Znam da moram zaboraviti, krenuti dalje... Ali stvarno je teško... Teško je čovjeku izbrisati osjećaje koje je njegovo srce godinama gradilo... Ti mi toliko značiš, ti mi toliko fališ u ovim nemirnim noći. I ne znam dal' ima kraja ovom mom bolu, ne znam.. Prošlo je puno vremena, ali vjeruj mi svaku noć pustim bar suzu, dvije za nas, za ono što smo bili... I sada ne znam jel' greška sve bila, možda smo trebali sakriti osjećaje i uvijek biti samo prijatelji... Bar bi mi uvijek bio blizu.. Ovako ne mogu više.. Zauvijek ću te pamtiti.. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe, za sve one naše uspomene.. Ali život me gura dalje, moram ići dalje.. ne znam šta mi život može donijeti, a ne znaš ni ti, nitko ne zna.. Moje srce će uvijek ubrzano kucati kad te vidi, čak i na sam spomen tvog imena ja se uzbudim, sva se izgubim, jer ti si mi bio nešto važno i još uvijek si... Još uvijek se svake noći molim za tebe, za tvoju sreću... Želim da budeš dobro, da budeš sretan, valjda ću i ja vremenom biti.. Samo ne zaboravi me nikad, sjeti me se bar ponekad.. jer zajedno smo prošli mnogo toga..
Kako mi fale sitnice i smijeh, ludosti naše... U zraku još crtam ti lice, a tako me sjećanja plaše!
Post je objavljen 01.07.2013. u 00:40 sati.