Ti si mi najljepša beskonačnost među svim životima. https://blog.dnevnik.hr/zivote-moj-jedini

subota, 20.07.2013.

ovo je samo loš dan, ne i život, valjda...

Zašto još uvijek osjećam neku prazninu u srcu ? Zašto jednostavno ne mogu biti kao ti ? Oštar na svakoj izgovorenoj riječi, ponosan , ali u isto vrijeme bez osjećaja... Da srećo bez osjećaja..Ne znam , ne mogu pronaći odgovor na takva pitanja, po ko zna koji put... Ne mogu, slaba sam... Nejaka djevojčica, slaba na tvoju ljubav... Ljubav ? Izvinjavam se, na neuzvraćenu ljubav... Nikada odgovor nisam ni dobila .. Ni na jedno postavljeno pitanje... Kako, zašto, što baš meni ? Ostajala sam bez odgovora, koji bi meni mnogo značio da sam ga dobila... Ali nisam. Uredu , nećemo o tome... Da počnemo o tvojoj ljubavi ? Da počnem pisati , po x puta, kako si me 'volio', da počnem sebe povrijeđivati tim mislima ? Da i dalje nastavljam provoditi dane između ova četiri zida, čekajući .. Čekajući da li ćeš ikada pomisliti na mene i okrenuti moj broj, poslati poruku i pitati ' kako je ona koju sam najviše povrijedio?'. Ma ništa od toga , znam.. To je samo mašta, mašta koja ubija čovjeka, jer ne može to prevesti u stvarnost.. A boli to... Jako, razara.. Bol.. Šta ona učini ljudima... Nekada ih natjera da se nadaju, bezuspješno, samo da bi gore bili. Ali i ta nada, koja ubrzo potone, i ona zaboli.. Ali to ne znaju oni koji to nikada nisu osjetili, ne znaju oni kojima je uzvraćena ljubav .. Ne znaju i molim Boga da ne saznaju nikada... Da ni on, jedini, nikada ne sazna za to.. Da nikada ne sazna koliko sam ga čekala, čekala njegov poziv, čekala da prođe ovom ulicom, koja meni trenutno liči pusto, iako nije, jer ne prolazi onom njom više, da ne sazna koliko sam ga voljela .. A šta će biti sa mnom , valjda će biti nešto.. Valjda ću biti dobro... Ma ne valjda, moram biti...

20.07.2013. u 16:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.