Da, prošlo je, 5 mjeseci i nešto više, ma dobro je, kažu sunce poslije kiše, da ogrije onog što je bolno patio.. Ma ne plačem, a znaš da mi nije lako, ma ko´ je lud, da se odrekne tek tako, tih smedih očiju, a još mi se nisi vratio.
Zaljubiš se, zavoliš nekoga, daju ti pravo da vjeruješ u sreću, a onda ti uzmu to..I ostave ti samo rupu u grudima gdje tišina kuca umjesto srca..I ne mogu više da vas slušam kako pričate o ljubavi..A toliko ste slijepi, da ne možete primijetiti pravu ljubav, ni da trči za vama godinu dana..Da li ste nekada osjetili rupu u grudima, toliku da ste sigurni da vam je neko iščupao srce? Da li zamislite onog koga volite i izgubite dah u trenutku, svjesni da bez te osobe ne možete disati? Jeste li ikada pali na koljena, pred onima koji cijene ponos? Jeste li pokušavali da vratite izgubljeno, kada je to nemoguće? Jeste li ikada tu osobu branili pred njenim prijateljima, i ako vas više ne voli? Jeste li promijenili sebe toliko da budete zahvalni osobi koja vas je ostavila? Ljubav je kada se nekoga ne odrekneš zbog njegovih mana, vec mu pomogneš da ih ispravi..Ljubav je kada čekaš onoga koga voliš i kada znaš da neće doći..Da li ste sada sigurni da znate sta je ljubav!? :)
Ne postoji srce koje ne voli... Ne postoji dusa koja ne boli... Ne postoji oko koje ne place... Ne postoji netko tko te od mene voli jace ..
Jel znaš onaj osjećaj kad neku osobu zavoliš, jače, više od bilo čega.. On je bio nešto što se ne može zamijeniti,što se ne može opisati.. Ne postoji nijedna riječ koja može opisati ono što ja osjećam prema njemu, i ono što bi ja uradila za njega.. Ne žalim niti jednu prolivenu suzu, jer mislim da je vrijedan toga a možda i ne..ne bitno.. Bio je ono što nijedan drugi nije i nikad neće biti..i svi koji su dolazili poslije njega nisu ga zamijenili..Osvojio je moje srce za kratko vrijeme, i mislila sam da sam i ja njegovo.. Ja se samo nadam da će on jednoga dana biti sretan sa svojom djevojkom,sa djevojkom koja će ga iskreno voljeti, koja će biti tu za njega, koja će mu vjerovati i čuvati ga.. 'Pak ja mislim da ga niti jedna neće voljeti ni upola kao što ga ja volim, ovoliku ljubav je nemooguće nekom poklonit, ali ja sam ipak uspjela.. Ne znam što se točno dogodilo sa nama, ali jedno znam, on više nije tu.. Nije tu kad mi je potreban,nije tu da mi pruži zagrljaj u kojem se osjećam sigurno, nije tu da se smije sa mnom, nije tu kad mi je teško, jednostavno on nije tu.. On je sretan bez mene, nastavio je sa svojim životom kao što bi i ja trebala, ali ne mogu, ja živim od prošlosti..od uspomena.. Ja ga još uvijek čekam, čekam kao nijednog do sad.. Svake noći legnem u krevet i zaspim preplavljena raznim emocijama suzama koje me prate svaku noć.... Pred mojim očima se stvaraju slike kad smo bili zajedno, naši pogledi,dodiri,zagrljaji ono bit ce sve oke.... Stvarno je teško biti niko i ništa za osobu koja je tebi sve, za osobu koja te ni ne primjećuje, ali ipak je voliš najviše... D <3
kad sam tuzna i kad mi nije ni do cega samo uzmem medu i zagrlim gaa,bar tad znam da imam dio tebe,da si mi bar u mislima ako nigdje drugdje :/
teško je kad zbog nekog plačeš,a opet samo zbog njega se i smiješ..znam da volim nešto što više nikad neće biti moje..i žao mi je..tebe sam jedino mogla zavoljeti iskreno..volim te i voljet ću te,a ti to nikad nećeš moći promijeniti a niti saznati,misliš "preboljela je,sretna je" možda pred drugima,ali noć,proklete noći ubijaju,mnoštvo uspomena,naša mjesta di smo se nalazili,datumi i sama sjećanja na tebe,boliii,jako boli..ti si jedini koji je zadržao posebno mjesto u mom srcu,jedina volja, i želja,jedina osoba u kojoj sam ja vidla sve i na kraju kao kiša prašinu koja je pomela izgubila zauvijek..želim ti reći hvala što sam te upoznala..kada ti sreća okrene leda,ja ću bit' tu,uz tebe..i kada misliš da nisam,ja bit' ću tu..ako sam potrošila dah da ti kažem VOLIM TE,potrošit ću pluća da dokažem da nisu uzalud izgovorene..ne postoje riječi koje bi mogle opisati moje osjećaje,koje osjećam prema tebi..u moje srce si ušao nenadano i ne primjetno..kada sam shvatila,već je bilo kasno..volim te onako kako se voli samo jednom u životu..tako si blizu a tako daleko..probudio si u meni najljepše osjećaje i zato ti puno hvala..bez tebe ne bih znala kako je voljeti,kako izgubiti,kako doći do dna kako biti onesposobljena zavolit drugog..oprosti što sam te zavoljela,a nisam smjela,što sam dopustila samoj sebi da mi postaneš jedan jedini razlog za život..poslje svega..volim ga..jako me je povrijedio i ne zaslužuje ni da ga pogledam,ali osjećaji su ono protiv čega se ne možemo boriti,ma koliko pričali da nekog ne volimo više i ubjedivali i sebe i druge u to,u jednom trenutku shvatimo da ma koliko se trudili postoji ta osoba koju pokušavamo zaboraviti,jer to je jedino riješenje koje mi vidimo,prosto ne moguće..previše je teško nastaviti dalje bez nekoga tko nam je bio sve..i dalje prva pomisao kada se budim si ti,i dalje držim tvoje slike na mobu,i dalje čuvam tvoje poruke,pamtim svaki datum,iskreno pokušala sam 100 puta sve to obrisati,ali ne mogu,ne želim,previše je teško obrisati to,možda čak i ne moguće,isto je kao i za sjećanja,i dalje te volim.prestala sam da ti se javljam,ali svaki put poželim to učiniti i onda pomislim koliko si me povrijedio,koliko si sad zaparvo sretan bez mene s nekom drugom,i zaboravljena priča,a onda,onda okrenem glavu na drugu starnu,u tom trenutku oči mi se pune suzama,ali onda nabacim već svima poznat osmijeh,borim se sama protiv sebe,u meni se sve kida,ali smijem se iako nemam nikakvog razloga za to,ne dozvoljavam ti da vidiš koliko me je ustvari zaboljelo to što si uradio..iskreno..nadam se da ti je poslije svegaaa bar malo bilo žao i da si baar jednom poželio da mi se javiš,možda ne da bude kao prije,ali samo da vidiš kako sam i šta radim..na kraju..voljela bih da slučajno naletiš na ovo i pročitaš do kraja,možda se prepoznaš,samo da shavtiš šta si mi uradio,da shavtiš da ja tebi to nebi niakd napravila,da t je ipak jedna voljela kao ni jedna dosad..da možda čak poželiš se izvinit..nikada više nebih voljela da bude sve onako diivno kako je bilo zato što bi tome,kao i svemu s tobom došao kraj,previše bih se vezala za tebe,kao i sada,i onda bih opet morala proći kroz sve ovo SAMA,a nemam naviku ponavljati greške..i pored svega,ne bih željela da tebi ovo netko uradi,ni tebi niti bilo kome drugom..pojavit će se sigurno netko tko me nebi nikad ostavio zbog neke druge,netko tko će me voljeti onoliko koliko ja volim teebe,a tebi stvarno želim sve najbolje,znam da sa moje strane ni to ne zaslužuješ,ali kao što sam nekoliko puta rekla,osjećaji su jači od mene..
zauvijek si mi dužan..za svaku suzu koju sam pustila zbog tebe..za svaki osmijeh koji si pretvorio u grč..za svaku ne prospavanu noć i uzaludna nadanja..vrijjeme je prošlo,i puno toga se pormijenilo..izraz lica je još uvijek isti..al bez osmijeha..pogled u prazno..noći posvećene davno izgubljenim snovima..ali nešto je ipak,ostalo isto..
uspomene,suze koje me prate u stopu,obečanja,i svaki djelić izgubljen zauvijek..
i još nešto..mada ne mogu to promijeniti..znajj volimm tee preko previšeeeeeeeeee
Neki datumi se nikada ne zaboravljaju.<33 07.01.2013 i 26.03.2013 :(
I cini mi se da su svi, oko mene ljudi zli, uvijek kada sa mnom nisi ti, tako trebas mi... eeeeeee !
I više ni sama ne znam kako se osjećam poslije svega,razočarana to je premalena riječ za sve...Mislim da ne postoji nešto čime bih sad sve ovo opisala..Ali kao da je i bitno to kako se ja osjećam...Kad njega nije briga,koga će biti?Nikog naravno...Ali i zato me zaboli...
Ne valja to koliko sam se promijenila poslije ovogaa..Ne vjerujem više nikome,ne vjerujem u ljubav,ljudima oko sebe,ne vjerujem da ću se ponovno zaljubiti...Tužno je sve to...Ova nagla promjena...
Više mi ni do koga nije stalo,ali bukvalno...Prije sam mislila samo na to kako će drugima biti,kako njima da ugodim,radila sve za druge i davala maximum,kad bolje pogledam za šta????.Sad toga nema,postala sam previše sebična...Ničije suze me ne mogu dotaknuti,ničija bol...I treba mi jak razlog da krenem plakati,dok sam prije gledajući neki plačipizdičan film ili pjesmu u kojoj bi svaki sekund vidila sebe plakala sad toga nema...Smijem se svim tim glupostima,čitam svakodnevno o tim ljubavima hahaha kako ona pati,on pati pa te neke romantične gluposti na koje bih povratila...Sve mi je fuj...
Postala sam previše odvratna...neka..vrijeme je za promijene na sebi i u sebi :) !! živi život i proživi.!
Ali mi i odgovaraa...
Štaviše,prejak osjećaj :D
On nije bilo tko,nije.. on je decko koji je svakoj mojoj rijeci dao smisao,svakom mom danu dao volju i poticaj..
Svaku moju gresku prihvatio smireno.Svaki dio mene prihvatio i postovao..I kad me pitaju sto mi je??
eto vam odgovor..jer taj decko koliko god da me je povrijedio,koliko god da sam pustila suza ostao je u mom
srcu,u nadanju,u obecanom cekanju i u zelji da se nikad ne zaboravi!Ali kad kazem,kad kazem da mi je stalo
to i stvarno mislim i osjecam.Mozda sam pogrijesila,napravila gresku sto nisam mu puno dokazivala sto sam
ga zanemarila,jebes ga..tad nisam znala sto imam kraj sebe..
A sad se kajem sto sam upoznala te boli me to sto sad te nema,
al' volim te dusom znaj, bila sam spremna sve da dam,
fali mi tvoj zagrljaj jer bez tebe polako propadam,
i kome sad usne darujes i koga mjesto mene milujes dok ja onama razmislam,
nitko te ne voli kao ja meni si jedini ostao od srca te ne odvajam..
Nema za mene... Ja sam vam valjda "trn u oku" , ja sam uvijek ona losa, ja sam ta na koju uvijek se odnose te uvrede, na koju uvijek ide vas bijes... Ja sam ta, koja je gresna i koja nije vama nikada dovoljna koliki god da trud ulozila... Nema veze, oprastam vam..
Doci ce nekada neko ko ce svu tu izostavljenu ljubav da mi da, nekada... Dat' ce mi podrsku, zelju, dat' ce mi srecu, ono sto vi niste, da li cu moci podnijeti to sve, to sto je toliko godina izostavljeno....
..Toliko sam razmišljala šta da napišem ovdje...istina je da nemam šta...nisam ga vidjela vječnost čitavu a i dalje mi prokleto fali..ipak malo se sve smirilo,navikla sam na to da ga nema i da je drugačije čini mi se da ne bih podnijela...više se ne nadam da ga vidim,jer znam da neću..a poslije svega nemam se ja čemu nadati...samo sam velika glupača koja je vjerovala u ništa...
vjerovala da s njim mogu nešto,vjerovala u njega,a sve je to jedno veliko ništa...ništa nije postojalo tada,kao što ne postoji ni sada,samo moja velika želja i ljubav prema njemu...ali kome više pisati i kome šta govoriti,ne vrijedi...svjesna sam ja svega,ali više ni razum ne ide protiv njega,prestala sam se odupirati već odavno...
znam da ovo sa njim nije kao prije što je bilo,a samo zbog toga jer ga nisam vidjela dugo vremena..i lakše mi je...Opet bih voljela da ga vidim samo zbog jedne stvari:Da li će se osjećaji vratiti i da li će se sve nastaviti po starom...al' aeto nisam ja te srećeeee.
Poslije tebe lutao sam preko pola svijeta pratile me svuda suze s tvoga jastuka.
Jos zadrhtim kad ti neko ime spomene, cujem tvoj glas kad neko drugi zove me.. I jos pred spavanje za tebe molim andjele, smognem snage da se nekad lazno nasmijem... Kazu da jednom se voli, ja sam vec voljela, od tebe ost'o je na srcu neizbrisv trag.. Uzalud jos trazim te u drugima, svaki poslje tebe dodje samo kao utjeha..
I tako dođeš mi u san,da ti još jednom ispričam,kako me boliš svaki dan.
I TAKO DODES MI U SAN- PEDJA
"...pustila me je, ne zove više,... I neka je, neću je dirati... Neću da joj sreću opet pokvarim.. A samo kad bi znala .. volim je, prijatelju, volim kao prvog dana... Đubre sam bio mjesecima,mjesecima je ubijao... U jednom trenutku stvorio bih joj sve, u drugom sve uzeo, vratio na samo dno...
Sada se kajem, ali natrag nema... Šta bih sve dao, da tu moju malu blesu opet učinim najsretnijom na svijetu, šta sve ne bih dao za jedan osmijeh - a da sam ja tome razlog. ..Fali mi, prijatelju, i ona, a i ja onakav kakvim me samo ona uspijevala učiniti.. Nikada neće saznati, što sam gori bio - više sam je volio... "
Nisam htjela mnogo,željela sam samo jednu, osobu vrijednu,moga svijeta iz mašte...
uopce ne zelim savrsenog decka..jednostavno..samo zelim normalnog decka i pravu vezu..znate ono..zezanje..setnje..prepiranje ko' koga vise voli..samo zelim osobu s kojom mogu pricati i o ozbiljnim stvarima..da kad se setamo ulicom..gurkamo jedno drugo..ili se drzimo za ruke..da me bez ikakvog razloga zagrli ili poljubi..decka..koji kad sam tuzna..lupa gluposti..samo da bi me nasmijao..da bude tuu i nikad ne ode :(
A je l’ se desi vama, da onako kažete da nećete plakati, da ćete biti jaki, da od toga nema svrhe…I onda vam samo usne zadrhte, zabijete glavu u jastuk i raspadnete se kao nikada do tada?
"Moraš se naviknuti na to, malena..Na ljudsku nepravdu, na jecaj tuge, na časove samoće , na čekanje i razočarenja,na zvuk tišine jer sve je to samo život. Ako budeš sve previše uzimala srcu i davala sebe više nego smiješ, izgorjet ćeš kao tužni noćni leptiri, izgorjet će ono najljepše u tebi i neće ostati ništa, ni sjećanje na onu nekadašnju tebe. Obriši suze, ne troši ih gdje ne smiješ ,trebat će ti još u životu da te podsjete da si čovjek i da ono što se ljudskost zove u tebi umrlo nije, stavi najljepši osmijeh što imaš, udahni duboko i samo zaboravi.. Jer sretan je onaj tko ne pita puno, tko ne traži razloge, tko ne očekuje više nego treba, sretan je onaj tko ne poželi više od onog što mu život udijeli, pa bile to i mrvice sreće, opet, unijele su dašak topline u odaje tvog života, zar ne? Odaberi biti sretna, ma koliko puta mislila da ćeš umrijeti od tuge i boli, ipak sretni smo ili tužni onoliko koliko dozvolimo sebi da budemo.." <3
I tako to krene.. Neka pjesme me sjeti na nas, i onda me srce u grudima steže. Fališ mi više od svega. Ma samo kada bih ugledala to lijepo lice ili bar čula najdraži glas, sve bi bilo drugačije. Ali prokleto te nema i ta daljina me kida i slama. U zoru, pomisao da nisi tu me guši. A šta mogu? Trpim i čekam.. Ponekada isplačem tugu. Gledam tvoju sliku i pričam ti koliko mi fališ, koliko te volim i da bih sve dala da si tu. Molim te, samo nikada ne zaboravi na mene, sjeti se da te netko čeka, da se čuva samo za tebe.. <3
Tropico band- Ti ne znaš
ZNAAAAAAŠ LI DA TE OČI TRAAŽE , DA JOŠ UVIJEK SEEEBE LAŽEM , DA ĆE BITI KAAO NEKADAAAAA
Ne trudi se,ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj, on se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže
Tose Proeski- Jos uvijek sanjam da smo zajedno
znas..
Odakle da krenem,odakle da pocnem..sta reci,kada je sve vec vise puta receno...Imam osjecaj da mogu reci,da mogu krenuti napisati svoju pricu,ali sve mi se cini da ne mogu..Ne cini mi se tako ..Tocka..Moja tocka je meni samo ostala..I zidovi su losi drugari kada se tuga naseli.. Depresija uzela je maha..Crne misli su u prvom redu...on,osjecaji,uspomene sve mi to falii,sve to uija kad dode noc :((( i sve se nadam proci ce,bolji dani doci ce,jer kada dusa boli,izgled lako prevari..Eh moj izgled itekako da vara,vara i mene,a kamoli ljude oko mene.. Nije da sam lose,ali nije ni da sam dobro.. Vise me nista ne cini sretnom.. Svaki izlazak navecer mi je postao samo svakodnevnica,a svaki dan mi je postao "minut tuge",te nesto sto se mora,a ne nesto sto se zeli..,su jos jedan razlog sigurno koji ne doprinosi bas necem pozitivnom..Ali sta mogu.. Ne zelim se mijenjati,ne zelim misliti o buducnosti kad njega nema :(,ne zelim da se zamaram s' tim 'glupostima' zivim jer moram,eto toliko da sam od neke koristi,mada pozelim da me nemaa :'((..Pozelim da odletim negdje daleko,negdje gdje cu biti sama i gdje cu ja stavljati svoja pravila zivota,gdje cu ja lupiti sakom u stol kada mi to dodje,da mogu zaplakati kada me nesto boli,kada se lose osjecam,kada pozelim da nekom kazem, da ga volim da to mogu istog trena uraditi,a ne onda kada bude vrijeme.. da me netko zagrli i kaze sve ce biti uredu,treba mi neko tko ce biti krja mene i sutit,samo sututi toliko da imam nekog,
I ako me ikada budu pitali šta je najvrijednije što sam imala u životu, znam šta ću odgovoriti... To nisu parfemi, nisu dijamanti, ni zlato... Najvijrednije što sam imala su bile jedne smede oči, jedne tople ruke i jedan zagrljaj u koji sam se savršeno uklapala... Prvu i najveću ljubav, jednu želju i jedno obećanje '' Zauvijek zajedno ''
D.A.N.I.J.E.L. <3
'' Valjda si mi počeo nedostajati.. Valjda sam čula neku našu staru pjesmu, valjda su te uspomene vratile nazad... A toliko vremena sam te zaboravljala i pamtila... Puštala te i vraćala ti se... Počinjala ispočetka, vraćala se na staro... Učila da te zaboravim i budila uspomene... Toliko puta prihvatila da nam nije bilo suđeno, a opet, za jedan više put pustila da ti se opet nadam... ''
Koracam ulicama,sama... Prolazim pored mjesta na kojima smo zajedno bili,prisjecam se nas... Prisjecam se toga sto si mi rekao... Kroz glavu su mi prosli svi nasi trenutci,od kada sam te prvi put vidjela,kada sam ti pruzila ruku i rekla svoje ime,do trenutka kada si mi rekao da je kraj,sjecam se svega... Sjecam se i onog datuma ,dana i sata... Sjecam se i onog osmijeha i zagrljaja... Sjecam se svega,a to boli...
"Ma znas ti, dobro znas koliko joj znacis... Znas da se svake veceri nada tvojoj poruci, tvom pozivu... Znas koliko je suza palo na njezin jastuk, znas sve... Koliko je samo puta htjela nestati, unistiti sebe i sve sto joj se naslo na putu... No, ti time samo hranis svoj ego, ne zelis preko ponosa... Ne zelis nju, jer znas da nije dovoljno dobra za tebe. Ali... Hoces li znati kada to sve prestane? Kada te prestane voljeti, hoce li te boljeti?"
Draga moja,sto ti se dogadja zasto si se promijenila otkada je otisao , zasto si se povukla u sebe , kada cujes da ga neko spominje okrenes se i odes na drugo mjesto , kada ga vidis na ulici spustis glavu prijateljice sto ti je , to nisi ti ... Prije njega ih je bilo jos , ali nijedan dosad te nije ovoliko promijenio ...Ne mogu te vise ovakvu gledati , on ti nije vrijedan on je .. STANI ! Kako to mozes uopce i pomisliti a kamoli meni reci , on je bio svo vrijeme divan prema meni , a ja ... a ja to nisam znala cijeniti i sada kada je otisao to sam shvatila , kasno ali barem jesam i nikada nemoj tako o njemu pisati on je predivna osoba i najbolja muška osoba koju sam upoznala i nikada neću niti jednu ruznu rijec reci o njemu jednostavno to nije zasluzio i zelim mu sve najbolje u zivotu da nađe nekoga tko ce ga usreciti i koga će svim srcem voljeti ,ako vec ja to nisam znala... - A ti , sto ces ti ? Zar je bitno sto cu ja ? - Da meni je bitno , ne zelim da patis , da budes nesretna moras uzivati u zivotu barem i bez njega , imas nas imas prijateljeee ! Prijatelju , ja sam sretna kada je i on , ja njega volim jos uvijek svim srcem i tako ce uvijek biti , bit' cu sretna samo kada i on , naravno bice mi mnogo tesko gledati ga s drugom ali moram ..moram kada ga ja nisam znala cuvati , bila sam sebicna i to me je kostalo i prijatelju vise ne zelim da pricamo o njemu jer .. ugl.nemoj , a ja cu valjda biti dobro ...valjda mada mi prokletoo faliii
Tesko je mrzeti nekog kome si srce dao
Tesko je krenuti kad si jednom stao
Tesko je proci kraj nekog ko ti je bio sve
Tesko je voleti , a reci NE!
Ti si istina koju u srcu nosim...
Ti si bice koje ludo volim...
Ti si laz koja me boli...
Znam da je uzalud,al ipak te volim...
Nikad,bas nikad shvatiti necu
zasto sam u tebi trazila srecu
Kada bih imala šansu da te povrijedim kao ti mene, ne bih je iskoristila.
Ako pitas kako sam ... nikako, nikako . Ti bez mene vjerujem več si se navik'o. :(
Kazu mi, da vrijeme ljeeci tugu bol, ja ne zivim od kad vise nisi moj... ukleteni staze, jos me boli kraj , kako mi je samo ti me ne pitaj .
Ko' da sam prokleta, ko' da sam ukleta , jos nisam tako voljela ... tvoje me oci ubise nisam ih jos prebolela.
OSTAVLJENI NIKOM, NE VJERUJU VIŠE !
Ostala je samo slika , jedno sječanje , poneko staro pismo , suze i kajanje!
.. Kad bi barem pročitao ovaj blog, zapravo sve moje blogove koje su posvećene tebi... Ali, ni tad ne bi shvatio, kako je to kad se voli svim srcem, svom svojom snagom i dajući sve od sebe, a na kraju si opet gubitnik... Pomirila sam se s tim da sam te izgubila, da su druge "bolje " i sve te tvoje riječi, koje si na kraju veze rekao.. al' duboko sam u srcu osjetila da nisu " One " ono što tvoje srce želi, i što te može učiniti sretnim...
Šta češ, vrijeme ne možeš vratit, kad bi to moglo.. Napravila bih opet istu grešku, Zaljubila se u tebe ko največa budala, i na kraju dobila samo bol...
Najbolnije je to što se ne može tek tako zaboravit 2 mj " savršene veze" , onih zajedničkih trenutaka onih rijeci "nikad te necu ostaviti ti si moja zauvijek".. ma svega.
Još uvijek tvoje riječi mene bole, i još uvijek si moj san..
Najgore je što sam za kraj naše veze.. Eh, kad bi mi barem ti rekao cemo ovo sve, sada bih se nekako pomirila i rekla: " Ma on je bio samo još jedan u nizu " .. Ali valjda sam to zasluzila...
Na kraju.. samo želim da te zaboravim,i počnem živjeti i osječati ljubav kao što je bilo sa Tobom, ipak još ima vremena., preboljet ču te nekako.
A kad se sretnemo negdje, ma mislim da ču preživjet i to, al bol če se samo povečati.
Ovu moju priču, može shvatit samo moja frendica, koja zna sve o meni, tj. o mojoj i njegovoj vezi.
Najgore od svega sšto te volim :(((( da mi dodes kao nekada i da me zagrlisss. To mi je jedina želja.
Unatoč, boli i svemu ovome.. Ja i dalje imam onaj savršeni osmijeh na sebi koji si ti tako obožavao.
Jbg.. Tužni se smiju najljepše.
Voljela bih da ti kažem koliko te volim, koliko mi značiš... Znaš to? ali nije te briga..
Kad bi razumio samo malo,da postoji netko kome si cijeli svijet,nekom tko je vidio cijeli svijet u tebii... Čuješ li koliko negdje daleko jedno srce kuca i zove te… želim ti reći što još osjećam, da me samo jednom poslušaš, zar tražim previše? Plačem, a suze mi na lice ne naviru, onda poželim da se smijem, a osmijeh nije čuo za mene... TEBE TREBAM da me zagrliš, ali ne mogu jer je to baš ono što sad ne mogu,a trebam i više nego što misliš.. osjećam... poželim život, ali ti nisi tu, a moj život si ti... i tako želim jednu želju za drugom sve dok ne shvatim da si svaka moja želja, moja bol, moj osmijeh, moja patnja, moja suza..
"Eto šta se dešava." - rekla je.
"Pustiš ljude u svoj život, a oni te unište."
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo, ti nemaš ništa s tim..
Iako znam da se to neće desiti, uhvatim sebe kako sjedim i čekam da dođe poruka od tebe. Svaki dan..
Milion osjećanja, TISUCUU misli, stotine uspomena - sve to za jednu osobu.
Svaki dan o tebi nova laž, a znaju da nikad nikoga kao tebe ja voljeti NEČU !
U životu sretneš osobu koju nisi očekivao. Uradiš ono što si mislio da nikad nećeš.
Nisi zaljubljen, ali je nešto gore i jače od toga. Imaš, a nemaš.
I čekaš da se završi. Da se vratiš onome koga imaš, i da se vrati onoj koja ga ima.
Ali uvijek iznova, nešto vas spoji i opet se imate, a neMILIGRAM 3 - Andjeo
Kad bih rekla da ga još uvijek ima u meni, možda bih slagala... Ali kad bih rekla da sam ga preboljela, sigurno bih slagala...
Volim ga onako kako nikada niko neće moći ni zamisliti, ni objasniti, ni izmisliti... Priznajem, nije savršeno, ali je najsavršenije što znam...
Ponekad je osoba koju najviše želiš, osoba bez koje si najbolji...
S vremenom sve preboliš, bivših se ni ne sjetiš, a nekog drugog zavoliš...
Možda se kajem zbog načina na koji smo završili, ali se nikada neću kajati zbog onoga što smo imali.
'' Ja poslje tebe nemam zivot i nemam gdje da trazim spas ja disem al ne kuca srce, sve umrlo je poslje nas .. I tako dodjes mi u san da ti jos jednom ispricam, kako me bolis svaki dan, da jos se vinom trujem kad god ti ime cujem ..
A ti za ruku drzis me i kazes da ce proci sve, gledam u oci najljepse, placem ,al jos se trudim, samo da ne poludim ..
I tad se u suzama budim ...
Daleko od očiju,daleko od srca'... Ali ništa nije pogrešnije od tog...što smo udaljeniji bliže su nam srcu oni osjećaji koje pokušavamo ugušiti i zaboraviti... Ukoliko smo daleko od voljene osobe,svako tko prodje pored nas na ulici podsjeća na nju... Jer...ono što oči ne vide srce osjeća...Jaka sam, izdržljiva... netko bi rekao nesalomljiva.... Čak i ja imam tu prokletu potrebu da me zagrliš... da ti zagnjurim glavu na grudima i slusam ritam ljubavi tvoga srca... da mi kažeš: " Hej, sve je u redu... Tu sam... volim te " .. -Kako možeš bez njega? -Mogu? Tko je rekao da mogu bez njega? Ja moram! To je postao moj zadatak, žvotna navika... Previše ga volim da bih mu kvarila sreću... Previše sam slaba da se borim za njega... Pustit' ću ga, odtugovati ću i preživjeti... Nadam se..." Znaš, poslije miliona sekundi daljine, poželim samo da podjelim sa tobom blizinu i šutanju.. Da isprepletem prste sa tvojima, približim ti osmijeh i upijem miris tvog parfema... I da te ljubim... Dugo... Da ti poljupcima ispričam koliko mi nedostaješ kad odeš..." Svaka žena treba da zna: Muškarac koji te iskreno voli, nikada te neće napustiti bez obzira koliko je situacija teška... Svaki muškarac treba da zna: Žena koja iskreno voli - Biće bijesna na tebe, zbog mnogo stvari ali će i dalje biti uz tebe !eZnaš onaj osjećaj kad ti je dosta svega i kad bi negdje pobjegao od svih... Kad te niko ne razume, a svi se kao trude. Kad te neke osobe razočaraju, iznevere. Dođe dan kad ne želiš progovoriti ni reč. Kad misliš na nešto. Kad poželiš mnogo, a znaš da ti treba samo malo... Kad želiš da nisi, a znaš da jesi... Kad kažeš sve je ok, a nije... Kad se praviš da si sretan, a tužan si... Kad ništa nema smisla... I ne možeš više...
Ana Brstilo-suze na jastuku
jos jedna neprospavana noc
a tebe nema
i neces mi doc’
Znam da si pored nje
da sada ona ti je sve
Boze kako boli
sto te ne mogu vratiti
I na koljena bi pred tobom pala
da mi se vratis ja sve bi ti dala
da pored mene opet zaspis
jutrom kad se probudis
da ponovno me zavolis
Sad sve govoris njoj
sto nekad meni si govorio
sreca, mir, djeca i dom
sve ces to imati s njom
Ove suze je lako obrisati
al’ trag koji ostaje
zauvijek sjecat’ ce me na tebe
znajj da imam razloga da živim za nekog.
Jer trenutno živim samo za njeg.
Za nas. <33 :((((
Znaš da si još uvijek tu... Tu,sa lijeve strane, gdje sve tuge počinju... Spavaš još uvijek, prekriven mojim snovima, od svakog bola sakriven... Znaš da si još uvijek tu... Tu, gdje moji snovi nestaju... Znaš da je february tako blizu... Tu, na pragu moje boli... Dolazi nepozvan, ali ipak dugo očekivan... Znaš da opet počinje, igra kojoj kraj ne nazirem, počinje moj kraj s' tobom, kao i uvijek protkan mojim bolom..
Sve je tako čudno.. Čudno je ovo vrijeme, čudni su ljudi, čudna je ova moja ljubav prema njemu.. Čudno je kako izdržavam sve ovo... Kako uopće više imam snage nakon svega, kako se sudržim da se ne slomim kad ih vidim zajedno... Divim se sama sebi... Čudno, zar ne ? Koliko samo uložim truda u te dvije minute, dok prolazi pored mene, da bih ja ostala hladna, bezosjećajna, a unutra vrištim.. Vrištim jer ne mogu ga pogledati u oči , srce mi se kida, što samo tako hladno prolazi pored mene... Boli me ova sudbina, jako .. Svaku večer sanjam ' nas ' , sanjam da smo zajedno , da trčimo po ulici i svađamo se tko više može voljeti , sanjam da krijemo od svih, da se iskradem iz kuće, samo da bih njega vidjela, ali samo sanjam.. Ne znam dokle ? Dokle boriti se, dokle 'nadati' se, kada znaš da od toga nema ništa, da mu ništa ne predstavljam u životu i da je sretan bez mene ? Booli jako.. Iz dana u dan je sve gore i teže.. Bože, daj mi snage!
- Ponekad uhvatim samu sebe kako zamišljam da hodamo zagrljeni i on se poigrava mojom rukom
držući je čvrsto kao da me ne da nikome, i samo ponekad zamišljam kako se stvara užasna tuga
na njegovom licu a on je želi sa mnom podjeliti. Zamišljam kako noćima razgovaramo i kako
me nikome ne da. Nikada! I samo ponekad sanjam da mi tiho šapuće reči ''volim te'' ljubeći
moje obraze kao da me ljubi sada i nikada više. Ako se to zove ljubav onda da, sigurno ga volim...
Da, sestro, sad ga volim još jače, jače nego ikad prije... Nije se promijenio mnogo, ali je bolji bar za mene... Cijeni ono što ima, i trudi se da me ne izgubi ponovo.. Daje mi nadu za dalje, možda zvuči čudno jer se to rijetko nalazi kod muškaraca, ali sve mi češće i češće govori koliko me voli, poštuje, koliko mu je stalo, šta bi sve uradio za mene i da sam mu stalno u mislima.. Možda ne vjeruješ, sestro, ali dokazuje to često, i sve na bolji i bolji način... I sad kad mi netko kaže, sestro, da su svi muškarci isti, varaju se, gadno se varaju... Ipak ima muškaraca koje vrijedi čuvati.... A znaš, sestro, šta je najljepše kad smo zajedno i sami na nekom mjestu? Najljepše je kad zajedno šutimo i brojimo u sebi poljupce, bezbroj ih je, sestro... Hvala ti, sestro, što si me podržavala u tome da nastavim s njim dalje, jer bez tebe bih možda lako odustala od nas, ali vidim da si imala pravo, bolji je nego ikada, sestro, i volim ga svim srcem.... Ne želim da se ovo između nas ikad završi, nikad...'' :$ <3 Zašto se praviš da te briga za njega, a kad ti pogledam u oči uvijek sijaju kad ti ga neko spomene? Prijateljice bar ti probaj da me razumiješ, da pravim se, neću da drugi vide da patim zbog nekog kome sam ja na kraju uma... Razumijem te, ali šta ako ti njemu značiš , šta ako dijelite iste osjećaje? To je nemoguće, on se nikada neće promjeniti, i ako je tako kao što pričaš, nikad mu ne bih mogla dati drugu šansu..Ti govoriš jedno, ali znam da ti srce govori drugo.. da govori, ali srce samo lupa, ne mogu uvijek slušati srce... Prijateljice ti njega nikad nisi ni prestala voljeti.. Ne mogu da ga ne volim, nekad mislim da nikad neću naći nekog nalik njemu... Čula sam da se raspituje za tebe, čak je pitao da li si sretna? A da li on zna da ja uvjek isto tako pitam za njega, jer ako je on sretan i ja sam... Nikad nisam vjerovala da bi nečiji osmjeh mogao da mi uljepša dan, a sada bih sve dala da vidim taj njegov osmjeh, kao nekada što se smijao samo za mene...
:(((((((((((((((( dadoo volimm :((((((
Nemam više snage... Ustvari odavno ju nemam... Nemam ni suza... Navikla sam na ovu bol, koja nikako da prestane... Navikla sam na izdaje, koje se redaju jedna za drugom... Ima li tome kraj ? Pitam se... Zar se nisam dovoljno borila? Zar nisam zaslužila da budem sretna, bar malo? Malo.. Samo da i ja osjetim što je to... Da osjetim sreću .. A ovako osjećam samo bol... Bol, bol, bol .. A onda se postavlja pitanje ; on, šta je s njim ? On je daleko s drugom... Ja sam se navikla već da ga nemam.. Navikao je moj jastuk koji je jedini svjedok mojih suza i boli, kao i neprospavanih noći.. Nisam htjela mnogo, željela sam samo jedno ; da me neko voli onako kako ja njega volim...
Znaš da si još uvijek tu.. Tu,sa lijeve strane, gdje sve tuge počinju... Spavaš još uvijek, prekriven mojim snovima, od svakog bola sakriven.. Znaš da si još uvijek tu.. Tu, gdje moji snovi nestaju... Znaš da je juli tako blizu... Tu, na pragu moje boli... Dolazi nepozvan, ali ipak dugo očekivan... Znaš da opet počinje, igra kojoj kraj ne nazirem, počinje moj kraj s' tobom, kao i uvijek protkan mojim bolom...
Koliko god se trudili da shvatimo nekoga koga ne shvaćamo nikada ne možemo to u potpunosti sebi objasniti zbog čega i zašto je netko takav kakav je...Svi smo se mi rodili isti,bez ičega i svi ćemo napustiti ovaj svijet isti,bez ičega...Mnogi ljudi provedu život u trci za novcem,u trci za znanjem,u trci za dokazivanjem da su bolji od tebe ,mene i drugih,mnogi provedu život u trci za čistim preživljavanjem a neko život provede u maštanju i snovima,u trci za nekim koga vole,bez koga ne mogu,čekaju jedau poruku ili poziv da dode,a nema ga...Na kraju krajeva svi smo mi ljudi bez obzira koje vjere,koje boje kože ,visoki niski,debeli mršavi,lijepi ružni...Sudbina nam je na kraju svima jednaka...I tako čovjek čitav malesni život provede u nekoj trci ne okrečući glavu lijevo i desno,ne gledajući jutarnji izlazak sunca niti opadnuto jesenje lišće niti igru oblaka na plavetnilu...Nesvjesno ne dajemo odmora svojoj duši,i polagano se svijet pretvara u jedan veliki hodajući kompjuter koji sve pamti i registrira ali osjećaja nema..Polagano i ne primječujući ljudski osjećaji se mjenjaju ,polagano starost nas stigne i tek tada razmišljamo o svemu onome što je prošlo...Tada imamo samo uspomene i zaljenje za nečim što smo mogli uraditi ili ispraviti a nismo...Poslje žaljenja i uspomena polagano nestajemo i mi...Odlazimo negdje na neko mjesto o kojem postoje mnogi mitovi i priče ali sa kojeg se mjesta još nitko nikada nije vratio da nam ispriča...Zapamti da život je previše kratak ,ne trči uzalud za nečim što nije vrijedno ljepote života ,budi čovjek i ostani čovjek...
Znaš one djevojke što se šetaju ulicama,a ne skidaju se po klubovima...One što rietko ko' poznaje i kad se negdje pojave potpuno su obične..Ne nabijaju sise, ne uvlače gačice u dupe i ne slikaju se takve za fejs..One što uče svakog dana, redovno dolaze u školu - ne dolaze pijane, rasčerupane, kao da je četa vojske prešla preko njih već uredne,očešljane... One što tebe zovu i onda kad nemaš lovu, što sjedite u parku i pričate o potpuno nebitnim stvarima..Cure koje dovodiš u svoju kuću, upoznaš sa svojom porodicom...Prijatne, kulturne, dostojno odjevene…Cure koje te nasmiju za dobro jutro, koje ti spremaju iznenađenja... One koje ti daju srce,a ne spavaju odmah sa svima..Takve djevojke treba poštovati, kod nas sve izgleda obrnuto...
Voli se ono što je jeftino i što svako ima :)
Vecina vidi sve u tome,a cure,cure sa osjećajima,ništa..
A eto ja sam htjela samo malo ljubavi, samo malo borbe i dokaza da me je zaista volio..
moj zivote bit će bolje jos sam dobre voljee :/
Samo da je veceras tu, da mu sve kazem, da ispraznim dusu... Ne mogu, nesto steze tu u grudima, tesko disem, suze same teku... Nema vise nikoga tu, da mi kaze da ce sve biti uredu, nema nikoga ko ce me nasmijavati nekim glupostima samo da bi ja bila dobro... Iz minute u minutu sve teze dolazim do zraka, i znam da ovo nije poslednji put...
Nikada više nijedno od nas ni pred kim neće moći ispasti najveće dijete na svijetu i biti ponosno na to., Nikada. Ja više nikome neću pjevati na sred ulice iz sveg glasa, zatrčati se prema njemu pa skočiti na njega,drzati ga za ruku i šetati... Ja više nikome nikada neću obećati zauvijek, jer sad vidim da jedno ne može nositi „zauvijek“ na svojim leđima. Ne može, vjerujte mi. ..Ja više nikada nikoga neću zvati svaki put kad budem na rubu suza jer ja više nikada neću plakati... Ja se više nikada neću boriti, jer na kraju, vidiš da ma koliko se borio, gubiš ono najdraže kad najmanje želiš to.. Ja više nikada nikoga neću zagrliti najjače i reći da će sve biti u redu dok nas ima, jer će nas nestati. Vjerovatno ubrzo... Ja više nikada u životu neću imati priliku da prvi put ikada vidim nekog kao ON i zaželim želju i nikada je ne otkrijem... Samo je sakrijem negdje duboko u sebi i Boga molim svako veče pred spavanje da mi je ostvari,da mi ga čuvaa... Više nikada moju ruku neće uzeti ona topla ruka i jako stisnuti, pogledati me u oči, nasmijati se i reći koliko me voli i da sam jedina... Jer nisam... Nijedno mu nisam bila...
Nisam bila savršena, ali to sam i sama znala... Bilo je ljepših, boljih, onih koje bi mogle puno više da mu daju, a ja sam samo bila netko tko je za njega uvijek imao tople ruke i grijao njegove, netko tko ga tjerao da se bori i onda kad je najmanje imao snage, netko tko je svim snagama pokušao da ga zadrži kad je odlazio i netko koga je on pustio da ode bez ijedne jedine riječi koja bi samo ukazala na ostanak... Jer da jest, ja bih sa njim ostala, vjerujte mi... Rekoh, nisam savršena, ali teže mi je bilo kad sam shvatila da nisam ni jedina... Čovječe, je li vi uopće imate pojma o tome kako to boli?
Mislim , barem približno ? Kako najjače zaboli kad saznaš da neko želi da odeš od njega a ne zna kako da te natjera.. Kad znaš da u njegovom srcu, u srcu čovjeka toplih ruku sa očima djeteta, još uvijek stanuje ljubav, a da tebe nema ni malo... I da te možda nikada neće ni biti... Strašno je to saznanje prijatelji.. Ali eto, žena sve preživi i krene dalje.. Izbaci iz glave ona glupa obećanja da te neće nikad napustiti,da neće napravit istu grešku.., da će on biti tu kada mi bude potreban, da nikada neće otići, da će zauvijek biti samo ona ta koja posjeduje i njegovo srce i misli i onu najveću laž, ono najveće obećanje, da mu je stalo do nje... Sve pokušaš zaboraviti.. Ne zato što možeš, već zato što je previše teško zaboraviti,a moraš.. I poželiš mu sreću iako znaš da mu nitko veću sreću od tebe nikada neće moći dati kad on shvati da je kasno... Kad shvati da si ti bila ona od koje je bježao cijelo vrijeme a da si samo ti bila ona koja se za njega borila.. Koja se zbog njega odricala svega... I svih.
I on te nikada više neće najjače zagrliti i onda dugo ljubiti... Nikada više neće šetati s tobom,sjediti u parku,pričati s tobom... Nikada više neću sjediti ti u krilu na našoj staroj klupi, slušati tišinu i moliti Boga da zaustavi vrijeme... On jednostavno nikada više neće biti tvoj, shvatiš to najednom, ode od tebe, baš onako kako je on i želio, poželiš mu sreću sa njom i što je najvažnije, zaplačeš iako znaš da nebi to smjela,moliš ga da ostane,a on te odbije kao nitko... Nikada mu ne kažeš da je za tebe on značio prestanak svega najljepšeg što si imala i odgurivanje vlastite sreće od sebe...iako neznaš da je zadnji put samo ga još j zagrliš,poljubiš mislći kao te neće napustit..na kraju ipak to napravi..bez obzira što vidi ,što pokazuješ da ti previše znači..na kraju,zaželiš mu svu sreću svijeta i naučiš se moliti za njega i kad više nije pored tebe.. Sjećaš se koliko planova smo imali ? Ljubavi, šta smo uradili? Više se ni ne prepoznajem... I jesi baš morao da odeš tamo ? Nije mi bitno gdje želiš dalje, ali ja želim sa tobom... Glupo je da čekati jedno drugo odvojeno, jer plan je bio da te volim,čuvam,pazim i nikad ne napustim... Dogovor je bio da zauvijek budemo sretni..
Dosta je više, vrati se i pusti me da te volim više nego što sam ikada samu sebe voljela... Onako kako najbolje znam... Šta je sa onom velikom ljubavi, i velikim obećanjima,onim riječima i svi oni dani koje ćemo provoditi zajedno... Sad ne znam ni šta bih ti rekla da te vidim...
Čuj, želim ti i dalje sreću kao i uvijek što sam željela... I želim da mi budeš sretan i da par ovih godina bez mene, ne zaboraviš na sva naša obećanja... Opet ćemo biti zajedno, znaš to jel’ tako ? Zauvijek ćemo biti zajedno ispod ovog nebaaa... Ja sam od prvog dana bila tvoj malac i ostala sam uvijek.. I tu sam, čekam te.. I tu sam.. Volim te.. I uvijek ću..
Tvoj malac, od prvog dana našeg, do mog zadnjeg
Samo da sam znala da će ono biti naš zadnji susret, bolje bih ga iskoristila... Duže bih gledala one najljepše oči, bolje bih svaku tvoju riječ upijala, naslonila glavu na tvoja prsa i slušala otkucaje tvoga srca koje je kucalo istim ritmom kao i moje... I točno da sam znala da te više vidjeti neću, ja ne bih iz tvog zagrljala izlazila, ne bih se osmijehom oprostila, a zasigurno nikad ne bih niti otišla...
Da li imaš snage proći pored mene i pogledati me? Da li mirno spavaš tokom noći , da li ti dolazim u san ? Da li nekad poželiš vratiti vrijeme i ispraviti učinjeno ? Da li se sjetiš svih naših obećanja , svađa, pomirenja, izgubljenog vremena ? Da li si se sjetio 07.01.. da li si shvatio značenje tog datuma ? Da li si i jednom rekao : ' Bože , ta cura me je stvarno voljela ? ' Da li ti je ona sada sve? Da li nju voliš i činiš sve za nju ? Da li njoj pred cijelim svijetom iskazuješ ljubav ? Da li se BORIŠ za nju, za vašu ljubav ? Vidiš maleni , toliko pitanja, ali ja odgovora nemam... Toliko boli, toliko suza, toliko patnje .. Toliko toga učinjenog, toliko prošlosti, one prošlosti koja me muči i ne da mi mira noćima.. Toliko pogrešnih postupaka, onih zbog kojih si ti odustao, jer nisi razmišljao, a mene ostavio u tami... Sada sve što vidim jeste ta tama.. Sve je crno.. Moja bol je crna, moje suze su crne, moja ljubav prema tebi je crna.. Moja snovi su srušeni.. Nada nestala... Snaga me napustila... A vjeru sam izgubila...
< | kolovoz, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |