Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

utorak, 06.08.2013.

Što više glumim sreću, to boli jače . . .

Sve je tako čudno.. Čudno je ovo vrijeme, čudni su ljudi, čudna je ova moja ljubav prema njemu.. Čudno je kako izdržavam sve ovo... Kako uopće više imam snage nakon svega, kako se sudržim da se ne slomim kad ih vidim zajedno... Divim se sama sebi... Čudno, zar ne ? Koliko samo uložim truda u te dvije minute, dok prolazi pored mene, da bih ja ostala hladna, bezosjećajna, a unutra vrištim.. Vrištim jer ne mogu ga pogledati u oči , srce mi se kida, što samo tako hladno prolazi pored mene... Boli me ova sudbina, jako .. Svaku večer sanjam ' nas ' , sanjam da smo zajedno , da trčimo po ulici i svađamo se tko više može voljeti , sanjam da krijemo od svih, da se iskradem iz kuće, samo da bih njega vidjela, ali samo sanjam.. Ne znam dokle ? Dokle boriti se, dokle 'nadati' se, kada znaš da od toga nema ništa, da mu ništa ne predstavljam u životu i da je sretan bez mene ? Booli jako.. Iz dana u dan je sve gore i teže.. Bože, daj mi snage!


06.08.2013. u 16:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.