kompost- duša i tijelo-odmah pored kante pune suhih smokava i malene mace iz okolice nečije prikolice
glava me peče i puna mi je
krepanih osjećaja i nedovršenih želja
mrtve misli i zaklani osjećaji koji kao
duhovi tumaraju mojom lubanjom
i uzrokuju tupu bol i neprestano se ponavljaju
htio bih potrpati sve te poluosjećaje i misli i
boli i grižnje savjesti i tihe patnje u crnu vreću
kao sve leševe koji leže razbacani mojom podsvijesti
i kad ih skupim u vreču onda ih odnesem u kaufland i prodam za 50 lipa komad
ali kad bi to i učinio- počisto apsolutan
nered u svojoj toploj i mekanoj lubanji
što bi ostalo?vjerovatno neka sjebana jeka
koja bi me zabavljala i ritmično se ponavljala-ništa-ništa..
možda bi ostale patke- koje me smiruju
vjerovatno zato što smo na istoj mentalnoj razini
ali..sve u svemu..
"tko radi taj i griješi-reče krvnik i zamahne sjekirom još jednom.."
trudim se, što mogu ?-što mi preostaje?
dobro je ispisati ovakve pizdarije i malo si olakšati
makar samo nakratko saslušati sam sebe
i zato nema predaje -repetiraj pušku, izvadi nož iz leđa
iskopaj metak iz potiljka,obriši suze,
stavi sterilnu gazu na ranu duše,nabi kretenski smješak i
u nove pobjede!!!
|