Marketing
Jutro u Lori
Bajkeri nemaju neke visoke prohtjeve, i znaju; ako ti na noćenju ne curi za vrat - to je dobar smještaj. Sve preko toga je luksuz i komfor. No ove, dvokrevetne časničke sobe u kojima smo bili smješteni, to je najbolji (besplatni) smještaj u kojem sam bio ikada! Udobni kreveti, peglana posteljina, čiste deke (kad se samo sjetim onih smrdljivih "JNA" deka...), vruć tuš u sobi, sve novo i uredno. Ako je ovo osveta "Četvrte" što smo ih prošle godine kad su došli na dan grada obukli u zagrebački plave majice, mogu samo reći; "Pucajte, dečki! Bez milosti!!! 
Dok još "svi" spavaju, odlazim do motora, pored kojih upravo traje postrojavanje. Prčkam po bisagama kad začujem tišinu; svi su u stavu "pozor" - slijedi himna i podizanje zastave - stajem "mirno" i ja odajući počast, prisjećajući se davnih dana kad su jutra tako počinjala. Nakon toga vojnici se razilaze a ja osjećam kako više među njima nisam stranac.
Tokom jutra sam uz kavu razgovarao sa našom domaćicom, gospođom Milenom, i priznaje mi kako je malo strahovala od tih "strašnih bajkera" koji joj dolaze, da ćemo joj sve polomiti i zaprljati, motore parkirati u predvorju (kao što su barbari na konjima ujahivali u crkve) i napraviti nered u njenom novom hotelu, ali da joj je sada drago što smo joj bili gosti. Veli da je i sama oduvjek željela biti tako pomalo avanturističkog duha, pa je pozivam da krene s nama, da mjesta na motoru za nju ima - sva se zacrvenjela i veli; možda, jednom kad joj djeca odrastu...
Ovo je pogled iz moje sobe pri buđenju.
Post je objavljen 29.04.2011. u 07:15 sati.