gespenster-divisionen

petak, 16.03.2007.

Ja i priroda i razbacana trupla, beznadan jauk, slatkiši...

Click to enlarge.

ČAROBNA ŠUMSKA PRIČA ILI MOŽDA EP O SUŽIVOTU U PRIRODI I KRUŽENJU ŽIVOTA I TVARI U
NEPREKIDNOM CIKLUSU ŽIVOTA - STVARANJU I RASTVARANJU


sabrano berem neubrane ljubičice i prislanjam ih na uho
ne zanima me kako mirišu nego me zanima kad ih uberem čuje li im se
još srce ili ću možda pak čuti kako jadna stenje.. ma zajebavam se nisam ja takav-
i stavljam je u bokserice samo da bi me škakljala svojom pohotnom
stabljičicom i šetam šumskom stazom pun nekog orgazmičkog elektriciteta i cerim se
dok mi bala curi niz bradu. da me barem još neka pčela ubode u kurac dok sam ovako veseo.
sve je lijepo ali sve je zakurac u ovoj šumi kažem sam sebi i skinem hlaće da se bar dobro izserem prije nego odem dalje.. dok sam srao ptičica mi je sletjela na rame, a male zelene travke milovale su mi guzicu. savršenstvo. obrisah se nekim lijepim kamenom možda iz prahistorije ili možda kamen zaglavni no sve u svemu bacih ga daleko u dubinu šume i predadoh njegovu dušu šumskim muhama (onim zelenim što slijeću na govno)
kad sam već obukao hlače i krenuo dalje bacih pogled na svoje sjajno govno i malo mu se osmjehnuh.. kad odjednom ugledam onu ljubičicu posadenu u mom vlastitom đubru -pomislih- novi početak za neke, možda usran ali ipak početak - par divljih flešbekova me vratilo u djetinjstvo kad sam se igrao podno svoje kuće sa tatinom ujnom sa svojih možda 5-6 godina, i sjećam se pogleda na svom licu ka sam ugledao govno kako leži na teraci a tatina ujna vrišti i križa se -to je bilo prvo govno koje sam posrao stojeći (a i zadnje) jer bilo je ljeto i nisam imao unutrašnje hlače - ja sam bio sav izvan sebe - govno je ispalo slobodnim padom kroz nogavicu i ostalo na slobodi potpuno neometano i sretno dok ga nisu bacili u grob u koje svako govno završi - wc!
da se barem mogu vratiti u prošlost i stati na to govno - tad bi se po prvi puta osjećao svoj na svome...
šljunkovitom stazom vraćam se kući i izvlačim hlače iz guzice koja je bila pomalo zajedena sa krhotinama zadnjeg sranja. taj dan je bio posebno vruć i sparan i doslovno se parilo iz nekog životinjskog trupla pored staze. zaveden mirisom približio sam se truplu i ugledao male vrijedne bijele crviće kako se savijaju i gomilaju jedan preko drugog. nasmješih se i njima i rekoh u sebi -nemaj brige crviću- bit ce dovoljno za sve! i u mah izvadih kompaktnu sjekiricu iz svog ruksaka u kojem sam osim sjekire pronašao i toaletni papir ali ga se prije nisam sjetio. uzeh sjekiricu i odsjekoh komad plećke sa trupla i zamotah u celofan - da se nepokvari do kuće po ovoj sparini i vrućini.
već sam na izlazu iz šumarka ali nešto me vuče da se vratim i polako se cijelim putem osvrtah kao da sam nešto zaboravio.. pa da, sjetih se napokon -pišalo mi se i popišao sam se a i sunce žarko je već bilo na svom crveno krvavom zalazu.. otresoh dva put i otplesah u zalazak dok se u blizini čulo jebanje i stenjanje iz nekog starog yuge. amen

Click to enlarge.

- 15:14 - Vaši Komentari (20) - Za Ispis - #