Teško da život može poslije tebe početi, teško da mogu drugog zavoljeti, teško da mogu ponovno vratiti vjeru u sve to i nadati se nečemu možda boljem i ljepšem, teško da mogu ponovno, ali i iskreno izgovoriti najljepše riječi.. Teško da mogu se oporaviti od svega toga i reći ' zaboravila sam te' , živim za taj dan... Živim za taj trenutak kad ću moći ponovno osjetiti onu istinsku i najjaču sreću , koju sam imala prije pet mjeseci... Da li će ikada doći taj dan , da li ću ikada ugledati svjetlo na kraju tunela , da li ću ikada moći zavoljeti nekog tko nisi ti ? I po x puta ostajem bez tog hladnog odgovora, odgovora koji bi me zaista usrećio nekim dijelom, pokrenuo taj zadnji atom da se nadam .. Ali sve dok njega nema , ja ostajem ona ista tinica. Ona tinicaaa koja se zatvara između četiri zida , koja svaku noć pusti po nekoliko suza , koja svaku noć čeka tvoj poziv, iznenadni poziv , koja i dalje te voli... Voli istom onom jačinom kao 07.01..Ostajem slabašna djevojčica, ista ona koja bi sve dala za tvoj zagrljaj .. Šta god uradio ; nemoguća misija je zaborav..
Post je objavljen 26.07.2013. u 14:59 sati.