zelena livada
stani kraj zelenog polja
tvoja volja neka postane moja
gledaj kroz moje oći
i ja ću ti doći
sjest cu ti u krilo
rukom hladnom
opipavat ću ti bilo
jeza neka proći će ti tijelo
ja ću ti pričati što
se davno ovdje zbilo
na ovom polju davno prije
tisuće vojnika bdije
i veliku bitku isčekuje
Krik prodoran i glasan
i ustade svaki vonjik castan
Tišina tada nastupi neka
čuje se samo vjetar i velika rijeka
svaki vojnik spozna tada
došao je čas- sada ili nikada
boj ljuti nastade odjednom
poginuše nadjacani skoro svi za dom
ostaviše srca na ovoj livadi stotine
ostadoše kosti i krhotine
junačko srce kuca još uvjek
ranjen je ovdje hrabar čovjek
u srcu mu je neka strepnja
za slobodom jaca je čežnja
šakom kida vlati trave
gleda u nebeske svodove plave
oprašta se i srce mu stane
na usnama mu rijec zaspaše
taj vojnik slobodu sanjaše
ljubav vruća i slijepa
za domovinu gine od pamtivjeka
netraži ništa nepita nikog
svjedok im je i sam Bog..
neka neplaše te ove rijeći koje su se zbile na ovom polju
za buducnost bolju
vraćam ti sad tvoju volju
ja moram prema svome spokoju
ti se sjeti njih i njihove ljubavi
jer ona živi i cvjeta na ovoj livadi
da domovina nikad više nekrvari
Upamti ih i nezaboravi!
starmen
*ovu pjesmu posvećujem svim Hrvatskim vojnicima u svim bitkama i svim ratovima..
riječ urednika, kralja svemira ,izvršnog nalogodavca, zamjenika boga tj. mene-starmena:
možete me zvati neonacistom, luđakom i seljakom, bolesnim desničarom i kako sve nezovu ljude koji s osjećajima govore o domovini.ja sam pisao iskreno i što osjećam iako to neznam baš izraziti pisanom riječi ,ali dao sam sve od sebe.
(neznam možda puno slušam thompsona)
jednostavno iman potrebu izraziti svoje
osjećaje preko, evo napamet govorim, jedne solidne pjesmice-neka to bude moja osobna zahvala svim hrabrim ljudima koji su se borili za Hrvatsku kroz povjest,znam da je to ono najmanje što mogu učiniti ali barem sam toliko učinio.Hvala im.
Post je objavljen 10.03.2007. u 18:50 sati.