skaska

Danas je svjetski dan kazališta. Kazalište mene asocira na kuhinju. Danas sam išla tražiti čajnu kuhinju u kojoj bih kuhala i kavu. Pa prošla malo stranim ponudama. Ionako domaćih nema. U jednoj od njih kuhinja. Dok sam čekala kavu, gledala sam trebu kak razmazuje đuveđ po tanjuru. Kao da broji rižu. Ili onaj šug iz konzerve. Nisam jela. Radije bih pojela onaj tanjur koji ni do koljena nije onom našem iz naše hrvatske zatvorene tvornice. I pitala sam se, zakaj to one trebe ne delaju vani. Zakaj nas stranci već i tu tretiraju kaj smeće. Kaj bu tek bilo kad uđemo u njihov kamion čistoće. Bilo mi je smešno. Ne onak smešno kao kad sam jedva jedvice pogledala deset minuta tzv. humoristične serije "Dome, slatki dome". Ni onak tužno kad sam jučer pogledala Ogrestin film "Iza stakla", jer nema šanse da se spustim u neku od garaža i usnifam onu mješavinu smrada kokica i petparačkog tapisona za Ogrestu. Skidam kapu Zrinku koji uspije od deset naših dobrih glumaca napraviti jednoga koji je kroz cijeli film na rubu živčanog sloma, ter viče i psuje bez razloga. Za to mu ni ne treba ta silna lova. Dakle, ni smešno ni tužno, već jadno. Osim ponude "made in rumunia" s cijenama kao u dubaju kojima "mijese" naivnu raju. Al dobro, eto, srce mi je mirnije, jer odlučih već prije pa potvrdih da odlučih dobro. U sve doba godišta naučila sam već i stolariju i bravariju i tajne tesline i ine elektrike. Ipak, pitam se tko i pod kojim uvjetima dozvoljava uvoz smeća i deponiranje istog. I zakaj faking metar i pol čajne najjadnije kuhinje tu dojde četri soma, a u susjednoj nam Austriji dvesto eura. A zakaj đuveđ prilog tu kod nas dojde 15 kuna, a u austrijskoj mebl meki di "obojene" tretiraju kao KKK jedan euro. Gdo je kriv, gdo je kriv kak bi zapivala Severina?