12

utorak

studeni

2013

Darivanje krvi: humani sebi ili humani drugima?

By Ines Tarandek

Danima, tjednima, mjesecima, godinama.. Stalno slušam kako su ljudi humani, kako redovito daruju krv i to ih ispunjava. Kao i svake godine, i ove je došla obavijest o darivanju krvi za srednjoškolce. Pa sam malo promislila i rekla sama sebi "Zašto ne"?
Ljudi godinama daruju krv, nikada ništa nije pošlo po zlu, pa ne mora značiti da ću baš ja u bilo čemu pogriješiti. Darivanje se odvijalo u ponedjeljak 04. studenoga u Multimedijskom centru u Vinogradskoj. Uslijedio je vikend i kako je vrijeme prolazilo, sve više i više se osjećala uzbuđenost.
Napokon! Ponedjeljak... Bližilo se vrijeme darivanja i cijela naša skupina je bila na “iglama” jer smo svi prvi put stupali u ove humane vode. I čekale su nas prave igle. Kada smo došli na samo mjesto radnje, čekali na red, hodnicima su još uvijek odzvanjale nesigurne rečenice, neki su čak razmišljali o bijegu dok su se drugi brinuli oko krvnog tlaka. Tlak je naime bio najveći faktor u cijeloj igri.
Ulazili smo u manjim grupicama u prostoriju za darivanje i napokon, ja sam bila na redu. Opustila sam se, legla i čekala da proces krene. Evo je! Igla je već u krvnoj žili i krv teče u vrećicu od 450 ml. Trebalo je dosta dugo vremena kako bi sve bilo gotovo, a nakon toga još se trebalo odsjediti najmanje desetak minuta na stolu kako ne bi naglo kolabirali.
Dok sam ja tako bila gotova, sjedila sa strane i čekala ostatak svoje grupe u glavi kao da su mi krenule omaglice. Srećom, prošle su dosta brzo. Samo nekoliko sati nakon boravka u našem učeničkom domu, uz sreću koja je u meni gorila zbog humanosti, istovremeno se u meni odvijao proces "padanja". U nesvijest.
Humanost me koštala i krv koju sam darivala s namjerom da je nekome možda baš ta krv za život jako važna, na kraju je meni bila najpotrebnija, ali sada je bilo kasno. Boravak na hitnoj internoj Vinogradske bolnice, rezultirao je liječničkom odlukom da više ne mogu darivati krv, jer je meni, kako doktori kažu, potrebnija. Bez obzira na sve, bila sam humana bar jedan dan, a ovo iskustvo pamtit ću cijeloga života!
Savjet: prije bilo kakve odluke razmislite tri puta i budite sigurno da ono što radite možete učiniti, a da ne bude posljedica po vaše zdravlje ili pak život!





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.