znas..
Odakle da krenem,odakle da pocnem..sta reci,kada je sve vec vise puta receno...Imam osjecaj da mogu reci,da mogu krenuti napisati svoju pricu,ali sve mi se cini da ne mogu..Ne cini mi se tako ..Tocka..Moja tocka je meni samo ostala..I zidovi su losi drugari kada se tuga naseli.. Depresija uzela je maha..Crne misli su u prvom redu...on,osjecaji,uspomene sve mi to falii,sve to uija kad dode noc :((( i sve se nadam proci ce,bolji dani doci ce,jer kada dusa boli,izgled lako prevari..Eh moj izgled itekako da vara,vara i mene,a kamoli ljude oko mene.. Nije da sam lose,ali nije ni da sam dobro.. Vise me nista ne cini sretnom.. Svaki izlazak navecer mi je postao samo svakodnevnica,a svaki dan mi je postao "minut tuge",te nesto sto se mora,a ne nesto sto se zeli..,su jos jedan razlog sigurno koji ne doprinosi bas necem pozitivnom..Ali sta mogu.. Ne zelim se mijenjati,ne zelim misliti o buducnosti kad njega nema :(,ne zelim da se zamaram s' tim 'glupostima' zivim jer moram,eto toliko da sam od neke koristi,mada pozelim da me nemaa :'((..Pozelim da odletim negdje daleko,negdje gdje cu biti sama i gdje cu ja stavljati svoja pravila zivota,gdje cu ja lupiti sakom u stol kada mi to dodje,da mogu zaplakati kada me nesto boli,kada se lose osjecam,kada pozelim da nekom kazem, da ga volim da to mogu istog trena uraditi,a ne onda kada bude vrijeme.. da me netko zagrli i kaze sve ce biti uredu,treba mi neko tko ce biti krja mene i sutit,samo sututi toliko da imam nekog,
Post je objavljen 13.08.2013. u 14:07 sati.