijest, Elizabeta I.