Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

Marketing

:(

“Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad čujem tvoju najdražu pesmu, kad ti neko spomene ime... Isti stari osjecaj, kao da nikada nije ni prestalo... Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se sjetiš, a opet, sjetiš se svaki dan. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jest, znam da jeste, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, i da se i dalje skupa smješimo istim stvarima, da se dopisujemo o glupostima, da krenem za tobom kad se naljutiš, da me neočekivano zagrliš… Ali toga nema više, nema više onog starog tebe.. Samo uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti.... ”


Post je objavljen 11.09.2013. u 09:34 sati.