srijeda, 28.01.2015.

Poljubac...

Drhtim tobom neporecivo lako dok usne tvoje s mojih žudnju piju. Treperenjem zvijezde u tom su času na naša tijela prosule se prahom. Dodirujem ti ritam uzdahom od pjene dok me ruke tvoje zlatnom valu nose. Isprepleli smo prste na pučini strasti i k'o jedno tijelo jedrimo polako.

- 21:49 - Komentari (37) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.01.2015.

sjena leptira

Smijem se po sjećanju u brazdi vremena skrivena od pogleda cirkusanata. Svjedok sam lažnih ljubavi koje nisu, u njedrima mi skica autoportreta. Samo lutanja kad me uzmu sastavit me mogu od djelova sto u smislenu cjelinu. K'o leptir sam sjenom zaklonjena čije boje tek noću opijaju...

- 22:04 - Komentari (45) - Isprintaj - #

subota, 24.01.2015.

umjesto zbogom

Ne brini ako noć ću umjesto tebe prigrliti k'o sol na ranu namjesto melema s usana tvojih. Da od neba si posuđen od početka znam, sad njemu te vraćam; tek riječima ovim prkosim zaboravu ...sjećanjem što jenjava. Ne brini, pogriješili nisu oni što daju ne imajući više, što do ruba dovedeni u povratku se nađu i svedu na računicu čistu. Tek prestali smo biti što bili jesmo upućeni u daljine druge. Ne brini, možda jednom srest' ćemo se opet među onima što odlaskom ne mrze.

- 05:58 - Komentari (43) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2015.

help me!

Bio je u dvorištu. Poštar je htio ući, ali mu nije dao. Ode k'o vrag od tamjana. Blatnjavim šapama, jer je kopao zemlju, uskočio mi je krevet. A plahte su bijele... :( U trku od dvorišta do sobe udario je u kantu za smeće i prosuo ga. Kućne šlape pored kreveta, nisam ni primjetila kad, odnio je u hodnik. Da nabrajam još... Može. U kupatilu je prosuo štipaljke, nagradio je sam sebe psećim poslasticama iz špajze... Na moj poziv, opet je došao u krevet. Sad mi je ionako svejedno. Plahte su već blatnjave. Ali sam ljuta... Potrpam ga jastucima, za "kaznu", a on me ovako pogleda... Prasnem u smijeh! Mislim da imam problem...

- 12:38 - Komentari (44) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.01.2015.

nemoć...

- 10:38 - Komentari (38) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2015.

obećanje...

Rastanci su teški i onima koji ostaju i onima koji odlaze. Samo ljubav obećava susrete nove... Da se takva obećanja znaju i ispuniti potvrđuje i priča koja slijedi. Naime, vi koji me pratite redovito znate da sam se trebala preseliti radi poprilično kompliciranog loma lijeve noge. S obzirom da ni desna baš nije služila svrsi, preko noći sam, odnosno jednog jutra oko 8 sati, postala osoba s posebnim potrebama tj. apsolutno ovisna o tuđoj pomoći. Ali neću pisati o tome. Taj period, doduše sporo ali ipak, postaje sve više i više stvar prošlosti. Pisat' ću o ljubavi. Taj dan odlaska bio je emotivno težak jer sam se trebala pozdraviti, na neko nedefinirano vrijeme, sa svojom velikom ljubavi. Sjećate se ovog mog posta... E, pa taj je osvojio moje srce! I znate šta - posjetio me...i pričao mi kako mu je u našoj razdvojenosti... Nije me prestajao ljubiti i ljubomorno pratiti svaki moj korak, ili bolje rečeno moje pokušaje ponovnog koračanja po naputcima liječnika, da ne bi slučajno negdje otišla bez njega... Za blagdane Božića i Nove godine nismo bili zajedno...nismo bili obitelj... :(( Vidite li tugu u njegovim očima? Iako su me fotografijom željeli nasmijati tog dana uoči Božića...vjerujte mi, tek sad joj se smijem dok pored mene sjedi na stolici a ja pišem ovaj post... . Sad se već i naglas smijem gledajući čas u njega čas u fotografije... Možda me i čujete.... :))))) Razmotavanje poklona, odnosno šuškanje papira mu je posebna strast... A ovo mu je omiljeni hobi... Mislim da se zaljubio u susjedovu kujicu...namirisao ju je i hop!..."snima situaciju"... Nikako da shvati da za susjeda je on bitanga, a njegova kujica princeza... A bitange se tako dobro ljube.... :)))))) Dan je bio jaaaakoooo naporan i ovaj "opasan" čuvar se umorio... Tko zna što mu je u snovima kad onako mljacka i povremeno zareži? I ne trebate me niti pitati - normalno da hrče!

- 00:16 - Komentari (63) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.01.2015.

Ljubav...

Ljubav se krije na mjestima čudnim; u pjevu ptice smijeh je tvoj, u letu leptira usne su meke, što cjelov daju pupoljcima mojim. Na mjestima čudnim ljubav se krije; pod plaštom zvijezda k'o pod tvojim tijelom, u valu mora mojih dubina, što propinje se i oplahuje ti hrid. Ljubav je čudo, suprotnost u jednom, kad životom prolista ogoljela grana, kad je srcu toplo, a duši milo, što čudo doletje; cvrkuće u nama!

- 20:53 - Komentari (36) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.01.2015.

sindrom imena tvog

- 13:56 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 16.01.2015.

Zanos...

Tužno bi bilo ne poznavati dodir prstiju tvojih što ocrtavaju mi vrat. Ne znati za vrelinu daha kroz šapat uz moje uho. Vijugavost puta tvojih usana dok tajnama mog tijela putuju... Toplinu tebe uz mene i ruke ti koja moju stišće u zanosu pripadanja.

- 15:47 - Komentari (51) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.01.2015.

Bezimenom

Postoje trenuci kad osjećam tvoje prisustvo kao oduvjek, kada budna sanjam kako grliš me dok ležim u položaju fetusa. Tada postaje sasvim svejedno što bilo je ili što će biti, sve nedumice umom stvorene nestaju pred snagom tvoje čiste ljubavi.

- 01:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 13.01.2015.

ZAHIR

Neizgovorene riječi u pogledu ispisane na korak su do izgovora stale. Izgubljeni u prijevodu igrom nagađanja u međuprostoru, izgovaramo besmislice u međuvremenu ...kao usputno. Sumom elongacija iste smo amplitude osciliranja između crne i bijele poput daltonista koji ne razlikuju što crveno je, a što zeleno ...dok smisao nam ne postane pokora. Kupujemo vrijeme kao da se kupiti može, iako znamo da sve je ovdje i sada šutnjom kao reperkusijom pod tepih zameteno. Pod krinkom iluzije odvija se stvarnost koja koleba se razotkriti lice da ne nestane ili možda nastane savršenstvo trenutka kao mogućnost ...pretakanja jednog u drugom. I kao sve znamo da daleko je i blizu u istoj statičnoj točki nekad tu, nekad tamo kao klopka traženja sjecišta paralela. Čistu esenciju intuitivnog po potrebi doziramo empirijskom miru kao robovi latentnosti u razlomcima jer cijelo nam čine pod nazivnikom RISK ADDICTION! Tko kome je alfa, a tko kome omega? I nikad kao ne spominjem te, da misao si što zahir je moj, jer Zahira bez zahira bi bila tek alegorija bitka, riječ što ne diše, mrtvo slovo na papiru...

- 16:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.01.2015.

Zimski solsticij...

Mobitel mi zavibrira u džepu kaputa. Značilo je to samo jedno - dolazak SMS-a! Skidam desnu rukavicu ne bi li ga spretnije uzela u ruku. Pri zadnjem pokušaju pao mi je na pod i preživio pad. Od hladnoće osjet u prstima mi se znatno smanji. Ne pomažu puno ni rukavice. Pročitam poruku i spremim mobitel u hladan džep... Tvoj je uvijek bio topliji. Rado sam uvlačila ruku u tvoju, u džep tvoje jakne. I kad bi pitao da stavimo naše ruke u moj veći i komotniji, odlučno sam odbijala. U džepu tvoje jakne bilo je tijesno. Ruke bi nam stale tek do pola. I pomodrile bi nekad... Ali mojoj je ruci uvijek bilo toplo u njemu. Neobično je mjesto tvoj tijesni džep. Pomislim...i pogledam prema nebu. Pahulje prvog snijega padale su mi na lice i topile se u dodiru s mojom kožom. Kao i onda...tu, u tvom gradu, na dan zimskog solsticija, dvijetisuće i neke...

- 18:37 - Komentari (30) - Isprintaj - #

subota, 03.01.2015.

Novogodišnja odluka

Uobičajno je popodne. TV mi ne okupira pažnju uslijed toliko politike na programima. Čitanje neke od knjiga odlažem s obzirom da trenutno mi dostupni naslovi naglašeno obrađuju tematiku seksa. Nikada mi se seks i politika nisu činili bliži jedno drugom, ponajprije u smislu da o onom u čemu direktno ne participiram - iz inata se ne informiram! :))) Ali... još je tu i drugih poveznica...o kojima, iz inata također, neću pisati. Stoga i ovo tromo popodne piskaram po papiru koješta, prvo običnom, a zatim, kad mi se posreći, prepisati ću na virtualnom. 01.01 je. Ušli smo u Novu 2015. Ne bi li trebala razmisliti o novogodišnjoj odluci koje ću se s manje ili više uspjeha držati kao izazova? I dok razmišljam koja bi to odluka mogla biti, igram se penkalom u ruci. Iz čista mira izleti mi iz ruke i otkotrlja se na sred sobe. Promatram je iz poluležećeg položaja u krevetu. Sad bi bilo normalno ustati i dignuti je s poda. Da, bilo bi normalno... Hmmm...gledam je kako se cereka mojoj nemoći. Mogla bih je štakom približiti krevetu i onda podići. Hmmm...daleko je, neće ići. Razmišljam koji bi moj sljedeći potez trebao biti ne želeći progutati gorčinu nemoći. Razmišljam o sljedećem potezu kao da igram šah s njom. Nekada sam bila dobra u toj igri. Prisjetih se davnih natjecanja još u osnovnoj školi. Čak sam jednom dobila prave drvene šahovske figure koje su zamijenile dotadašnje jeftinije, plastične. Ali, nekako sam taj hobi napustila predavajući se literarnoj sekciji i čudesima pisane riječi. I što sad? Samo nekim čudom mogu doći do penkale dok se netko od ukućana ne pojavi. Uffff.... Zazvoni mi mobitel. Srećom, on mi je na dohvat ruke. Uzimam ga oprezno. He-he-he...da mi ne padne na pod! Prijateljica najavljuje posjetu. Usputno me pita: - Trebam li ti nešto donijeti? Sine mi misao: - Da! Kupi mi 4-5 penkala. - Penkala? - ponovi. - Da, penkala. - potvrdim. He-he-he-...ako padne jedna, imam drugu. Ako padne druga, imam treću... Zamislim se... Čuda se ipak događaju svakodnevno u našim životima. Nekada su to sitnice koje u konačnosti mogu imati daleko veće značenje. Npr. bez penkale, nema piskaranja; bez piskaranja, nema posta; bez posta k'o da nisam na blogu...a to bi bilo šteta! Ne zato da ja mislim kako Vi bez mene ne možete. Nego...nekoga će moja pojava na blogu razveseliti, netko će se onako od srca nasmijati npr. ovom mom postu, nekoga ću možda potaknuti na pozitivno razmišljanje i uočavanje sitnica koje život čine čudesnim...i još je sigurno mnogih možda koji mi sada ne padaju na pamet, ali svi me vesele. Eto! U naizgled bezizlaznim situacijama čudo ucrta put izlaza ukoliko ne dozvolimo gorčini da zamijeni slatkoću vjerovanja u njih. To će biti moja novogodišnja odluka izazova! Penkalo, bila mi prijateljica pune šake penkala. Pokazujem ti srednji prst, pa se ti cerekaj. Dobila si ŠAH-MAT !!! Ps: Od kada sam se preselila, pravi je podvig objaviti post. Da vas ne zamaram detaljima, vjerujte mi na riječi i čuvajte moju tajnu. Moram hitno u krevet prije nego me uhvate na djelu. Ali, "doskakutat" i "dopuzat" ću ja i do Vaših blogova i javiti se komentarom, odgovoriti Vam na mailove....vrlo ubrzo! Čuda se događaju, zar ne? Oznake: crtice iz života

- 18:20 - Komentari (47) - Isprintaj - #