11

ponedjeljak

studeni

2013

Zamke internet ljubavi

By Nives Kupčarić

U današnje vrijeme internet koristi jako puno ljudi, i normalni i oni malo manje “normalni.” Poznato je svima da se najviše otmica dešava upravo nakon razgovora i komunikacije preko interneta. Kada mladi ljudi odluče upoznati svoju online ljubav, otići se sresti i upoznati uživo.
Na moju sreću, moja priča je puno bolja od svih tih priča što se vrte po vijestima i crnim kronikama. Jedne večeri Barbara, Marija i ja smo se dosađivale pošto je bio vikend i jako malo cura je ostalo u domu. Stoga smo odlučile otići na Chatrandom da se malo smijemo tim malo manje normalnim ljudima i da porazgovaramo s nekim tko se došao zabavljati se kao i mi.
Chatrandom je stranica za online upoznavanje, gdje se putem web kamere sugovornici mogu i gledati uživo. Puno luđaka smo odbili, stalno je miš bio na next, i onda smo ugledali, za divno čudo, jednog dečka koji je iz Zagreba. Ubrzo su se pojavila još dva dečka.
Prvi je bio Mateo, u sredini je bio Petar, a zadnji je Andrija. Tako smo se mi upustili u online upoznavanje s dečkima. Ja sam bila očarana s Petrom koji je bio do grla obučen što mi je bilo drago jer se previše golotinje može vidjeti na takvim online chatovima.
Usred priče, Petar je rekao: “Ova plava je moja”, a to sam bila ja. Pitao me je želim li mu dati link od svoga Facebook profila, malo mi je srce jače zalupalo, bilo me je strah, ali znatiželja je bila jača od mene. Dala sam mu link i dobila zahtjev za prijateljstvo. Prihvatila sam ga.
Ubrzo se javio i dopisivali smo se sljedećih tjedan dana. Saznala sam puno toga o njemu, ima 17 godina, ide u Ugostiteljsko-turističko učilište i maturant je također kao i ja, navija za Hajduk, i još puno toga sam saznala. Nakon što sam mu rekla što tražim kod dečka malo se, pa mogla bih reći, i uplašio. Rekao je da sam opasna cura, da sam uvijek u pravu i da tražim puno, no ipak smo se nastavili dopisivati i dogovarati kada i gdje ćemo se naći.
Došao je dan upoznavanja uživo, sredila sam se i nagovorila cimericu Danijelu da ide sa mnom. S njime se dogovorila da bih voljela biti blizu svoga doma. Pristao je na sve moje uvjete. Danijela i ja smo sjedile na klupici dok se iz daljine vidio visoki crni dečko u svijetlim trapericama i nekom svjetlom džemperu. Zazvonio mi je mobitel, javila sam se, to je bio Petar iako nije nas vidio. Za par minuta bio je ispred mene, srce mi je luđački počelo lupati.
Pružio mi je ruku i rekao da se zove Petar, upoznao se i s mojom cimericom, pa smo se uputili prema mom učeničkom domu Škole za primalje. Sjedili smo ispred doma i zezali se, pričali s ostalim curama, dobro se uklopio među nas cure. Nakon nekog vremena ostali smo sami.
Tišina je nastupila, a onda sam samo čula njegove riječi:,,Jesi ti sigurna da želiš nešto sa mnom, jer ja nisam dečko kojeg cure žele?!"
Trnci su mi prošli tijelom, poslije toga mi je ispričao sve što bih trebala znati o njemu. Progutala sam knedlu i rekla da želim nastaviti viđati se s njime pod uvjetom da bude dobar prema meni. Čujemo se svaki dan, i preko Fejsa, mobitela ili se nađemo osobno.
Dečko je super i jako mi je drago što sam tu večer bila na toj ludoj stranici za upoznavanje, i iako bez ikakve namjere, ja sam našla super dečka. Eto, to je ukratko moja priča koja nije završila ni loše ni tragično. I ovom pričom sam htjela da shvatite da nije toliko loše preko interneta se upoznavati, ali morate (sa)znati da vas ta druga osoba ne laže i nikada, al baš nikada, nemojte ići sami se naći s nepoznatim ljudima.
Nikada ne znamo tko je zapravo ta osoba, može biti neki manijak ili sasvim obična osoba, no nemojte riskirati. Imajte na umu da je najbolje tradicionalno sasvim slučajno upoznavanje. Sretno vama hrabrima koji žele tražiti partnera preko internet stranica :)



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.