Anchi, i to je život !

Stan sparan, klima mi je za sada još financijski nedostupna i što ću ja ovdje? Idem van. Uzmem svoj rozi bicikl, napumpam gume i u košaricu stavim neizostavne cigarete, par flastera (za svaki slučaj) i naravno flašu mineralne hladne vode. Uputim se ja, ovako naoružana voziti po novozagrebačkim biciklističkim stazama. Moram zahvaliti gradonačelniku što se sjetio da osim mostova napravi nešto i za nas male rekreativce. Vozim se i put me vodi na Bundek.

Bundek. Jezerca dva, jedno za hrabre plivaće, drugo malo slatko jezerce sa puno riba za odvažne ribiče. Rekli bi "mali raj " u Novom Zagrebu ali do raja ja nemogu biciklom. Naime, one ljepe označene staze prepune su šetača. Najviše je penzinera, koji onako po troje u redu šeću i razglabaju o politici ili o jadnim mirovinama. Ima tu male djece koja šeću i loptaju se i sve to na mom ionako uskom biciklističkom putu. Najviše ima mladih (a i starijih) nepismenih mama, koje po toj stazi voze kolica sa djetetom. Možda one misle, ako su nacrtani kotači da se to odnosi na "njeno vozilo". A tako je dobro i vidljivo označen BICIKL u žutoj traci.
Zvrc...zvrc... moje zvono zvoni ali se nitko ne miče. Došla sam svojim kotačem do pozamašne zadnjice neke žene i ponovo pozvonim. Dotična mama, čija kolica od nje same nisam vidjela, meni kaže:
-Ma jel bre kud se to voziš?
E tu mi je pukao film. Stala sam, uzela onu svoju hladnu vodu i dobro protresla (veći pritisak u flaši) i fino pošpricala nekulturnu mamu (seljanku). Znam, nisam ni ja svojom gestom ispala puno bolja od nje ali pukla sam, što mogu.
-Ja se vozim po svom gradu a ti idi vozi to čudo natrag u svoju državu i tamo budi žaba.

Sad se pitam: da li mi imamo neko pravo, smijemo li se voziti po obilježenim biciklistićkim stazama ili su to staze za nepismene? Ako jesu, onda živim u nepismenoj državi.

Prijedlog: svi koji imaju namjeru živjeti u Hrvatskoj neka prvo nauče jezik, pa da se nos briše maramicom i nebi bilo loše da pročitaju Bon-ton pa makar i onaj ilustrirani, dječiji. Oni koji nisu to u stanju neka ostanu na svom brdu, neka čuvaju ovce u svojoj državi. Žabe koje "bre-kaju" po Zagrebu su se malo previše razmnožile i zato molim rode da se što prije vrate. Puno roda-nema žaba.

"POŠTUJTE NAŠE ZNAKOVE" - pjevaju djeca

"POŠTUJTE I NAŠE ZNAKOVE"- vrište biciklisti