Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

nedjelja, 29.09.2013.

Jer kako volimo se ja i ti, tako sse tajno moja ne voli.

U životu sretneš osobu koju nisi očekivao. Uradiš ono što si mislio da nikad nećeš.
Nisi zaljubljen, ali je nešto gore i jače od toga. Imaš, a nemaš.
I čekaš da se završi. Da se vratiš onome koga imaš, i da se vrati onoj koja ga ima.
Ali uvijek iznova, nešto vas spoji i opet se imate, a neMILIGRAM 3 - Andjeo

29.09.2013. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 25.09.2013.

srecom..

Trebala sam šutjeti, ali eto nisam..Nisam poput drugih,
koji šute, sami sebe izdavaju svojim naivnim pogledima.
A, ima takvih mnogo. A malo ovakvih poput mene, drugačijih, luđih..
Ali, srecom takva sam..


25.09.2013. u 16:37 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 14.09.2013.

Ako mene pitate da l` mi nešto fali... ime njeno˙ zovite dirajte gdje boli

Amadeus band-Ako mene pitate

14.09.2013. u 15:16 • 0 KomentaraPrint#^

..i kad navrati nam tuga, ti u meni nađi snagu prijatelja vjernog druga..

Toni Cetinski-Znaj da bit cu tu

14.09.2013. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#^

!<3 !

Poznavao sam je kao veselu djevojku. Djevojku koja svoj osmijeh nikada nije skidala sa lica, sjećam se da je imala najlepši osmijeh koji sam ja vidio. O, kako sam ja voljeo kada se ona smije. A priča, u tome je niko nije mogao prevazići. Uvijek je mogla pričati, o svemu, ‘za desetoricu’. Voljela je ona mene, itekako sam siguran u to. Ali imala je ona onih svojih noći, kada joj ni do čeg’ nije bilo. Tad’ bi mene nazvala, i sve svoje strahove i tuge ispričala. Tad’ sam shvatio druže, koliko mi je bitna. Promjenila me na bolje. Učinila da mnoge stvari shvatim i prihvatim ih takve kakve jesu. Mogu ti reći da mi nedostaje. Nedostaje mi moja malena, nedostaje onaj njen osmijeh, nedostaju sve njene gluposti i ja onakav kakav sam bio uz nju. Nije više ista, kažu sretna je al’ ja znam da to nije to i znam da se drži obećanja, koje je zadnji put rekla. Al’ znam i to da ja više za nju ne postojim.

14.09.2013. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 12.09.2013.

treba se samo navici na sebe poslije je sve lako. . . . .

Što dalje od bola i samoće koja umara poći ću sama.

12.09.2013. u 09:15 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 11.09.2013.

Tu sve na tebe sjeća me.

U kasne sate,kao da si tu. ..U mraku, kao da vidim sjaj onih tvojih očiju.. U hladnoj noći, kao da osjećam tvoj topli dodir.. A onda, kada otvorim oči, vidim da nisi tu... Suze ne mogu spriječiti, jer najviše mi fališ baš tada, kada sam sama u sobi... Fališ, jer nema tko da me zagrli kad je najteže,da mi kaže da me voli i da će biti uvijek tu,ugrije, gleda, dodiruje, nema tko da me poljubi za laku noć.. A i ne želim nikoga drugog.. Želim da ti budeš taj... Želim samo tvoj pogled, dodir, želim da gledam tvoje oči, želim samo tebe, sad, uvijek i zauvijek. tuzan tuzan

Dzenan Loncarevic- Izbegavam

11.09.2013. u 09:52 • 0 KomentaraPrint#^

Neke želje i osobe ostaju vječne !

Puno je želja koje su u mojoj glavi,ali samo je jedna okupirala moje srce i dušu,a to je želja ta tobom,želja da si moj,jer ja sam tvoja,vjeruj u to.Znam da nisam najbolja,ali te sigurno volim više od bilo koje druge!Kada pokušam nekome da objasnim koliko te volim,kažem da sve zvijezde,planete,sunce i nebo kada bi se sastavili pokazali bi samo jedan mali dio moje ljubavi prema tebi,koju je jednostavno nemoguće opisati...Ni jedan od milion razloga da te ostavim nije bio jači od moje ljubavi i nikad te nisam ostavila...Čak i ako ne budemo zajedno,neću te ostaviti,jer ti si ono što ostaje tu za cijeli život..Znaš da je i zašto je to tako..Ni jedan neće moći biti ono što si ti...Ni jedan me neće znati gledati,ljubiti i milovati kao ti..Nadam se da ćeš me se kada dođe kraj sjećati kao nešto lijepo..I znaj da ako se moja želja ne ispuni,neće nestati..Uvijek će ostati na istom mjestu,u srcu,i čeznut ću za njom,kao i za tobom,uvijek i zauvijek.. <3

11.09.2013. u 09:42 • 0 KomentaraPrint#^

:(

“Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad čujem tvoju najdražu pesmu, kad ti neko spomene ime... Isti stari osjecaj, kao da nikada nije ni prestalo... Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se sjetiš, a opet, sjetiš se svaki dan. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jest, znam da jeste, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, i da se i dalje skupa smješimo istim stvarima, da se dopisujemo o glupostima, da krenem za tobom kad se naljutiš, da me neočekivano zagrliš… Ali toga nema više, nema više onog starog tebe.. Samo uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti.... ”

11.09.2013. u 09:34 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 09.09.2013.

šteta po nas.

znala sam i prije nego što si mi rekao da je gotovo... Moje srce već je naviklo na kraj... Ali samo što se ovaj put nisam nadala kraju, nego novom početku... Obećavali smo mnogo, a samo jedno nismo obećali, da ćemo otići jedno od drugog... I baš to neobećano se ostvarilo... Šteta, šteta i po mene i po tebe, šteta po nas.. :(

09.09.2013. u 16:02 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 07.09.2013.

večeras i zauvijek..........

Jovan Perišić-Kako je tako je

zivim od proslosti od secanja na nas
gresim a greh si ti sto bol mi ostavljas

ljubav bez ljubavi ja za gore ne znam
ali taj bol srca mog ja nikom ne dam.. <333333 :(



Sta mi je? On mi je, eto šta mi je.. Ne znate vi kako mene boli moj lažni osmijeh, njegovo odbijanje, laži,vrijeđanja,da sam kriva za sve,.. A sve to trpim zato što ga volim... Ne krivite me što sam uništila svoj život da bi njegov bio bolji.. Ne trudite se ne razumijete me... Samo ja znam kako prolaze moje noći, zna moj jastuk koliko je suza palo na njega,zna ovaj blog i stranica kako je tesko... Pamtim ja još uvijek sve trenutke provedene s njim.. Pamtim prvi poljubac, zagrljaj, stisak ruke,našu klupicu,mjesta,šetnje po kiši,držanje za ruku,obećanja,sve.. I znam, znam da je on to već odavno zaboravio ali eto ja nisam niti ću... Ne sudite mi što ga volim... Pamtim ja one poruke sto mi je slao u kasne sate... Pamtim iako znam da je sve laž.. I znam da sam trebala biti ravnodušna prema njemu, znam da bi tada bio drugačiji prema meni... Probala sam ali ne ide... Ne mogu ove ruke da grle drugog... Boli me, itekako kada čujem da je s drugom,da je sretan,neka je,zaslužuje :'(, teško je,ali proći će... Ali žensko ko' žensko nada se, vjeruje u ljubav.. Jer srce kuca i kada slomljeno je... I stalno se pitam, zašto bas on? Zašto on da me tako povrijedi... A dala sam mu svaki dio sebe, svoje vrijeme, srce,nebi ga nikad napustila,povrijedila niiikaad.... Nitko ne zna kako zaboli kada se sjetim da on mene ne voli.. A ponos, odavno sam ja svoj ponos izgubila zbog njega... Zašto su mu sve druge važnije od mene... Ne znate vi koliko on meni znači i ona jedna njegova poruka .... Svi mi govorite da ga pustim i zaboravim, kako nije vrijedan ni mene ni mojih suza.. Znam ja sve to ali ne mogu, nikada neću zaboraviti njega i te smeđe oči.. Ako ništa barem smo pod istim nebom i večeras i zauvijek...'

07.09.2013. u 22:27 • 0 KomentaraPrint#^

večeras i zauvijek..........

Jovan Perišić-Kako je tako je

zivim od proslosti od sijecanja na nas
grijesim, a grijeh si ti sto bol mi ostavljas

ljubav bez ljubavi ja za gore ne znam
ali taj bol srca mog ja nikom ne dam.. <333333 :(



Sta mi je? On mi je, eto šta mi je.. Ne znate vi kako mene boli moj lažni osmijeh, njegovo odbijanje, laži,vrijeđanja,da sam kriva za sve,.. A sve to trpim zato što ga volim... Ne krivite me što sam uništila svoj život da bi njegov bio bolji.. Ne trudite se ne razumijete me... Samo ja znam kako prolaze moje noći, zna moj jastuk koliko je suza palo na njega,zna ovaj blog i stranica kako je tesko... Pamtim ja još uvijek sve trenutke provedene s njim.. Pamtim prvi poljubac, zagrljaj, stisak ruke,našu klupicu,mjesta,šetnje po kiši,držanje za ruku,obećanja,sve.. I znam, znam da je on to već odavno zaboravio ali eto ja nisam niti ću... Ne sudite mi što ga volim... Pamtim ja one poruke sto mi je slao u kasne sate... Pamtim iako znam da je sve laž.. I znam da sam trebala biti ravnodušna prema njemu, znam da bi tada bio drugačiji prema meni... Probala sam ali ne ide... Ne mogu ove ruke da grle drugog... Boli me, itekako kada čujem da je s drugom,da je sretan,neka je,zaslužuje :'(, teško je,ali proći će... Ali žensko ko' žensko nada se, vjeruje u ljubav.. Jer srce kuca i kada slomljeno je... I stalno se pitam, zašto bas on? Zašto on da me tako povrijedi... A dala sam mu svaki dio sebe, svoje vrijeme, srce,nebi ga nikad napustila,povrijedila niiikaad.... Nitko ne zna kako zaboli kada se sjetim da on mene ne voli.. A ponos, odavno sam ja svoj ponos izgubila zbog njega... Zašto su mu sve druge važnije od mene... Ne znate vi koliko on meni znači i ona jedna njegova poruka .... Svi mi govorite da ga pustim i zaboravim, kako nije vrijedan ni mene ni mojih suza.. Znam ja sve to ali ne mogu, nikada neću zaboraviti njega i te smeđe oči.. Ako ništa barem smo pod istim nebom i večeras i zauvijek...'

07.09.2013. u 22:27 • 0 KomentaraPrint#^

kako je tako je imam te ko' da nemam pustam da nosi me rijeka uspomena :(

Anđele moj, kao da život stao je od kad te nisam nazvala,nisam imala snage da bilo šta kažem, pa sam šutila... Evo prije 9 mjeseci je krenula naša priča, a danas se ta ista priča završava da stala je prije 5mj.. Sve je ovo krenulo iz šale, zafrkancije, a pretvorilo se u najljepšu vezu, vezu iz bajke, koja je izgledala kao da nema kraja, kao da će zauvijek da traje, a sada prestaje... To je nešto što nikada nisam željela da se desi,a desilo se... Ja sam te izgubila! U ovih 3mj sam te zavoljela, postao si najljepši dio moga života... Stvarno nisam ni sanjala da ću naći nekoga poput tebe, koji će mi pružiti sve,pravu ljubav, podršku, sigurnost... Toliko puta sam bila blizu dna, a ti si me uhvatio i pokazao pravi put, sreću i bolju stranu svega... Svakim si me danom činio sretnijom i dokazivao mi kako se vrijedi zaljubiti u tebe... Uz tebe sam imala sve! Prošli smo kroz mnoge stvari zajedno,imali smo nešto što rijetko tko ima... Svi naši oni zajednički provedeni trenuci, svi naši poljupci, zagrljaji, smijeh,priče, suze sve je to bio dio naše veze.. Da li se sjećaš svega ovoga? Razmišljam... Okrećem se, vraćam film unazad... Previše je uspomena,l ijepih trenutaka... Gdje god pogledam, što god čujem, vidim, osjetim tebe, vidim nas.. Oko mene si samo ti.. Sjedim u sobi i pišem ti ovo,osvrćem se okolo... medvjedić koji si mi poklonio stoji i dalje na istom mjestu, naše slike, a onda uspomene, a tebe nema! Gdje god šetam, prolazim sjetim se neke naše uspomene, neke naše gluposti, smijeha... A,onda se zapitam, da li ću sa nekim imati sve ovo što sam imala sa tobom?! Da li ću nekoga voljeti kao tebe? Uspjeli smo da pobijedimo sve prepreke koje su htjele da nas razdvoje.. Sve smo pobijedili,bili jedno uz drugo,. A,onda smo stali.. Gdje je sve ovo nestalo? Da li si već zaboravio one najljepše dane,trenutke,naša upoznavanja,pravi poljubac?! Gdje je nestalo ono volim te najviše na svijetu,neću te više nikad osatviti?! Gdje je nestala ta ljubav?! Sve je uspjelo da nestane za tren... Ako je tako, to onda to nije ni bila ljubav, jer ljubav ne može da nestane za tren.. Da li ćeš uspjeti da nađeš neku koja će te voljeti kao ja i koja će ti pružiti sve ono što sam ti pružila ja?! Hoćeš možda jednog dana, ali u skorije vrijeme i sam znaš da nećeš.. I na jedno pitanje tražim jedan odgovor: Gdje je nestao anđeo, što me nekad volio? Gdje je nestao malac koji mi je znao popraviti i uljepsati svaki dan :'(

07.09.2013. u 16:31 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 04.09.2013.

znam,zaista znam ...

Par dana sam bila u dilemi da li da ti napišem ili ipak da ove riječi ostanu u meni, skrivene, prešutiti.. Ipak ću ti napisati.. Prošlo je dosta vremena od našeg rastanka, nismo se dugo čuli, a kamoli vidjeli... Zašto? - pitam se već danima... Nismo zaslužili to, poslije silne ljubavi koja je gorjela među nama, nije nam ovo trebalo.. Sada smo stranci, koji se više ne poznaju, a nekada su disali kao jedno... Sudbina je put takav htjela, više se i ne bunim toliko, ali nije mi ni svejedno... Svaki dan očekujem, kada ćeš se negdje pojaviti, iza nekog čoška kao nekada.. Čekam trenutak kada ćeš me pogledati i čitav svijet će stati zadivljem tvojim pogledom, a mojim osmijehom... Uzaludna i pusta maštanja... Nema te više, izgubila sam te, osjećam to, vjetar te odnosi, u inat meni... Ostajem sama u olujama koje donose moja tmurna osjećanja i misli, a nekada si bio tu da me štitiš od svega pa i od svih koje sam se plašila će nas razdvojit,ponavljao bi mi , 'ludo mojam alal tvoj sam zauvijek ne plaši se, ja sam tu'... Hodam pustim ulicama tražeći nekoga ko' ti sliči ali uzalud... U velikome gradu, pored toliko lica, ne vidim nikoga ko me bar podsjeća na tebe. Jednostavno si bio i ostaješ, jedini. Znam da zvuči suludo, sumnjam da te ovo moje pismo imalo potreslo, ali bar mi je sada na trenutak lakše... Napisala sam ti par mojih osjećanja, na papiru nisu sva jer vjerujem da čak i jedan obični papir ne bi izdržao ovo što osjećam.. Sitnice ću zadržati za sebe.. Trebaš znati samo da mi fališ, ali vjerujem da će te zaborav odnijeti, za to vrijeme ću šutiti.. Još nešto, nema potrebe da ti meni pišeš, zaista oprosti mi za svu bol..'

04.09.2013. u 17:57 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 01.09.2013.

JOS FALISS DO BOLA JOS UVIJEK SVE SI MOJE :(

A KADA PLACEM,PLACEM DA NITKO NE VIDI..

01.09.2013. u 19:40 • 0 KomentaraPrint#^

i znam samo da mi falis uzasnoooo :(
i dolaze opet oni dani u suzama ona samoca,ono kad mi dodes i zagrlis me iznenadaa :'((

01.09.2013. u 19:27 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.