"Čovjek i ljudski rod doista se trebaju bojati malih mesnatih erektivnih topova (penisa), koji besciljno pucaju te uz pomoć nabrojenih spolnih surogata narušavaju naravni i nadnaravni koncept ljubavi."
''Glazba mi je religija. I na onom će svijetu biti glazbe.'' Jimi Hendrix
Dujtrich
4.rajh
neizbrojive, gusto zbijene, crne kacige zlate se na suncu
smireno i disciplinirano čekaju
gledaju zastavu koju nosi vjetar
srca im kucaju ujednačeno kod zakletve domovini
preciznim korakom stupaju naprijed
pozdravljaju ih silne ruke njihova naroda
nezaustavljiva rijeka istomišljenika hrani im duše
Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''
I tako idem ja danas po gradu..i ugazim u govno! I proklinjem opet svu bližu rodbinu ljudima koji ne čiste za svojim beštijama. Kad uto preođu mama i dijete (koje je bilo srednjeg spola), a dijete viče: ''mama, mama kupi mi drkalicu!'' -''Pssst!'' odgovara mama, ''budi pristojan, kaže se masturbiralica!''. Za par minuta izašli su iz dućana sa lizalicom veoma čudnog oblika.
Naravno ništa mi nije bilo jasno, ali trudio sam se strpati to u jedan od dubljih kutaka svog nazovimoto mozga..očito je da mi nije uspjelo. Opet sam sreo onu staricu koja vuče kolica iz '61., puna kojekakvih ničega, što nema veze s ničim.
Uz lagani ritam Buzzcocksa, došao sam do faksa, i koga tamo vidim: profesor jednog predmeta (nebitno kojeg) trči u rozoj piđami i crnim cipelama, kao glumi jogging...
Automatski me uhvatio akutni napadaj atrofije svih dijelova tijela..nepotrebno je dalje govoriti...
Evo netko me je slikao s mobitelom baš prilikom tog napadaja:
Evo i malo informacija ako vam se ikad to dogodi:
Atrofija jajnika
Jajnici fiziološki atrofiraju (smanjuju se, zakržljaju) nakon menopauze. Gledani golim okom jajnici su tada maleni, nabrani, sivo-bijele boje, a mikroskopski ne sadrže folikule niti žuta tijela, sastoje se od veziva i ožiljaka. Krvne žile su uske i zadebljane zbog smanjene potrebe za krvlju.
Prerana atrofija jajnika označava prestanak ovulacije i kržljanje jajnika kod žena koje su mlađe od 45-48 godina. Nastaje rana menopauza (menopausa praecox) kojoj razlozi nisu jasni.
Rana menopauza može nastupiti kod žena kod kojih postoji pothranjenost zbog gladovanja ili teške bolesti ili nakon kemoterapije zbog maligne bolesti.
Autoimuna oboljenja koja zahvate druge žlijezde, kao što su Addisonova bolest ili Hashimotova bolest mogu uzrokovati i atrofiju jajnika. Tada atrofiji prethodi autoimuna upalna reakcija.
Otk 20,10-11"Bit' će ih kao pijeska morskoga.
Skupiše se na prostrano polje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad.
Ali oganj siđe s neba te ih proguta."
Ovaj navedeni citat nema puno veze s idejom ovog članka, ali je bitna riječ - otkrivenje.
Objavljivali smo ovdje slike i fotografije i crteže svega i svačega ali nikako nije na red došao Starmen.
Prosječan poznavatelj Eng.jezika je zaključio da u riječi Starmen nešto neštima-što želim(o) reći da
Starmen označava množinu a ne jednu osobu(Starman). A i sam naziv bloga - gespenster-divisionen- je u množini - divizija duhova. Dakle ovaj blog je u vlasništvu dvije osobe koje
ga zajedno uređuju i objavljuju članke pod pseudonimom Starmen-zato se ponekad čini kao da taj izgoreni Starmen, ima nekakav oblik podvjene osobnosti ili da pati od kakvog poremečaja ostavljanja dvostrukih komentara koji nemaju puno veze jedan s drugim, a i ponekad se čini da Starmen jednostavno nije sasvim svoj da tu nešto smrdi ali to nema nikakve veze s time što nas dvoje uređujemo ovaj blog - jer kad se dvije trule jabuke udruže smrditi može samo duplo jače .
Zašto smo uradili blog zajedno? -dosadno je sam pisati pizdarije. I imati dobre ideje-odlučismo ubiti
vrijeme i pisati što nam padne napamet-malo jedan malo drugi stanar ovog dvosobnog bloga sa pogledom na zalazak sunca i otpatke i divlje patke.
Ovom prilikom se ispričavamo svim ljudima zbog nesporazuma koji su zbog ovoga nastali-nismo to
skrivali, ali nismo ni smatrali obveznim to objavljivati, ali ipak se čini da je došlo vrijeme da
se raščisti s nekim stvarima i u krajnjoj liniji i iz pristojnosti prema vama dragi čitatelji ovog
blogerskog treša (u kurac -ovo zvuči kao da smo odlučili istupiti u javnost i priznati da smo pederčine, ali
što je tu je, Sanader je pederčina pa nikom ništa :))
No sad smo sve rekli pa je red objaviti i našu umjetničku fotografiju snimljenu baš za potrebe
ovog članka. Nemojte mrziti Starmena što je devijantan i što evo iznosi svoje prljave tajne-koje na kraju
krajeva vjerovatno ima svaki bloger. Sad kad smo čiste savjesti vjerovatno nećemo ići u pakao
ako skupimo upornim radom još par bodova za raj i tako to. Dakle posada broda Starmen>>>>>>
Nužna istina kraj nužnika!
S lijeva na desno: -anonimni pišatelj (student nautike); te inovatori ovog webloga, hrvatskim rječnikom mrežnog dnevnika: Jure i Duje!; polaznici Nautike i tehnologije pomorskog prometa u Zadru. Ovo će biti dosta da utaži glad žutog tiska, ovaj.. bloga, u bespućima hrvatske blogerijade. Ned'lje't'...
Znamo da će neki imati pitanja; pa pitajte. Imamo sve odgovore (..ili skoro sve).
Idemo li? Pustite mi od Abbe: ''Take a chance on me'', i ja sretan. Ali ovih govnića i gandževine sa slike nećemo više.. ne ne uništavati mladi mozak i pobolijevati od raznoraznih posljedičnih bolesti, ili ''bolesti''.
''Hani ajm stil fri, tejk a čens on mi'', kad uto dolazi inspektor Marko Neprilika: ''Ajd' nedljet' dečki, a što vi tu rad'te? Aj' daj vad' te osobne!'' A neeee opet ista pilana. Najjače pitanje je ''što si po zanimanju?'' - Doktor jebote.. ehehehe.
I onda đir po gradu, obilazak mjesta gdje ima potencijala za zabavu... Hm, ponekad mi se čini da podsvjesno volim ispadati ridikul. -Ruke gore, ruke dolje, Majkl Džekson, MC Hammer- ''Kent tač dis''...
I onda kad se slučajno nađe neka osoba u trijeznom stanju koja stoji u kantunu sa časicom, onda samo promatra i čudi se. Vjerojatno se dvoumi bi li zvala policiju ili hitnu. A jebenti ja te ljude koji se neznaju zabaviti, nego samo stoje sa strane i smiju se onima što se zabavljaju (čitaj: glupiraju se). A kraj te osobe prolazi druga osoba prepijana sa časom punom pive, i onda zalije s pivom ovu osobu koja se smije. I onda se i ja nekad slatko nasmijem. Hehe..do jaja.
I onda kasnije, na kraju svega, putem kući, kad ti se već spava (ako si trijezan od umora, a ako si pijan od pića), vikneš na sav glas: ''Groovy baby, it's almost the weekend!'', i odmah se osjećaš bolje znajući da ako sutra sve to ne ponoviš, za 6 dana ćeš sigurno.
Ustao sam ujutro, s glavom nateklom... Popio kavu, spremio se za faks, lagano slušajući glazbu, koja diže raspoloženje rano ujutro (gledam da se dignem na desnu nogu!). Uzeo sam prijenosni CD player (!), a ja sam nekad imao mp3 player kojeg mi je brat razbio; i krenuo na, dosadom i još dosadnijim obavezama, ispunjen faks. Tamo sam sreo samog sebe; kad sam dolazio, vidio sam se kako pričam s ostalom ekipom. ''Ej, došao sam''- rekao sam ja, a i ja. ''Znaš da smo pali matematiku?'' - rekao sam. ''Hmmh, ništa novo'' - potvrdio sam; a to znači da tehnički oboje gubimo godinu.. Ne mogu upisati treću dok ne očistim prvu, a ta matematika je iz prve. Fak!
Ušli smo u razred, tamo sam sjeo i malo čavrljao sam sa sobom; crtali smo ja i ja svakakve pizdarije, i bezveze se sprdali, jer profesor je bio dosadno zamoran. Centralno je bilo stvarno pretjerano pojačano, pa sam ja, koji sam sjedio blizu radijatora, morao svući jaknu; ali meni, koji sam sjedio s druge strane klupe, to i nije toliko smetalo.
Nakon 3 sata pilanja u mozak, umorno sam izašao iz škole, pa se dogovorio sa sobom da idemo na kavu (tj. svak na dva deca mineralne - jebiga nema se para). Sjeli smo u kafić. Ja sam imao 3 kn i 50 lipa, i falilo nam je još 50 lipa; i ja sam trebao imati još kunu u džepu, pa se nisam brinuo... I onda sam skužio da sam zaboravio tu kunu, pa sam ja ostavio svojih 3 ipo kune, i rekao sam sebi da nema veze. Tada smo skovali ''Hitlerov plan'', koji sam je predložio. Ja sam se složio s njim. Plan je uključivao prolazak preko nekih mjesta (pomorskim izrazom - 'way point'-a), i odlazak kući. Plan je tekao uspješno, pa smo ipak stali ispod nekog volta gdje su bili neki narkomani, da zapalimo cigaretu. Morali smo skrenuti s plana, bar malo, jer nijedna vojna operacija nikad ne teče bez promjena (to bi možda jedino Rommel mogao..). Do doma sam se zaledio, ali bar sam imao CD player sa sobom, pa mi je bilo lakše... Ali meni je do doma trebalo pola sata, i nisam imao mp3 player, da, jer mi ga je mlađi brat razbio. Vjetar mi je strujao kroz dugu kosu, ali meni i nije toliko jer imam kratku. Malo sam doma gledao televiziju.. A onda sam se našao sam sa sobom na messengeru, i malo tipkao.
''Idem leći, ujutro moramo na faks'' - rekao sam. ''Da'' - rekao sam. Pozdravili smo se, ja sam odmah zaspao kao top, a ja sam uz muziku još malo razbijao glavu, misleći o svakakvim glupostima...
Eto, to je to, tako izgleda jedan moj prosječan dan u životu... Kad većina na blogovima piše kako su proveli svoje, uvijek preobične dosadom ispunjene dane, ili možda i ne; dok im uzbuđenje kaplje i cijedi se iz ušiju, polako nestajući u bezdan ništavila obavijenog crnom maglicom praznine, pa ono što ostane od toga podijeli sa pi (da da, 3.14), e i onda to zbrojiš s tri, pa dijeljeno dva.
Pa zašto ne bih i ja jednom to napraviJo....
...ako znaš i možeš nešto korisno s njom napraviti...
Evo jedna ovako beskompleksna masturbacija, a možda i silovanje beskonačnosti ljudske mašte koja se u nekim slučajevima možda i trudi prikazati takvom.
Uglavnom, spontana reakcija nekog, u ovim krugovima poznatog kao (ne)izvjesni mladić pod nadimkom Starmen, na okruženje možda i previše ispunjeno dosadom. Hmda...
Ja i priroda i razbacana trupla, beznadan jauk, slatkiši...
ČAROBNA ŠUMSKA PRIČA ILI MOŽDA EP O SUŽIVOTU U PRIRODI I KRUŽENJU ŽIVOTA I TVARI U
NEPREKIDNOM CIKLUSU ŽIVOTA - STVARANJU I RASTVARANJU
sabrano berem neubrane ljubičice i prislanjam ih na uho
ne zanima me kako mirišu nego me zanima kad ih uberem čuje li im se
još srce ili ću možda pak čuti kako jadna stenje.. ma zajebavam se nisam ja takav-
i stavljam je u bokserice samo da bi me škakljala svojom pohotnom
stabljičicom i šetam šumskom stazom pun nekog orgazmičkog elektriciteta i cerim se
dok mi bala curi niz bradu. da me barem još neka pčela ubode u kurac dok sam ovako veseo.
sve je lijepo ali sve je zakurac u ovoj šumi kažem sam sebi i skinem hlaće da se bar dobro izserem prije nego odem dalje.. dok sam srao ptičica mi je sletjela na rame, a male zelene travke milovale su mi guzicu. savršenstvo. obrisah se nekim lijepim kamenom možda iz prahistorije ili možda kamen zaglavni no sve u svemu bacih ga daleko u dubinu šume i predadoh njegovu dušu šumskim muhama (onim zelenim što slijeću na govno)
kad sam već obukao hlače i krenuo dalje bacih pogled na svoje sjajno govno i malo mu se osmjehnuh.. kad odjednom ugledam onu ljubičicu posadenu u mom vlastitom đubru -pomislih- novi početak za neke, možda usran ali ipak početak - par divljih flešbekova me vratilo u djetinjstvo kad sam se igrao podno svoje kuće sa tatinom ujnom sa svojih možda 5-6 godina, i sjećam se pogleda na svom licu ka sam ugledao govno kako leži na teraci a tatina ujna vrišti i križa se -to je bilo prvo govno koje sam posrao stojeći (a i zadnje) jer bilo je ljeto i nisam imao unutrašnje hlače - ja sam bio sav izvan sebe - govno je ispalo slobodnim padom kroz nogavicu i ostalo na slobodi potpuno neometano i sretno dok ga nisu bacili u grob u koje svako govno završi - wc!
da se barem mogu vratiti u prošlost i stati na to govno - tad bi se po prvi puta osjećao svoj na svome...
šljunkovitom stazom vraćam se kući i izvlačim hlače iz guzice koja je bila pomalo zajedena sa krhotinama zadnjeg sranja. taj dan je bio posebno vruć i sparan i doslovno se parilo iz nekog životinjskog trupla pored staze. zaveden mirisom približio sam se truplu i ugledao male vrijedne bijele crviće kako se savijaju i gomilaju jedan preko drugog. nasmješih se i njima i rekoh u sebi -nemaj brige crviću- bit ce dovoljno za sve! i u mah izvadih kompaktnu sjekiricu iz svog ruksaka u kojem sam osim sjekire pronašao i toaletni papir ali ga se prije nisam sjetio. uzeh sjekiricu i odsjekoh komad plećke sa trupla i zamotah u celofan - da se nepokvari do kuće po ovoj sparini i vrućini.
već sam na izlazu iz šumarka ali nešto me vuče da se vratim i polako se cijelim putem osvrtah kao da sam nešto zaboravio.. pa da, sjetih se napokon -pišalo mi se i popišao sam se a i sunce žarko je već bilo na svom crveno krvavom zalazu.. otresoh dva put i otplesah u zalazak dok se u blizini čulo jebanje i stenjanje iz nekog starog yuge. amen
Evo nekoliko zanimljiv podataka i slikica iz područja astronomije:
Kliknite za povećanje
S lijeva na desno: Sunce, Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, i Pluton, koji se od prošle godine ne svrstava među planete.
-Objašnjenje prije daljnjeg čitanja: 1 astronomska jedinica (u daljnjem tekstu AJ) je prosječna udaljenost Zemlje od Sunca i iznosi 150 milijuna kilometara. Njome se se računaju udaljenosti u svemiru (kao i u svjetlosnim godinama).
-Jedna stvar zbog koje se zapitate ima li ljudska mašta uopće granica:
Uzmite ove brojeve -
0 3 6 12 24 48 96 192 384 (primjetite da je svaki za duplo veći od prethodnog).
Sada svakom tome broju dodajte broj 4. Dobiti ćete slijedeće:
4 7 10 16 28 52 100 196 388
Dalje, svaki broj podijelite s 10. Dobiti ćete ovo:
0,4 0,7 1,0 1,6 2,8 5,2 10,0 19,6 38,8
-A sada, evo kako izgledaju prosječne udaljenost planeta od Sunca u Sunčevom sustavu: Merkur - 0,4 AJ, Venera - 0,7 AJ, Zemlja - 1,0 AJ, Mars - 1,5 AJ, Jupiter - 5,2 AJ, Saturn - 9,5 AJ, Uran - 19,2 AJ, Neptun - 30,1 AJ (Pluton - 39,4 AJ). Primjećujete li da se brojevi nekako poklapaju? Ali kao da nešto ne štima..? -Broju 2,8 ne možemo pridružiti ni jedan planet, ali zato se tu nalazi pojas asteroida, za koji se smatra da su to ostaci planeta koji je davno prije tu stajao (na udaljenosti od 2,77 AJ nalazi se najveći asteroid Ceres). Zahvaljujući ovom pravilu otkriven je bivši planet Pluton. Ako vam se čini da još nešto ne štima, u pravu ste. Planetu Neptunu ne možemo pridružiti nijedan broj od ovih gore (Neptun je otkriven također prvo proračunima zbog laganog skretanja Urana s putanje kad bi prošao blizu Neptuna, pa je znanstvenicima to bilo čudno), pa je jedno od objašnjenja to da Neptun izvorno ne pripada Sunčevom sustavu, nego ga je gravitacija Sunca privukla i zadržala.
Jupiter
Vidite ovu čuvenu crvenu fleku lijevo? - To je zapravo oluja koja traje već 300 godina.
Saturn
Galileo je prvi vidio famozne prstenove, koji su mu se učinile kao uši. Kad je krenuo pokazati glavešinama što je vidio, prstenovi su došli u ravninu pogleda, i naravno nisu se mogli vidjeti (debljina je samo 15 km), pa je Galileo bio ismijan.
Merkur ispred Sunca
Zaista smiješno, zar ne?
-Kad noću Mjesec obasjava Zemlju, zovemo to mjesečina. A kako se onda zove kad smo na Mjesecu pa gledamo Zemlju? Zemljačina!
-Pogledajte onu prvu slikicu na vrhu. Uočite odnos Sunca i Zemlje, i zamislite sada sebe na toj Zemlji. E sada pogledajte kako naše ''ogromno'' Sunce izgleda naprema nekim zvijezdama:
Plavom divu:
Crvenom divu:
Iako se ja zovem Starmen, kad sve ovo pogledam - pogotovo crvenog diva - onda shvatim da možda imam mali kurac.
stani kraj zelenog polja
tvoja volja neka postane moja
gledaj kroz moje oći
i ja ću ti doći
sjest cu ti u krilo
rukom hladnom
opipavat ću ti bilo
jeza neka proći će ti tijelo
ja ću ti pričati što
se davno ovdje zbilo
na ovom polju davno prije
tisuće vojnika bdije
i veliku bitku isčekuje
Krik prodoran i glasan
i ustade svaki vonjik castan
Tišina tada nastupi neka
čuje se samo vjetar i velika rijeka
svaki vojnik spozna tada
došao je čas- sada ili nikada
boj ljuti nastade odjednom
poginuše nadjacani skoro svi za dom
ostaviše srca na ovoj livadi stotine
ostadoše kosti i krhotine
junačko srce kuca još uvjek
ranjen je ovdje hrabar čovjek
u srcu mu je neka strepnja
za slobodom jaca je čežnja
šakom kida vlati trave
gleda u nebeske svodove plave
oprašta se i srce mu stane
na usnama mu rijec zaspaše
taj vojnik slobodu sanjaše
ljubav vruća i slijepa
za domovinu gine od pamtivjeka
netraži ništa nepita nikog
svjedok im je i sam Bog..
neka neplaše te ove rijeći koje su se zbile na ovom polju
za buducnost bolju
vraćam ti sad tvoju volju
ja moram prema svome spokoju
ti se sjeti njih i njihove ljubavi
jer ona živi i cvjeta na ovoj livadi
da domovina nikad više nekrvari
Upamti ih i nezaboravi!
starmen
*ovu pjesmu posvećujem svim Hrvatskim vojnicima u svim bitkama i svim ratovima..
riječ urednika, kralja svemira ,izvršnog nalogodavca, zamjenika boga tj. mene-starmena:
možete me zvati neonacistom, luđakom i seljakom, bolesnim desničarom i kako sve nezovu ljude koji s osjećajima govore o domovini.ja sam pisao iskreno i što osjećam iako to neznam baš izraziti pisanom riječi ,ali dao sam sve od sebe.
(neznam možda puno slušam thompsona)
jednostavno iman potrebu izraziti svoje
osjećaje preko, evo napamet govorim, jedne solidne pjesmice-neka to bude moja osobna zahvala svim hrabrim ljudima koji su se borili za Hrvatsku kroz povjest,znam da je to ono najmanje što mogu učiniti ali barem sam toliko učinio.Hvala im.
Ovo je priča o jednom čudnom svatu imenom Glemblas. Otkud mu to ime, ne pitajte, dao ga je sam sebi jer mu ga mama i tata nisu dali (također ne pitajte zašto). Uglavnom... On je bio moj dobar prijatelj, stariji od mene jedno 15-ak godina; možda malo čudan, ali nema veze; sve dok nije nestao u nepoznatom pravcu. Pobjegao je jer se jednostavno nije uklapao u ovu našu sredinu.
Kad se je rodio, imao je tijelo od guštera, a glavu normalnog čovjeka, i to s bradom. Morali su ga staviti u inkubator, da mu se tijelo razvije, da bi moglo izdržati težinu glave. U tom inkubatoru, posebno izrađenom za njega, proveo je prvih 15 godina života. Inkubator je zapravo bila uvećana verzija velike karlovačke (da, pive!), i dohtori su mu svakodnevno lijevali pivu (naravno karlovačku) u inkubator, kako bi mu tijelo dovoljno nabubrilo. Uz svu tu pivu, tijelo mu je dovoljno nabubrilo, i postepeno se pretvorilo u čovječje, ali je Glemblas posljedično postao alkoholičar (upijajući tolike pive kroz kožu), a nije se ni rodio.. U najgorem izdanju mogli ste ga vidjeti sa 15 praznih boca viskija oko sebe, i još kojekakve pive, vina i sve ostalo. Taj je stvarno mogao popiti. Svi su ga zafrkavali radi toga, ali mi nismo jer smo znali da je on jednostavno takav.
Da stvar bude gora imao je veliku pugvu/krastu na licu koja je izgledala prestrašno. S njom je znao zaigrati biljar ili stolni nogomet, i sve bi nas porazbijao. Za njega smo bili amateri. Zvali su ga da glumi u cirkusu, ali odbio je i od tuge otišao u tetoviraonicu u kojoj je tetovirao svoje ime na čelo. Pisalo je Glebmlas. Nismo mogli vjerovati...
Prije tjedan dana sam čuo da je otišao na Kubu i da je tamo proveo svoje djetinjstvo gazeći banane, radi nekog novog Castrovog izuma, ali da je sada u Americi, preciznije u Hollywoodu. I onda sam jučer dobio pismo iz Hollywooda. Pisalo je nešto kao ''Sori što se nisam javljao dugo vremena, na Kubi sam izgazio sve banane, bio sam najbolji, i onda kad sam skupio para, otišao sam u Ameriku da u ilegalnoj klinici napravim plastičnu operaciju, i uspio sam, sada sam glumačka zvijezda! Evo ti moja slika.'' I ja okrenem list kad ono na slici Leonardo DiCaprio! ''Pa da! Sad mi je jasno!'', pomislio sam. I onda mi je sve došlo natrag, sve se povezalo..Glemblas je Leonardo DiCaprio!...P.S. u kuverti je bilo i 100 dolara (za sladoled).
Odgovorio sam mu na pismo, kazao kako sam sretan radi njega, i neka se javi ako se ikad odluči vratiti ovamo. Pozdrav!
Šetam ja ulicom i po stopedesti put
nailazim na pasje govno - pokušavam i dalje naći neku vremen-prostornu
varijablu ili petlju zbog koje se to događa, ali naravno nalazim ništa
osim pasjeg šita na cipeli... Da čovjek ne bi dobio slom živaca u ovakvim
situacijama, mora se početi smijati vrlo brzo, prije nego mu se žuč popne do grla
i odskakutati na jednoj nozi do neke travnate površine i obrisati nogu, i dok briše nogu preporučljivo je zapjevati onu stvar od R.E.M.-a - Everybody Hurts, a ako ta nije dovoljna onda nešto tipa Čavoglave ili onu stvar od Dubrovačkih Trubadura - Znam da ima jedna staza..koja nije posrana..nego poanta je - apeliram na savjest svakog čovjeka koji ima psa da kupi osim hrane i malo odgovornosti, nije skupa, desetak kuna pak vrećica pa dajte jeba mu pas i posra mater, pokupi što ti je pas posra. Ja sam čovjek koji voli životinje i sad ću ih sve nabrojati da samo vidite koliko sam ja životinja čuvao i mazio i pazio - krupnija divljač: pas mješanac Medo, koza Silvija, sitnija divljač: kokoši, patke, kunić Bero i njegova mnogobrojna familija, golubovi, 20 kornjača čančara i više, tri mačke od kojih je jedna bila albino i ukrali su mi je prokleti turisti mater im jebem pohlepnu, jednu su mi otrovali, a treća je nestala u akciji vjerovatno negdje sa Čakom Norisom (sve je ovo istina osim ono o Čaku).
Zamisli ovo,- neznam koliko su ljudi upoznati sa lijepom zadarskom rivom, ali priča ide dalje, šetaš lagano i uživaš u pogledu, sunce sja, nema vjetra, bijeli kamen se sjaji, otoci se smiješe, sreća je u atmosferi - šetaš do morskih orgulja, nasmješiš se neartikuliranima, ali ugodinim zvukovima orgulja..savršeno..okreneš se natrag pripališ cigaretu i ugaziš u govno..ovaj osjećaj koji nastupi nemože se platiti mastercardom niti kešom..nezamjenjiv je i nenadjebiv..
Što bih ja poduzeo da se mene pita, ali srećom, za neke vlasnike pasa, ne pita me se ali
ja ću to isto predložiti brem na ovom blogu---->
Kaznio bi nesavjesne vlasnike sa mjesec dana skupljanja sranja svih vrsta životinja, a učestale prijestupnike bih zaključao u psetarnicu. A ako bi ponovno napravio prekršaj svojim čarobnim moćima prizvao bih stotine patuljaka da ga izjebu do smrti. Amen
A evo vam i nešto sa Jubito-a pa možete, ako hoćete, i čuti te famozne orgulje:
Evo ovako samo jedna slikica... bio je trenutak inspiracije, pa... ''(Andy Kaufman?(?))''
E, i jedno pitanje: zašto na ulošcima (onima za vaginu), i kad ih reklamiraju, piše:''higijenski ulošci'' kad naravno da su higijenski, mislim, zamislite da na traci u tvornici kuda prolaze ulošci, stoje žene debele ružne s izraslinama na čelu pljucaju zelembaće u te iste uloške, kao na filmovima u restoranu kad se hoće prištavi student sa mizernom dnevnicom u mekfakendonaldsu osvetiti nekoj mušteriji koja mu je dan prije umjesto poštene napojnice dala par žutih kovaničica koji uopće ne vrijede jer su zapravo talijanske lire koje više ne postoje, a i da postoje, vrijedile bi mizernih kunu-dvije, mislim stvarno mizernih, nekad umjesto njih dobiješ dvije-tri Čunga Lunge, kao, nemam ti sitnoga za vratiti, a ova gospođa koja je bila prije tebe u redu ostavila cijelu šaku za Ronhill super lajt (koji popuši samo do pola cigarete, misleći, manje ću pušiti, a onda bih je ja najrađe šakom u vugla kad se sjetim svih situacija kad bih i glavu otkinuo za cigarete, a nema ih...), a ta ista babetina koja radi na blagajni ti je jučer, kad je vraćala ostatak, držeći u ruci dvije desetice, namjerno dala onu stariju, bogtepitaj zašto; još se zapitaš ''zar ja smrdim?'',a na mamin si savjet potrošio pola axe clicka i sličnih sranja špricajući se ispod pazuha, možda i djeluje, manje ćeš se znojiti, da da kako da ne, mislim na kojem to principu radi (što začepljuje one rupice kroz koje izlazi znoj??), ne bih baš rekao da kad pretrčiš 10 kilometara bježeći od nekog luđaka koji je uzeo pušku i trči za tobom i tvojim prijateljima samo zato što su se njegove trešnje činile stvaaarno slatkima, pa ste rekli:''ma daj da kušamo malo, pa nek sve ide u pi... materinu!'', i vidi vraga, zamalo je sve otišlo, zajedno s tobom i tvojim prijateljima, u željenom, već spomenutom pravcu iz kog nema povratka, jedino ako te nisu zvali da glumiš sam sebe u kojoj epizodi South Parka, pa si imao sreće i baš uletio kad su snimali onu epizodu gdje sve ide u pi... materinu, pa si doživio i to iskustve, nazovimoto prosvjetljenjem, jer kasnije jedini na cijelom svijetu imaš pravo (s poštovanjem svih ostalih) koristiti taj izraz koji u biti ništa ni ne predstavlja doslovno gledajući, pa na kraju staviš u video (da da onaj iz '88.-e godine koji je stric donio iz Njemačke) treći dio Mad Max-a, ali isključiš zvuk da možeš slušati Tinu Turner (a zamisli već je vidiš i na televiziji), a ako imaš toliko sreće da imaš još jednu televiziju i video, i još malo sreće da poznaš nekog fanatičnog veterinara, zazoveš ga na telefon da ti da svoje snimljene epizode ''Kućnih ljubimaca'', pa da možeš cijelo vrijeme puštati početak dok se u pozadini čuje tvoj gej susjed koji histerično viče: ''simply the best'', gledajući kroz tvoj prozor, a ti moliš Boga da se nije zaljubio baš u tebe, i zato spuštaš rolete, pa si usput uhvatiš prst koji naravno natekne, i onda na kraju dana odjebeš i Mad Maxa i Tinu Turner, kažeš: ''ma nek' sve ide u pi... materinu!'',i odeš u onaj isti kafić u koji uvijek ideš, kažeš konobarici da stavi AC/DC jer si baš raspoložen za njih, i dok dere iz raspadajućih zvučnika ''It's a long way to the top if you wanna rock & roll'' naručuješ veliku karlovačku, moleći Boga da je malo starija piva (a je jer nitko u taj kafić ni ne dolazi), da se ne otruješ amonijakom i ostalim ''nemogućejeizgovoriti'' riječima; ah kako paše ovako hladna...
Predivan kraj dana... Pozdrav svima! Ovo sam napisao sve u jednom dahu punom mržnje i gnjeva prema neznam ni ja čemu (bolje ovako nego dobiti čir!)
kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris
Zamislite čuda ovu su mi sliku dali iz američkog ureda obrane-neznam ni sam zašto(možda neke skrivene namjere tko bi ga znao,..) ali evo kad je već imam napisat ću ponešto makar mi se neda ali osjećam neku nagonsku potrebu pričati o ovome..
Stvarnost našeg okruženja je da se i djeca koriste za reklamu što je po meni jedan oblik iskorištavanja ali
nebih sad o tome nego mi pada napamet nešto drugo..
kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris
Zapitali smo se jednom ja i moj prijatelj o tim licima sa raznih proizvoda tipa praškovi ,čokolade mermelade,osvježivaća,parizera,jetrene paštete ,..i gdje se već nisu našla ta lica i to pretežito dječija- zapitali smo se -Što ti misliš gdje su ti ljudi sad?
kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris
Možda je ova dražesna Gris djevojčica sada neka opičena neonacistkinja(zbog arijevske plave kose i to..:)
ili je možda pokojna odavna(ako je- počivala u miru)..U svakom slučaju navede te na razmišljanje ako ta mala djevojčica voli gris onda će i meni biti dobar barem upola kao njoj,ah kako se smiješi, dajte mi dva..ne tri.Možda bi pomoglo kad bi naljepili sliku od Busha na cigarete-kontraefekt- ( kao strašilo u polju ) -ko zna..
kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite griz kupite gris
Bitno je napomenuti da nije sve u reklami danas ali ja sad moram ići kupiti 5 kila griza ,neznam zašto eto došlo mi.Nebrinite se nije mi ispran mozak! Ja nisam podložan podsvjesnim reklamama...Meni nije gris obuzeo dušu jer ja jako volim..gris i kupite gris-prigristi malo grisa...grise me savjest,grissss..zašto me peku oči ,crvene se ..griskanje grisa.
kupite gris kupite gris kupite griz kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris kupite gris
P.S. Ako niste pogledali ''Fahrenheit 9/11'' od glasovitog Michaela Moorea, obavezno pogledajte... Barem da vidite o čemu se radi. Hmm, jako interesantan film, moglo bi se reći.
P.P.S. - a Bushu evo penis! - olo
Trideset uplakanih patuljaka brutalno umlaćuje
nekog tipa prosječne visine
Vatrene oči im sjevaju dok ga šaketaju, lopataju,
mlate krampovima i psuju
nešto na patuljačkom jeziku...
Već je zora došla, a ni dan nije daleko
a patuljci umorni od masakra krenuše
usitnjavati truplo pričajući pritom
tople pričice iz djetinjstva,
a patuljačka djeca si uzajmno kopaše oči
ostavljajući male krvave, pomalo smiješne,
očne dupljice(!)
Sunce je bilo visoko na nebu tog dana
kad incestom začeti, glavni patuljak
u selu gljivograd, odluči sagraditi
gljivu babilonsku da bude toliko
visoka da dođu i do samog ploda jabukinog..
No to odozgor gledaše najtrulija jabuka od svih
pače i crvljiva pomalo i razljuti se ona na
zle patuljke i baci kletvu na patuljačku rasu..
Od tog dana patuljci se pogubiše po cijelom
svijetu i dekapitaciju upražnjavajući međusobno
izumriješe zli patuljački rod - ostadoše od njih
samo lopatice i kranpići dražesni, a i to se brzo
prodalo u staro željezo.. e da i ostalo je jedno
antikno patuljačko, zamisli, sadomazo-gumeno odjelce.
starmen
-----------------------------------------------------
-osjećaš li se glazbeno-kritički-moralno podobnim
izvoli kritizirati ovu pjesmu ali sa dozom šizofrenog
umjetničkog pristupa ako može ako nemože - onda
nema veze ionako ćemo svi umrijeti :)) :)) :() ;)
Što više reći? Uz 400 000 nezaposlenih u lijepoj nam našoj, oni otvaraju mrtvačnice vrijedne 300 000 kuna. Smrt je očito profit. Pa naravno da će i tu netko biti zaposlen, zamislite otvorili su još jedno radno mjesto! Pa super! Tko tamo bude raditi barem je siguran da će posla uvijek biti, barem u dogledno vrijeme, dok svo stanovništvo na otocima ne pomre ili se iseli, što je postao sve veći običaj mladih obitelji. A uz ponudu posla na našim otocima nije ni čudo.
