Ostala je samo slika , jedno sječanje , poneko staro pismo , suze i kajanje!
.. Kad bi barem pročitao ovaj blog, zapravo sve moje blogove koje su posvećene tebi... Ali, ni tad ne bi shvatio, kako je to kad se voli svim srcem, svom svojom snagom i dajući sve od sebe, a na kraju si opet gubitnik... Pomirila sam se s tim da sam te izgubila, da su druge "bolje " i sve te tvoje riječi, koje si na kraju veze rekao.. al' duboko sam u srcu osjetila da nisu " One " ono što tvoje srce želi, i što te može učiniti sretnim...
Šta češ, vrijeme ne možeš vratit, kad bi to moglo.. Napravila bih opet istu grešku, Zaljubila se u tebe ko največa budala, i na kraju dobila samo bol...
Najbolnije je to što se ne može tek tako zaboravit 2 mj " savršene veze" , onih zajedničkih trenutaka onih rijeci "nikad te necu ostaviti ti si moja zauvijek".. ma svega.
Još uvijek tvoje riječi mene bole, i još uvijek si moj san..
Najgore je što sam za kraj naše veze.. Eh, kad bi mi barem ti rekao cemo ovo sve, sada bih se nekako pomirila i rekla: " Ma on je bio samo još jedan u nizu " .. Ali valjda sam to zasluzila...
Na kraju.. samo želim da te zaboravim,i počnem živjeti i osječati ljubav kao što je bilo sa Tobom, ipak još ima vremena., preboljet ču te nekako.
A kad se sretnemo negdje, ma mislim da ču preživjet i to, al bol če se samo povečati.
Ovu moju priču, može shvatit samo moja frendica, koja zna sve o meni, tj. o mojoj i njegovoj vezi.
Najgore od svega sšto te volim :(((( da mi dodes kao nekada i da me zagrlisss. To mi je jedina želja.
Unatoč, boli i svemu ovome.. Ja i dalje imam onaj savršeni osmijeh na sebi koji si ti tako obožavao.
Jbg.. Tužni se smiju najljepše.
Post je objavljen 11.08.2013. u 18:35 sati.