Nikad nisam mislila da ćeš mi ovoliko nedostajati. Nijedan sekund mi ne prođe da ne pomislim na tebe.. Ti si bio moja najveća želja svih ovih godina... Šta sad da radim? Da prihvatim sve ovo? Toliko razmišljam i ne mogu da donesem tu konačnu odluku.. Ne znam šta je najbolje za mene, tako sam zbunjena... Jedno je sigurno, svakim danom mi nedostaješ sve više... Ako ništa bar mi treba neko objašnjenje, želim samo da mi kažeš šta sam ja tebi bila, koliko ti uopće značim.. Bez toga ne mogu ici dalje, jer zanima me. Još uvijek se sjećam kada si rekao da ne želiš da me izgubiš. Pa šta sad radiš? Gubiš me opet. Ustvari, da li ti ..mene ikad možeš izgubiti? Kad ja sam uvijek ona, ona kojoj si se uporno vraćao, ona koja ti je na kraju opet sve praštala, ona koja te uvijek saslušala, ona koja te uvijek samo voljela... Znam da možda je bolje da jednostavno krenem dalje, ali to mi ne ide baš i najbolje.. Postala sam sama sebi dosadna s ovim, moram prestatii, moram..
Post je objavljen 15.07.2013. u 01:00 sati.