Zmayski z Brega landra naokolo
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
29.04.2011., petak
Jutro u Lori
Bajkeri nemaju neke visoke prohtjeve, i znaju; ako ti na noćenju ne curi za vrat - to je dobar smještaj. Sve preko toga je luksuz i komfor. No ove, dvokrevetne časničke sobe u kojima smo bili smješteni, to je najbolji (besplatni) smještaj u kojem sam bio ikada! Udobni kreveti, peglana posteljina, čiste deke (kad se samo sjetim onih smrdljivih "JNA" deka...), vruć tuš u sobi, sve novo i uredno. Ako je ovo osveta "Četvrte" što smo ih prošle godine kad su došli na dan grada obukli u zagrebački plave majice, mogu samo reći; "Pucajte, dečki! Bez milosti!!!  Dok još "svi" spavaju, odlazim do motora, pored kojih upravo traje postrojavanje. Prčkam po bisagama kad začujem tišinu; svi su u stavu "pozor" - slijedi himna i podizanje zastave - stajem "mirno" i ja odajući počast, prisjećajući se davnih dana kad su jutra tako počinjala. Nakon toga vojnici se razilaze a ja osjećam kako više među njima nisam stranac. Tokom jutra sam uz kavu razgovarao sa našom domaćicom, gospođom Milenom, i priznaje mi kako je malo strahovala od tih "strašnih bajkera" koji joj dolaze, da ćemo joj sve polomiti i zaprljati, motore parkirati u predvorju (kao što su barbari na konjima ujahivali u crkve) i napraviti nered u njenom novom hotelu, ali da joj je sada drago što smo joj bili gosti. Veli da je i sama oduvjek željela biti tako pomalo avanturističkog duha, pa je pozivam da krene s nama, da mjesta na motoru za nju ima - sva se zacrvenjela i veli; možda, jednom kad joj djeca odrastu... Ovo je pogled iz moje sobe pri buđenju. |
