Teško da život može poslije tebe početi, teško da mogu drugog zavoljeti, teško da mogu ponovno vratiti vjeru u sve to i nadati se nečemu možda boljem i ljepšem, teško da mogu ponovno, ali i iskreno izgovoriti najljepše riječi.. Teško da mogu se oporaviti od svega toga i reći ' zaboravila sam te' , živim za taj dan... Živim za taj trenutak kad ću moći ponovno osjetiti onu istinsku i najjaču sreću , koju sam imala prije pet mjeseci... Da li će ikada doći taj dan , da li ću ikada ugledati svjetlo na kraju tunela , da li ću ikada moći zavoljeti nekog tko nisi ti ? I po x puta ostajem bez tog hladnog odgovora, odgovora koji bi me zaista usrećio nekim dijelom, pokrenuo taj zadnji atom da se nadam .. Ali sve dok njega nema , ja ostajem ona ista tinica. Ona tinicaaa koja se zatvara između četiri zida , koja svaku noć pusti po nekoliko suza , koja svaku noć čeka tvoj poziv, iznenadni poziv , koja i dalje te voli... Voli istom onom jačinom kao 07.01..Ostajem slabašna djevojčica, ista ona koja bi sve dala za tvoj zagrljaj .. Šta god uradio ; nemoguća misija je zaborav..
< | srpanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |