<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2018 (1)
Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (12)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (20)

Komentari Jawohl Herr Oberstürmführer/Nein!

Pozdrav Domovini i Anti Gotovini!

Web Counter




Starmen:




ACE VENTURA

TEMPERATURA U ZADRU




agent Smith kicks ass

"Čovjek i ljudski rod doista se trebaju bojati malih mesnatih erektivnih topova (penisa), koji besciljno pucaju te uz pomoć nabrojenih spolnih surogata narušavaju naravni i nadnaravni koncept ljubavi."


The Horrorist Lyrics
It Goes Like This Lyrics

''Glazba mi je religija. I na onom će svijetu biti glazbe.'' Jimi Hendrix


Dujtrich
4.rajh

neizbrojive, gusto zbijene, crne kacige zlate se na suncu
smireno i disciplinirano čekaju
gledaju zastavu koju nosi vjetar
srca im kucaju ujednačeno kod zakletve domovini
preciznim korakom stupaju naprijed
pozdravljaju ih silne ruke njihova naroda
nezaustavljiva rijeka istomišljenika hrani im duše

Sutrašnjica je njihova. Das Reich Kommt Wieder!

Prečaci & majkumujebenkrvavuupičku!

Blog.hr

Kontakt:
-> elektronička pošta: starmen_blog@yahoo.com - ne koristi se baš često

Rock & roll (čitam(o) ove):
Limerick
Crazy ellff
Crveni feral

Još jedna zanimljivost:
Zemlja-ravna ploča
-živa istina

Duje mjuzik:

Jure mjuzik:

Živa legenda

Heeeey Gringo...

Erwin Rommel - biografija

Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''

Jebate

Ova kutija je prazna(!)

gespenster-divisionen

srijeda, 24.10.2007.

ha! tobogan smrti..bilo bi super bez odjeće po ovome kliznuti.. sinko ,neiđi u disko bacit će ti drogu u oči sinko ,neiđi u park radosti jer opasnih ima ljudi koji bi te htjeli jebati sinko,nesidi na ledenom vlaga će ti ući u kosti sinko ,nezajebavaj mater jer će biti krvi

srijeda, 17.10.2007.

kako amerikanci vide svijet oko sebe..? na dosta zanimljiv način .. :D ..nekako mi se diže ..pogled,bolje vidim stvari sa ove pilotske ptičije perspektive i uzbuđuje me ..na onaj perverzan način sve u svemu kul i zanimljiva slika-inače sam je slikao ja iz svoje svemirske stanice koju rado zovem od mila -mjesto odakle ću vladati svijetom-pozdrav svim amerikancima i..budite na oprezu ja gledam odozgor i pijem kavu sa velikim bratom koji ponekad navrati..i da nezaboravim svi vi rođeni poslije 55. imate ogroman čip u guzici s kojim vam provjeravam stolicu i jedan mali čip ugrađen u zub da vidim i čujem o čemu vi to pričate i kome pušite kurac i tako to..pozdrav&veliki zagrljaj i pusa i budite -lijepi,pametni i još neki kurac samo mi nepada na pamet..

ponedjeljak, 15.10.2007.

San na javi Kao i svaku drugu večer, legao sam u krevet Nesmetano se pokrio svojom žutom dekom na kockice Prozor bio je nezamjetno odškrinut Izvana se čuo lagani povjetarac Napokon san dolazio je na moje oči Dok sam promatrao blijedo-žuto svjetlo Koje je sramežljivo provirivalo kroz ključanicu Najednom jarko bijelo svjetlo prekrilo je čitavu sobu Papiri su čudesno kovitlali po sobi Izlijećući iz sobe i lijepeći se na stakla na prozoru Kao da me pozdravljaju posljednji put Kroz, sada već širom otvorene prozore Mistično-zelena zraka odnijela me van I tako sam lebdio ispred čudno oblikovane letjelice U koju sam nakon nekoliko trenutaka uletio Naglo i protiv svoje volje Čudna i umiljata bića gledala su me i pipala Istraživala moje tijelo sa neizmjernom radošću Koja sijala im je iz očiju radoznalo Osjećao sam se bestjelesno Kao lahor... Zaključio sam mudro da njihovi pipci Zapravo su senzori/skeneri ultranapredni Jer gledao sam vlastite organe na velikom video-zidu Kao u drive-in kinu Nešto su mi rekli i nasmiješivši se okrenuli od mene A u mene se vratila sva prvobitna snaga i život I opet osjećao sam se kao da ću odlebdjeti ... Već je deset sati bilo ujutro A iz kuhinje dopirao je onaj poznati miris kave Lijeno sam se dogegao do kuhinje i uzeo šalicu Ispio gutljaj Na televiziji je bila serija o vanzemaljcima A jedan sa smješkom, kao da upravo mene gleda - Slatko sam se nasmiješio i mahnuo mu Promrmljao je nešto kao i prethodne noći I nestao u prostranstvima beskrajnog svemira Možda i u drugoj dimenziji... ... Vjerujete li u vanzemaljce?

srijeda, 10.10.2007.

Psihički poremećaji No. 1 - ANTROFOBIJA STRAH OD LINČOVANJA POGLEDIMA I RIJEČIMA Strah od ljudi? Od gomile? Dogodi li vam se ikad da ne želite izaći iz kuće bez razloga? Da ne želite izaći među ljude? A sve to zbog nekog neutemeljenog straha od... Ljudi? Pogleda? Pođete u dućan kupiti recimo majicu, i onda prodavačica kaže 'Izvolite?'. Ne možete kontaktirati s nepoznatim ljudima, jednostavno. Pustite me na miru molim vas da razgledavam sam. Prolazite kroz gomilu ljudi, recimo, čekate na socijalnom, a čini vam se kao da svi gledaju u vas, da je svaka riječ (pogotovo pogrdna) upućena indirektno vama. Idete po gradu i morate gledati u pod da ne pogledate nekog slučajno u oči, strah vas je toga, i kao da vas svi gledaju, pa gledate jesu li vam otkopčane hlače ili što slično. Koji kurac svi bulje? I idete uza zid, ubrzanim korakom, ''moram što prije stići kući u svoj mir, svoj zatvor...''. Ne želite otići u kafić prepun ljudi nekako poznatih, a opet nepoznatih, jer netko će vas sigurno nekako osramotiti, pasti ćete preko skaline, i cijeli kafić će vam se smijati... Noćna mora? Ako se kojim slučajem naroljate kao mazga, onda je sve u redu, više nema tog straha, kao da ste nekim čudom postali nevidljivi. Droga vjerojatno isto ubija taj strah - ali istovremeno izaziva mnogo drugih - sranje. Apeliram na sve ljude koji su ikad ovo doživjeli ili doživljavaju, da se bore protiv tog straha, moguće je pobijediti! I kad hodate po cesti, slušalice u ušima iz kojih trešti glazba veoma pomažu. Provjereno. Ali bojim se da je to onda svojevrsna predaja, a ne borba. Odlučite sami. Živjele maškare kad vas nitko ne može prepoznati ni vidjeti vam facu, da su bar maškare cijelu godinu. Aaaah ah ne mogu..! Pozdrav svim antrofobičarima i ljudima sličnih problema. Ovo je posvećeno kolegi 'anonimnom pišatelju' koji je inspirirao ovaj članak.

utorak, 02.10.2007.

vješala ..i gledam gnjevnu svijetinu odozgor huka i žamor me zaglušuje cujem isprekidane taktove bubnja osjecam žed za krvlju koji ispunjava prostor oko mene gledatelji se ritmicno nadglasavaju vapeci pravdu oko za oko zub za zub u meni se gasi ravnodušnost i plamti životni žižak koji me ždere iznutra i vrije mi na oci u blizini jasno vidim dvojcu jedan spokojan i samilostan sa knjigom u ruci izgovara neke nejasne recenice koje tonu u sveopcem ludilu drugi nestrpljivo pogledava na sat i upucuje mi par isprekidanih pogleda.zakleo bih se da je pokušavao ugušiti smiješak koji mu je curio na usta covjek sa satom prilazi preciznom proracunatošcu izgovara nekoliko kratkih rijeci gleda u mene tražeci konacnu zadovoljštinu. u meni je zastalo stotine recenica,cak i recenice i citavi dogadaji koji su se zbili jako davno u mom životu od svega toga niti jednu jedinu rijec, niti jedan glas nisam izgovorio. trenutak i više nisam gledao svijetinu netko mi je prekrio lice s necim gadljivim osjetih bespomocni jad i olakšanje istodobno osjecam svoj dah na licu. preko glave mi prelazi cvrsto pleteni konopac i zaustavlja se na vratu i pritežuci se tjera mi sluz iz želudca na usta.bubanj je sad udarao u ritmu izdajničkog srca.. neznam kad je bubanj prestao udarati necujem više ništa.lagan sam,tlo je nestalo noge mi više neklecaju..još samo jedan trzaj mi preosta od cijelog života i svega što sam ikad imao lijevo desno njiše se konopac i škripi svijetine više nema ,ulica je pusta. njema gradska ulica i viješala a pored vješala moja duša ... ----------------------------------------------- POSTAVIO BIH ANKETNO PITANJE NA KRAJU -SMRTNA KAZNA-DA(zašto?) ili NE(zašto?)?