skaska

Upravo sam se vratila s tradicionalne školske priredbe koja se događa v školi pred svaki Božić i pred ljetne školske praznike. Do lani još, deca su priredbu prikazivala v našem dobrom starom kinu. Razglas je bil super, svi smo više manje sedili, u mraku, kak treba i sediti prava publika, deca su bila vesela, obasjana svetlima pozornice i jedva su čekala da i svojim lenijim neaktivnim kolegama, roditeljima, učiteljima i ravnateljici pokažeju kaj znaju i umiju. Danas sam se vratila ukočena, jer sam stajala naslonjena na radijator. Mogla sam čak birati: zviznuti jednu mater koja je v ruki držala treće dete i zauzeti mesto, ali onda ništ ne bi vidla, pak sam se odlučila kak i svi ovih dana biti humanitarna. Žal mi je, al pogrešila sam. Videt sam imala tak tak male, a čula nisam ništ. I nigdo ni čul. Dvoranica mala, razglasa nema niti ga je moguće valjda napravit u fiskulturnoj dvoranici, par klupica u istoj razini i ništ. Deca se trude, nekaj pjevaju, teta pušća s kazetofona nekaj drugo, onda jedna cura pleše. Vidi se da je sve to lepo smislila i da se potrudila, al po podu papirići od prijašnje točke, pa mora paziti da se ne raspadne. Onda ide dramska skupina koja kao i uvijek ima lepu malu predstavicu s početkom i krajem, al da ga hebeš ništ se ne čuju, a pol njih se i ne vide. A vide to svi i svi koji su do lani bili u našem kineku komentiraju kak je ovo fakat ko da čušpajz kelj metneš u čaše za šampanjac il šampanjac u kace za kiselo zelje. Sve u svemu nitko zadovoljan, a deca pomalo frustrirana. Dobro, odradili su to, zaželili sretan Božić i sad petnaest dana odmora. Priredbe mora biti.
Pedesetak metara od fiskulturne dvorane rupa. Otkop grandioznih razmjera i monstruoznih namjera. Mjesto na kojem je nekad bilo kino. Srušeno takoreć preko noći da se ne bi netko sjetil da se to nemre sam tak. Da nemre sam tak prek noći tu neko smislit još jedno stambeno-poslovno ruglo. A sjetil se nigdo nije osim par baba i stričeka čiji se je glas čul kak i danas dječji na priredbi.
I onda su deca naša, hrvatska budućnost. Jeah. Pak već dječji vrtići nabavljaju i kupuju hrvatsko te tam deca jedu isključivo hrvatski KINESKI grah kak bi se što bolje priredili na sve priredbe koje su pred njima.