Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini
srijeda, 31.07.2013.
:'(((((((((((((
A kada nocu te suze probude
i tuga kapne na jastuke
sklopi oci
i povjeruj da si kraj mene...
Fališ , nenormalno , neopisivo...
ponedjeljak, 29.07.2013.
bio si moj cijeli svijet..
Prolaze dani, tjedni, mjeseci..Zašto mi to činiš ? Zašto me kažnjavaš tako da boli, razara ? Zašto me više ne voliš ? Zašto ja ne mogu biti sretna kao ti i ponovno voljeti ? Fali mi sve to... Fali mi da se vidimo, a iz toga shvatimo koliko se volimo, fali mi da svi gledaju u nas, dok se smijemo, fali mi da te mogu gledati stalno, a da mi ne dosadi... Sve mi fali... A ponajviše moj osmijeh i moja sreća, iskrena... Onu koju sam imala 14.02.2013. i narednih nekoliko mjeseci, a sada je više nema.. Nadam se da ćeš nekada shvatiti tko sam bila ja i koliko sam te voljela, koliko sam te tražila, a borila se svakog trenutka, jer meni nestaje snage... Ne mogu dalje... Shvatit' ćeš to nekada, ali biti će kasno... Budi sretan, kad već ja ne mogu biti...
.
Isto je i ja kazem isto je, ko ne valja sebi nece nikome, al nema nas, nema i uzalud sve . .
petak, 26.07.2013.
Neki datumi se nikada ne zaboravljaju.<33 07.01.2013 i 26.03.2013 :(
Neki datumi se nikada ne zaboravljaju.<33 07.01.2013 i 26.03.2013 :(
Srce ne prihvaća to da te ne zanimam...
Teško da život može poslije tebe početi, teško da mogu drugog zavoljeti, teško da mogu ponovno vratiti vjeru u sve to i nadati se nečemu možda boljem i ljepšem, teško da mogu ponovno, ali i iskreno izgovoriti najljepše riječi.. Teško da mogu se oporaviti od svega toga i reći ' zaboravila sam te' , živim za taj dan... Živim za taj trenutak kad ću moći ponovno osjetiti onu istinsku i najjaču sreću , koju sam imala prije pet mjeseci... Da li će ikada doći taj dan , da li ću ikada ugledati svjetlo na kraju tunela , da li ću ikada moći zavoljeti nekog tko nisi ti ? I po x puta ostajem bez tog hladnog odgovora, odgovora koji bi me zaista usrećio nekim dijelom, pokrenuo taj zadnji atom da se nadam .. Ali sve dok njega nema , ja ostajem ona ista tinica. Ona tinicaaa koja se zatvara između četiri zida , koja svaku noć pusti po nekoliko suza , koja svaku noć čeka tvoj poziv, iznenadni poziv , koja i dalje te voli... Voli istom onom jačinom kao 07.01..Ostajem slabašna djevojčica, ista ona koja bi sve dala za tvoj zagrljaj .. Šta god uradio ; nemoguća misija je zaborav..
ponedjeljak, 22.07.2013.
.
Čudan je ovaj život... Kažnjava one koje nisu ništa skrivili... Oduzima im sreću... Evo meni na primjer sasvim obična cura, željna ljubavi, UZVRAĆENE ljubavi, ona koja se stalno kažnjava, ona koja nema odgovor na sve to .. Ona kojoj je oduzeta sreća, ona sreća o kojoj je sanjala i kad je došla do nje, biva oteta.. Sada sam ovdje.. Čekam.. Čekam njega po tko zna koji put, čekam da li će se pojaviti.. Brišem ove bolne suze, dok drhtaj me obuzima.. Sve je nestalo, a bol je ostala... Boli me što ga vidim u svakom, ne da mi mira.. Ne dozvoljava mi da ga zaboravim... Ali svakako i ne mogu.. Ne mogu.. Nemam snage za takvo što, za još jednu borbu, koja bi potrajala dugo! Sigurna sam da se ne bih ni izborila.. .Pala bih ili 'pak odustala.. Ne ide .. Koliko god se trudila, ne ide.. Ne mogu da se pomjerim sa tog bolnog mjesta, ne mogu.. Ne mogu krenuti dalje... Izdala sam sama sebe, pogazila obećanje koje sam dala sama sebi.. Tražila način da ga održim , ali nisam uspjela.. Ne mogu...dado :((
Princip je isti, sve su ostalo nijanse...
Znate kada ocekujete neke stvari, neke rijeci, podrsku, smijeh, ljubav od nekog, zapravo to sve i dobijete, ali od pogresne osobe... Nikada od one koja vas privlaci... I onda vidis da se sve vrti u krug, nikad dusa ne bude u potpunosti ispunjena... Mozda ocekujem previse, iskrene rijeci, nekima nikada nisu isle od ruke ... Sta cu moju dusu nikada nisu zadivili skupi pokloni... Par slatkih rijeci, topli zagrljaj, podrska i ljubav, i ruke koje te uvijek cekaju rasirene, dovoljno je da me osvojis zauvijek... Sitnica, zar ne ?
nedjelja, 21.07.2013.
“Bila je pogrešna na pravi način. Bila je posebna. Moja. Ni sve one što su došle poslije, nisu je zamijenile. Vrijeme prolazi, ali nju ne briše… I nema veze što nas sudbina nije planirala, ona ostaje u meni, zauvijek.”
subota, 20.07.2013.
ovo je samo loš dan, ne i život, valjda...
Zašto još uvijek osjećam neku prazninu u srcu ? Zašto jednostavno ne mogu biti kao ti ? Oštar na svakoj izgovorenoj riječi, ponosan , ali u isto vrijeme bez osjećaja... Da srećo bez osjećaja..Ne znam , ne mogu pronaći odgovor na takva pitanja, po ko zna koji put... Ne mogu, slaba sam... Nejaka djevojčica, slaba na tvoju ljubav... Ljubav ? Izvinjavam se, na neuzvraćenu ljubav... Nikada odgovor nisam ni dobila .. Ni na jedno postavljeno pitanje... Kako, zašto, što baš meni ? Ostajala sam bez odgovora, koji bi meni mnogo značio da sam ga dobila... Ali nisam. Uredu , nećemo o tome... Da počnemo o tvojoj ljubavi ? Da počnem pisati , po x puta, kako si me 'volio', da počnem sebe povrijeđivati tim mislima ? Da i dalje nastavljam provoditi dane između ova četiri zida, čekajući .. Čekajući da li ćeš ikada pomisliti na mene i okrenuti moj broj, poslati poruku i pitati ' kako je ona koju sam najviše povrijedio?'. Ma ništa od toga , znam.. To je samo mašta, mašta koja ubija čovjeka, jer ne može to prevesti u stvarnost.. A boli to... Jako, razara.. Bol.. Šta ona učini ljudima... Nekada ih natjera da se nadaju, bezuspješno, samo da bi gore bili. Ali i ta nada, koja ubrzo potone, i ona zaboli.. Ali to ne znaju oni koji to nikada nisu osjetili, ne znaju oni kojima je uzvraćena ljubav .. Ne znaju i molim Boga da ne saznaju nikada... Da ni on, jedini, nikada ne sazna za to.. Da nikada ne sazna koliko sam ga čekala, čekala njegov poziv, čekala da prođe ovom ulicom, koja meni trenutno liči pusto, iako nije, jer ne prolazi onom njom više, da ne sazna koliko sam ga voljela .. A šta će biti sa mnom , valjda će biti nešto.. Valjda ću biti dobro... Ma ne valjda, moram biti...
"Hajde idi. obrisi joj suze i zagrli je snazno. Osjeti konacno njen zagrljaj i ljubav. Potrebno ti je to. ne lazi da nije. Volis ju kao i ona tebe.pobjedi taj ponos."
...
"Ako je lose voljeti kisu, tisinu, knjige, laganu muziku i sume, ako je lose biti sretan dok gledas zvijezde i zamisljas neke druge, nepoznate svijetove, a u njima vidis svoju ljubav, kako te ceka, nasmijana, onda sam najgori covjek na svijetu.."
"Gadno je naviknuti se na samoću. Gadno, kažem vam! Kad se na nju navikneš, zaboraviš kako je to imati nekog pored sebe. A kad imaš nekog pored sebe, treba ti vremena da se navikneš i na to.
petak, 19.07.2013.
reci mi da znam da jutro nije blizu . .
Znate postoje dva svijeta... Ovaj koji zivimo svi... I onaj u koji plovim ja svake noci... Iznova i iznova, zamisljam sve u potpunosti drugacije... Zamisljam ljude boljima, zamisljam da se mnoge stvari nisu desile, i zamisljam oko sebe mnostvo ljudi koji me vole... I neko je tu, netko tko me uvijek ceka sa zagrljajem, i onim "bice sve uredu, ja sam tu" ... Znate, ovo zlo u ljudima postaje nepodnosljivo...
četvrtak, 18.07.2013.
:(
Razočaraju te ljudi za koje si mislio da nikada neće. Povrijede te i ostane ta praznina. Sjetiš se svega, svega što ste prošli. Kad razmišljaš unazad shvatiš da si bio jedina osoba koja je bila tu, koja se trudila, jedina osoba kojoj je stvarno bilo stalo. Prošli ste kroz tugu, osmijeh, sve… A sada? Sada je sve drugačije, sada je sve gotovo, nema, ne postoji. Ostaju samo uspomene na nešto što ti je previše značilo. Nisu loša vremena, loši su ljudi. Osobe kojima je zaista stalo do tebe neće te iznevjeriti, nikada. Biće tu bez obzira na sve, shvatiće. Takvih je danas prijatelju malo, jako malo. Jedan savjet: ako nađeš osobu savršenog osmijeha koji za sobom nosi veliku tugu u očima, ne puštaj je, jer tužni osmjesi kriju najveće tajne, a ujedno bili su toliko puta povrijeđeni da im treba samo osoba koja će biti tu, uvijek. Znate ono zauvijek…
utorak, 16.07.2013.
Nisam sve zaboravila i ne, nije se ništa promijenilo.. Dobila sam upravo ono što sam i željela, na kraju uvijek bude baš onako kako ja želim... Vidim te nasmijanog i sretnog, a to mi je najvažnije :)
Bitno mi je, naravno, još uvijek... Uvijek mi je i bilo bitno i uvijek će i biti. ..Zaista je posebno uhvatiti ti pogled i vidjeti opet to nešto što sija u tvojim očima, barem na jedan mali dijelić sekunde... Taj momenat je moja vječnost i čini me sretnijom..
A tebe nema i nema.. Moram da se naviknem na to... Krajnje vrijeme je za to!
..Danas opet, vidjela sam te... Gledao si u mene, gledala sam i ja u tebe. Čudno, ali kao da je svijet stao na par sekundi.. Gledala sam te, gledao si me... Osjetila sam opet onu ljubav u sebi... Nije mi bilo svejedno, neće mi nikad ni biti... I mrzim ove poglede, mrzim to što moram stalno da te viđam, mrzim to što ne mogu da te zaboravim, mrzim to što me boli sve ovo, mrzim to što volim te još uvijek, mrzim to što moram čuvati ovu ljubav samo za sebe, jer tebe nema tu.. nema te! A ja sve bih opet dala da si tu. . :(((((((
ponedjeljak, 15.07.2013.
Bez tebe danas prođe i ovaj dan. Nikad mi niko neće falit' k'o ti do sad.
Nikad nisam mislila da ćeš mi ovoliko nedostajati. Nijedan sekund mi ne prođe da ne pomislim na tebe.. Ti si bio moja najveća želja svih ovih godina... Šta sad da radim? Da prihvatim sve ovo? Toliko razmišljam i ne mogu da donesem tu konačnu odluku.. Ne znam šta je najbolje za mene, tako sam zbunjena... Jedno je sigurno, svakim danom mi nedostaješ sve više... Ako ništa bar mi treba neko objašnjenje, želim samo da mi kažeš šta sam ja tebi bila, koliko ti uopće značim.. Bez toga ne mogu ici dalje, jer zanima me. Još uvijek se sjećam kada si rekao da ne želiš da me izgubiš. Pa šta sad radiš? Gubiš me opet. Ustvari, da li ti ..mene ikad možeš izgubiti? Kad ja sam uvijek ona, ona kojoj si se uporno vraćao, ona koja ti je na kraju opet sve praštala, ona koja te uvijek saslušala, ona koja te uvijek samo voljela... Znam da možda je bolje da jednostavno krenem dalje, ali to mi ne ide baš i najbolje.. Postala sam sama sebi dosadna s ovim, moram prestatii, moram..
nedjelja, 14.07.2013.
tu boli, tu ne diraj, tu ne pitaj.
možda smo i mi mogli ko i svi biti, prosećan a srećan par ..
ta prokleta suza .. zašto je sve moralo tako biti ? zašto te još uvijek volim, zašto uvijek zaplačem kada ti spomenu ime, kada spomenu da si sretan s njom? trebaš mi, trebaš ovoj ludoj curi, trebaš joj kao nikada do sad.
..
“Brate, toliko toga ti imam reći... nećeš naći bolju od nje... Kada voli, ona to čini cjelim svojim bićem... Takva je... Uvijek se cjela daje.. Ne žali srce, iako ono prečesto biva povrjeđeno... Ne gubi nadu...Kada pada, ustaje... Bori se... Uvijek.. Kao ne sjećaš se šta je sve radila zbog tebe... Nije se ustručavala.. Nisu postojale prepreke... Kao nebitno je... Ona to sve vidi... Ona to sve zna.. Ali, i dalje je tu...Ima čeličnu volju.. Ona je iza tebe, dok ti imaš bilo koju.. Kada ti zatreba, stvoriće se kraj tebe.. Ne moraš zvati dva puta... Ona je tu, uvijek.. Za one koje voli cjelu sebe daje... Ono što ona osjeća traje...
Nekad si pričao: Mala je... A sada, koji izgovor je? Zažmiri, pomisli na nju.. Šta osjećaš? Ništa nije odgovor, ti to znaš... Ona, koja se svima inati, tebi nije nikad... Pokuša, ali ne ide... Previše voli te.. Nije to ona ljubav, da ne može bez tebe.. Jer to nije ljubav, već zaljubljenost.. Može bez tebe. .O, kako može, ali ne želi... Ona odbija pomisao na to da živi život bez tebe koji ju držiš za ruku.. Ne postoji slična njoj... Njeno srce nema nijedna druga... Pokušaj da joj nađeš zamjenu, nećeš uspijeti...Ta se neće okrenuti i pobjeći, čak ni kada ljubiš drugu... I kada svaki pedalj tijela boli je, ona ne odustaje... Poklekne ponekad... Zaboli jako... Ali skupi snagu... Digne se... Krene u nove pobjede.... Druže, kako si? Pogađa li te istina? Misliš li i dalje: To je ona mala budala? Nisi od kamena... Pokaži osjećaje... Budi kao ona.. Nema svatko takvu ljubav koju ti ona daruje..Brate, voli je..“
subota, 13.07.2013.
:)!
Postoji trenutak kada ni sami ne znate ko ste vi i ko su ljudi oko vas. I onda se pitate odakle poceti, u koga pogledati, kome pruziti ruku, a kome otvoriti srce. Postoji trenutak kada covjek pozeli samo da ga nekog zagrli i suti.....
petak, 12.07.2013.
Sve što je trebalo biti izgovoreno, prešutjelo se. Sve što je trebalo biti slušano, utišalo se. Ostala su samo dva pogleda; njegov i moj. I moja, samo jedna želja - da to što imamo nikada ne prestane.
uprkos svemu opet razmišljam o tebi.
Zašto te i dalje čekam, znajući da se nikad nećeš pojaviti, zašto se nadam tvom dolasku, kad znam da nećeš doći, zašto se nadam tvom pozivu, kad znam da nećeš pozvati ? Zašto je život tako kompliciran i čudan? Možda sam ja previše voljela, previše davala sebe za tu vezu, a nisam smjela, nikako... Dok si ti stajao s strane i gledao kako se borim ne poduzimajući ništa... Stajao mirno i gledao, puštajući ovu ludu i naivnu curu da sve radi.. Da se bori.. Da voli za dvoje.. Da plače za dvoje.. A ti, da li si me imalo volio ? Da li me se ikada sjetiš , da li ikada zapiš s pomisli na mene? Samo malo tražim, samo malo pažnje, pri tim odgovorima... Možda ih nikada neću dobiti , možda ću čekati u nekoj tami , ali možda će doći i taj dan kad ću s ponosom reći da te ne volim više..... Ne 'možda', sigurna sam da će doći. ...
četvrtak, 11.07.2013.
.
'' Hajde jednom smiluj se, u ime Boga pojaaaaaaaaaavi se, da još jednom vidim tebe, da još jednom čujem glaaaaaas ''
Ma, uzalud . .
Mislim da svi zasluzujemo drugu sansu, neki novi pocetak...nesto drugacije, pa tako i ja... najradije bi otisla negdje daleko, sto dalje od ovog mjesta... da pocnem iz pocetka, novi ljudi, novi zivot, novi snovi... daleko od ovih oholih ljudi iz moje okoline... negdje gdje mogu biti ono sto jesam... jer tesko je danas sa ovim ljudima... ne cijene ono sto se cijeniti treba, a vole ono pogresno sto samo unistava covjeka.. ja cu svoje snove slijediti, i jednog dana biti na drugom mjestu, i boriti se za sve sto je vrijedno toga... ma koliko god drugi mislili da necu uspijeti, imam vjeru u samu sebe i to mi je dovoljno, zar ne ?
Ma, uzalud… Uz zivot se ne prilaze uputstvo za upotrebu i svako to odredi kako zna: zanijemi tamo gdje bi drugi viknuo, nasmije se gdje bi drugi zaplakao, uvrijedi se tamo gdje bi se drugi obradovao…"
srijeda, 10.07.2013.
teška se paučina na dnu srca uhvati..
Pišem ti riječi, koje nikada neću imati hrabrosti reći ih pred tobom... Da, upravu si ja nisam hrabra, nijednog trenutka nisam bila... Ja sam obična cura, koja ne zna voljeti.. To su tvoje riječi mili.. I hvala ti na njima.. A da li znaš da mi srce stane svaki put kad pomislim na naše dane ? Da li znaš kad smo bili jedno , ti i ja , da li znaš koliko sam suza prolila , da li znaš koliko sam te voljela ? Ne znaš , sam si rekao da ne znaš... Uredu, shvaćam to ispravnim... Možeš me vrijeđati koliko god želiš, možeš se 'istresati' na mene, kada te ona ostavi, možeš .. Ali kada dođe taj dan i ta odluka, nemoj na mene računati, ja ću ti tad okrenuti leđa i zauvijek te precrtati.. Cura koja voli sve zna, pa čak i to.. Cura koja je povrijeđena, sve zna.. Shvatit' ćeš to, ali bojim se da će biti kasno... Bojim se da neće biti nas... Ma šta ja ovo pričam ? Već odavno 'nas' nema, već odavno 'mi' ne postojimo, prije četiri mjeseca smo pogazili sve naša obećanja, maštanja, sav trud je pao u vodu.. A to što je ostalo nakon nas, nikako da izbrišem iz glave.... A to me boli.. A ponajviše jer si ti istog dana obrisao, a ja još uvijek ne mogu, nakon dugog vremena, ne mogu.. Nisam hrabra.. Upravu si ti.. Nije tina hrabra, bila sam najgora, uvijek odustajala, uvijek... Samo ne znam da li znaš, da sam danima i danima pokušavala stvoriti onaj osmijeh koji sam imala kad sam bila s tobom, ne znam da li znaš da sam pokušavala da te vratim, bezbroj puta, ne znam da li znaš da sam se svega odrekla isključivo zbog tebe ? NE ZNAŠ i nikada nećeš saznati, jer te očito nije briga za mene... Ne znam šta te sve natjeralo da izgovoriš takve riječi, ne znam tko te je zapravo natjerao na to.. Nakon svega ja ti opet želim sreću , budi mi najsretniji, budi onaj stari D. , budi onakav kakav jesi, jer se bojim nečega... Bojim se tog dana, koji će doći kad ću odlučno reći da te ne volim.. Isključivo zbog tvoje nagle promjene.. Jako se bojim...
nedjelja, 07.07.2013.
Ma kom' da se daš',treba da znaš da mi je duša slomljena.
Pedja Medenica - za tebeUmirem godinama, polako nestaje mi dah. Još uvijek se nadam nama, još uvijek se pretvaram u prah. Svaka me zora guši, svaki uzdah zove te, još si u mojoj duši, još srce kuca za tebe !
subota, 06.07.2013.
kida me ova bol na dijelove
Nekad mi se sve čini tako nestvarnim , kao neki san iz kojeg ću se probuditi... Da ću ustati i reći ' ma sve je to bio samo san, loš san ' Ali nije .. Nažalost nije... Čudno je to što se dešava, jako čudno.. Čudno je to što ga još ne zaboravljam , volim ga istom jačinom kao nekada .. Čudno je to što svaki put zadrhtim na spomen njegovog imena.. Čudno... Nemam ja više ni one nade koju sam nekada gajila, a o snazi da ne pričam... Ali džaba opet mi fališ , ali kako dalje ? Kako protiv svojih osjećanja, protiv same sebe ? Kako reći ljudima da te ne volim, gledati ih u oči, a lagati, a u sebi vrištiti ? Neće oni nikada shvatiti moju bol i ljubav prema meni, ma koliko god ja im objašnjavala, neće ..
"Jebi ga prijatelju, volim ga. Svakim danom sve više" :((((
''Da, sestro, sad ga volim još jače, jače nego ikad prije... Nije se promijenio mnogo, ali je bolji... Cijeni ono što ima, i trudi se da me ne izgubi ponovo... Daje mi nadu za dalje, možda zvuči čudno jer se to rijetko nalazi kod muškaraca, ali sve mi češće i češće govori koliko me voli, poštuje, koliko mu je stalo, šta bi sve uradio za mene i da sam mu stalno u mislima... Možda ne vjeruješ, sestro, ali dokazuje to često, i sve na bolji i bolji način... I sad kad mi netko kaže, sestro, da su svi muškarci isti, varaju se, gadno se varaju... Ipak ima muškaraca koje vrijedi čuvati... A znaš, sestro, šta je najljepše kad smo zajedno i sami na nekom mjestu? Najljepše je kad zajedno šutimo i brojimo u sebi poljupce, bezbroj ih je, sestro... Hvala ti, što si me podržavala u tome da nastavim s njim dalje, jer bez tebe bih možda lako odustala od nas, ali vidim da si imala pravo, bolji je nego ikada, i volim ga svim srcem.. Ne želim da se ovo između nas ikad završi, nikad...'' :$ <3 Zašto se praviš da te briga za njega, a kad ti pogledam u oči uvijek sijaju kad ti ga netko spomene? Prijateljice bar ti probaj da me razumiješ, da pravim se, neću da drugi vide da patim zbog nekog kome sam ja na kraju uma... Razumijem te, ali šta ako ti njemu značiš , šta ako dijelite iste osjećaje? To je nemoguće, on se nikada neće promjeniti, i ako je tako kao što pričaš, nikad mu ne bih mogla dati drugu šansu... Ti govoriš jedno, ali znam da ti srce govori drugo.. da govori, ali srce samo lupa, ne mogu uvijek slušati srce... Prijateljice ti njega nikad nisi ni prestala voljeti.. Ne mogu da ga ne volim, nekad mislim da nikad neću naći nekog nalik njemu.. Čula sam da se raspituje za tebe, čak je pitao da li si sretna? A da li on zna da ja uvjek isto tako pitam za njega, jer ako je on sretan i ja sam.. Nikad nisam vjerovala da bi nečiji osmjeh mogao da mi uljepša dan, a sada bih sve dala da vidim taj njegov osmjeh, kao nekada što se smijao samo za mene...
dado volimm
<3.........
GDJE SI SLOMIO...,
tu jos sastavljam! :(
utorak, 02.07.2013.
TI SIII DOBRO U MOM ZLU ; ŽIVIM K'O DA JOŠ SI TUUU
ponedjeljak, 01.07.2013.
Ljubav je najvrijednija kada zna da čeka.
Znaš, fališ mi više nego ikad. I kada pomislim da se bliži dan kada ću te ugledati nakon toliko vremena, u mom tijelu se sreća i uzbuđenje sudaraju, ali osmijeh zablista na licu. Predugo su te kilometri krili i dijelili od mene. Vjeruj da živim za trenutak kada ću ponovo ugledati tvoje predivne oči, čuti onaj tvoj, meni najdraži glas, vidjeti onaj zarazni osmijeh. A samo kada bi znao koliko sam se molila za tebe i koliko iščekujem taj trenutak kada ću osjetiti tvoj zagrljaj. Znaj, da se nikome nisam predala, niko nije mogao vidjeti onu istinsku sreću koju možeš vidjeti samo ti. Ni jednom srce nije zalupalo onako kako zalupa zbog tebe. Ni jednom osmijeh nije zablistao na licu kao kada za blista zbog tebe. Bez tebe je sve tako uzaludno. Svaki dan bez tebe je promašaj. Iako možda uskoro više ništa neće biti kao prije, zauvijek u duši ostajem tvoja. I čekam te, vjerno, onako kako sam te uvijek čekala. A ljubav je najvrijednija onda kada zna da čeka. <3
"Moja slabost je to što mi je previše stalo."
Znate, ja sam samo htjela da ga volim da me voli, tu na mjestu skrivenom od drugih, mjestu ukalupljenom našim dodirima, čini mi se namjenjenom baš nama dvoma... I voljela sam ga, još kako.. I on je mene, koliko god se ta ljubav može nazvati ljubavlju... Ljubav na njegov način - baš to... Trebao me je neopisivo, i imao, zaista, u svakom smislu te riječi, a noći provedene skupa su bile naše najljepše noći... Priča koja se ne može ispričati, priča protkana emocijama, strašću,. Priča koja traje još uvijek, daleko od svih pravila, znatiželjnih pogleda, od svih predrasuda, zakona i sila.. Ona kojoj se uvijek rado vraćam, koja krije pregršt tajni, pogleda, čežnjivih dodira, koja krade svaki slobodan minut i uvijek treba minut više.. Eh, koliko je samo noći ispričano u njoj, i koliko će tek.. Istina, vrijeme nam polako izmiče, no o tome ćemo misliti kada za to dođe pravi trenutak.. Ipak, jedno je sigurno.. To je priča koje ćemo se jednog dana nažalost samo sjećati, ali je i spominjati sa takvim žarom i ushićenjem, kao najispravniju pogrešnu odluku u našim životima.. Ona na koju ne ulažemo pravo kajanja, i nikad nećemo...<3 Znam da se trudim toliko da mu pokazem da mi je stalo,ali da li ce on ikada pokazati zainteresiranost za mene ili cu mu ja samo biti broj.. Zelim mu toliko toga reci,da ga volim da mi je stalo da ga ne zelim izgubiti,ali kako da mu kazem,hoce li me razumijeti,ili ce samo reci bok jednostavno ga trebam sada...tu i na onom našem starom mjestu da mi kaze bit ce sve uredu...<3 
Žao mi je što ovaj svijet dijelim sa onima koji sebe smatraju ljudima, no drago mi je što tu i tamo negdje postoji čovjek i za njega se vrijedi boriti.
Šta je bilo, bilo je... Sve ti ostaje, a ova noć bez spokoja je samo moja !
Znam da moram zaboraviti, krenuti dalje... Ali stvarno je teško... Teško je čovjeku izbrisati osjećaje koje je njegovo srce godinama gradilo... Ti mi toliko značiš, ti mi toliko fališ u ovim nemirnim noći. I ne znam dal' ima kraja ovom mom bolu, ne znam.. Prošlo je puno vremena, ali vjeruj mi svaku noć pustim bar suzu, dvije za nas, za ono što smo bili... I sada ne znam jel' greška sve bila, možda smo trebali sakriti osjećaje i uvijek biti samo prijatelji... Bar bi mi uvijek bio blizu.. Ovako ne mogu više.. Zauvijek ću te pamtiti.. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe, za sve one naše uspomene.. Ali život me gura dalje, moram ići dalje.. ne znam šta mi život može donijeti, a ne znaš ni ti, nitko ne zna.. Moje srce će uvijek ubrzano kucati kad te vidi, čak i na sam spomen tvog imena ja se uzbudim, sva se izgubim, jer ti si mi bio nešto važno i još uvijek si... Još uvijek se svake noći molim za tebe, za tvoju sreću... Želim da budeš dobro, da budeš sretan, valjda ću i ja vremenom biti.. Samo ne zaboravi me nikad, sjeti me se bar ponekad.. jer zajedno smo prošli mnogo toga..
Kako mi fale sitnice i smijeh, ludosti naše... U zraku još crtam ti lice, a tako me sjećanja plaše!
| < | srpanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (58)
Srpanj 2013 (35)
Lipanj 2013 (24)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (89)
Ožujak 2013 (29)
Veljača 2013 (22)
Siječanj 2013 (27)