Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

četvrtak, 01.08.2013.

jer volim te i voljet cu te zauviiijekk :( <33

Nikada više nijedno od nas ni pred kim neće moći ispasti najveće dijete na svijetu i biti ponosno na to., Nikada. Ja više nikome neću pjevati na sred ulice iz sveg glasa, zatrčati se prema njemu pa skočiti na njega,drzati ga za ruku i šetati... Ja više nikome nikada neću obećati zauvijek, jer sad vidim da jedno ne može nositi „zauvijek“ na svojim leđima. Ne može, vjerujte mi. ..Ja više nikada nikoga neću zvati svaki put kad budem na rubu suza jer ja više nikada neću plakati... Ja se više nikada neću boriti, jer na kraju, vidiš da ma koliko se borio, gubiš ono najdraže kad najmanje želiš to.. Ja više nikada nikoga neću zagrliti najjače i reći da će sve biti u redu dok nas ima, jer će nas nestati. Vjerovatno ubrzo... Ja više nikada u životu neću imati priliku da prvi put ikada vidim nekog kao ON i zaželim želju i nikada je ne otkrijem... Samo je sakrijem negdje duboko u sebi i Boga molim svako veče pred spavanje da mi je ostvari,da mi ga čuvaa... Više nikada moju ruku neće uzeti ona topla ruka i jako stisnuti, pogledati me u oči, nasmijati se i reći koliko me voli i da sam jedina... Jer nisam... Nijedno mu nisam bila...
Nisam bila savršena, ali to sam i sama znala... Bilo je ljepših, boljih, onih koje bi mogle puno više da mu daju, a ja sam samo bila netko tko je za njega uvijek imao tople ruke i grijao njegove, netko tko ga tjerao da se bori i onda kad je najmanje imao snage, netko tko je svim snagama pokušao da ga zadrži kad je odlazio i netko koga je on pustio da ode bez ijedne jedine riječi koja bi samo ukazala na ostanak... Jer da jest, ja bih sa njim ostala, vjerujte mi... Rekoh, nisam savršena, ali teže mi je bilo kad sam shvatila da nisam ni jedina... Čovječe, je li vi uopće imate pojma o tome kako to boli?
Mislim , barem približno ? Kako najjače zaboli kad saznaš da neko želi da odeš od njega a ne zna kako da te natjera.. Kad znaš da u njegovom srcu, u srcu čovjeka toplih ruku sa očima djeteta, još uvijek stanuje ljubav, a da tebe nema ni malo... I da te možda nikada neće ni biti... Strašno je to saznanje prijatelji.. Ali eto, žena sve preživi i krene dalje.. Izbaci iz glave ona glupa obećanja da te neće nikad napustiti,da neće napravit istu grešku.., da će on biti tu kada mi bude potreban, da nikada neće otići, da će zauvijek biti samo ona ta koja posjeduje i njegovo srce i misli i onu najveću laž, ono najveće obećanje, da mu je stalo do nje... Sve pokušaš zaboraviti.. Ne zato što možeš, već zato što je previše teško zaboraviti,a moraš.. I poželiš mu sreću iako znaš da mu nitko veću sreću od tebe nikada neće moći dati kad on shvati da je kasno... Kad shvati da si ti bila ona od koje je bježao cijelo vrijeme a da si samo ti bila ona koja se za njega borila.. Koja se zbog njega odricala svega... I svih.
I on te nikada više neće najjače zagrliti i onda dugo ljubiti... Nikada više neće šetati s tobom,sjediti u parku,pričati s tobom... Nikada više neću sjediti ti u krilu na našoj staroj klupi, slušati tišinu i moliti Boga da zaustavi vrijeme... On jednostavno nikada više neće biti tvoj, shvatiš to najednom, ode od tebe, baš onako kako je on i želio, poželiš mu sreću sa njom i što je najvažnije, zaplačeš iako znaš da nebi to smjela,moliš ga da ostane,a on te odbije kao nitko... Nikada mu ne kažeš da je za tebe on značio prestanak svega najljepšeg što si imala i odgurivanje vlastite sreće od sebe...iako neznaš da je zadnji put samo ga još j zagrliš,poljubiš mislći kao te neće napustit..na kraju ipak to napravi..bez obzira što vidi ,što pokazuješ da ti previše znači..na kraju,zaželiš mu svu sreću svijeta i naučiš se moliti za njega i kad više nije pored tebe.. Sjećaš se koliko planova smo imali ? Ljubavi, šta smo uradili? Više se ni ne prepoznajem... I jesi baš morao da odeš tamo ? Nije mi bitno gdje želiš dalje, ali ja želim sa tobom... Glupo je da čekati jedno drugo odvojeno, jer plan je bio da te volim,čuvam,pazim i nikad ne napustim... Dogovor je bio da zauvijek budemo sretni..
Dosta je više, vrati se i pusti me da te volim više nego što sam ikada samu sebe voljela... Onako kako najbolje znam... Šta je sa onom velikom ljubavi, i velikim obećanjima,onim riječima i svi oni dani koje ćemo provoditi zajedno... Sad ne znam ni šta bih ti rekla da te vidim...
Čuj, želim ti i dalje sreću kao i uvijek što sam željela... I želim da mi budeš sretan i da par ovih godina bez mene, ne zaboraviš na sva naša obećanja... Opet ćemo biti zajedno, znaš to jel’ tako ? Zauvijek ćemo biti zajedno ispod ovog nebaaa... Ja sam od prvog dana bila tvoj malac i ostala sam uvijek.. I tu sam, čekam te.. I tu sam.. Volim te.. I uvijek ću.. cry cry


Tvoj malac, od prvog dana našeg, do mog zadnjeg cry

01.08.2013. u 19:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.